Čovek živi obavljajući svakodnevne poslove i žali se da mu nešto nedostaje to nešto traži u sticanju novca a
kad stekne mnogo novca i dalje mu nešto ne dostaje. Pokušava se raznim slavljima i pijankama ispuniti sebe
ali i dalje ostaje prazan.. Grade kuće kao zamkove i imaju naj luksuznija auta ali i dalje nešto ne dostaje i
ljudi su usamljeni. To nešto je ljubav prema Bogu i ispunjenost Njime. Da bi čovek upoznao Boga mora prvo
da čuje ili pročita o Njemu. Prvo moramo naučiti verovati čoveku koga vidimo da bi smo verovati Bogu
koga nevidimo.
Danas će te na svakom koraku čuti reči ,, ja verujem '' ali one baš ništa neznače jer iste reči i
đavoli izgovaraju. Govoreći ,, ja verujem '' time ništa ne postižemo već ,, ja činim po veri '' to je već nešto drugo.
Danas se ljudi samovoljno upućuju na službu Bogu i ako ih On nije poslao, jer po njihovom razumu oni su
stvoreni za učitelje da bi se na kraju pokazalo kako sve što činiše beše pogrešna pobuda i pogrešno učenje.
Nisu Apostoli po svojoj volji ostavili mrežu , carinu, zemlju, ambulantu itd. već to učiniše po Božijoj volji i na
Njegov poziv.
Služba Bogu ne uzima se samovoljno već se dobija od Boga a sa njom i određeni dar. Mnogi trče i žure u
službi koju sami uzeše i ako im niko ne dade niti ih posla ne primećujući da ne služe Bogu već crkvi i ljudskoj
nauci. Hrist kaže Petru da ostavi mrežu i pođe za njim. Levije na poziv ostavlja carinu. Savle ostavlja vojnu
službu i na poziv uzima drugu službu za Boga. Bog poziva i daje svakome posao koji treba da obavi a ako mi
sami po našoj volji činimo mi ne ispunjavamo Božiju volju jer nas On na to nije poslao. U crkvama se malo
koriguje oblačenje, malo rečnik a i dalje stoje na istom putu i nisu iskoračili iz svoga ,, ja '' da bi ih Bog mogao
upotrebiti. Darove koje Bog po Duhu Svetom daje treba da služe Njemu na slavu i da pomognu u službi,
međutim tamo se i to pogrešno tumači pa se u duhovne darove ubraja: pevanje, sviranje, kuvanje, crtanje itd.
Avram nije rekao ,, ja verujem '' već je po veri učinio i tako delom pokazao veru jer je vera bez dobrih dela
mrtva. Svako može reći da veruje u nešto i ako se na toj reči završava njegova vera onda je ona nepostojana i
nema roda kao što ga nema ni smokva pored puta opisana u Jevanđelju. Poslušnost je veća od životinjske žrtve
jer njome potvrđujemo da imamo roda koji na život rađa.
Bog poziva a čovek čini korak iskoračujući iz svog života i živi život za Boga potčinivši sve svoje telo i
imanje Bogu na službu. Vera je prvi korak i ona treba da vodi do poslušnosti kao drugom koraku a poslušnost
rađa dobra dela i pravu službu.
|