|
STID – DIO IMANA
Zahvala pripada Uzvišenom Allaha, Njega molimo i od Njega pomoć i oprost tražimo, koga On uputi, niko ga na stranputicu odvesti ne može, a koga u zabludi ostavi, niko ga na pravi put izvesti ne može. Neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika i miljenika, Muhammeda, pečata poslanstva, na njegovu časnu porodicu i ashabe i na sve sljedbenike Istine do Sudnjeg dana.
Od postanka ljudskog roda, ljudi su se razlikovali po mnogo čemu, jedni od drugih. Nešto što su pojedini narodi smatrali vrlinom, drugi su smatrali pokuđenim. Ali, postojale su i postoje vrline koje su kod svih naroda i u svim vremenima smatrane, nekad poželjnim, a nekada i obaveznim. Jedna takva je STID.
DEFINICIJA STIDA
Stid se različito definiše. Jedni ga smatraju osobinom koja je vezana za tjelesnu izloženost, a drugi, pak, više akcenta daju na segment ponašanja. Jezički, “stid je instinktivno-afektivna reakcija koja se javlja kao samoobrambeni refleks na tjelesnu izloženost (golotinja, obavljanje nekih radnja, osobito fizioloških), ili kad je ugroženo osobno dostojanstvo. Osjećaj stida prate neke tipične psiho-fiziološke reakcije (rumenilo lica, oboren ili odvraćen pogled, nemir, skrivanje, bijeg, itd.); javlja se u različitom intenzitetu, kod nekih tek rudimentarno naznačen, izrazitiji kod mlađih osoba.” [1]
Međutim, stid se drugačije definira kod islamskih učenjaka. Islam zastupa i ovaj segment kojeg naglašavaju psiholozi, jer je skidanje odjeće sa stidnih mjesta označeno kao šejtanski posao i zabranjeno djelo. Ipak, zaronimo malo dublje u temu stida.
Veliki islamski učenjak Ibnu Kajjim el-Dževzijje u svom Medaridžus-salikinu stid dijeli na deset vrsta: stid zbog grijeha i prijestupa, zbog nemoći, iz počasti, iz gostoprimstva, iz ustručavanja, iz smatranja sebe malim (skromnosti), iz ljubavi, iz obožavanja, iz svetosti i veličine i stid od samog sebe. [2] Veliki autoritet Ebu Zekerijja Jahja b. Šeref en-Nevevi stid je razdijelio na dvije vrste: stid prema Allahu i stid prema ljudima. A opet, stid može biti urođeni i stečeni. Upravo taj stečeni stid je onaj za kojeg je Allahov Poslanik rekao:
“Iman se satoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najvrijedniji ogranak je izgovaranje LA ILAHE ILLALLAH – Nema boga osim Allaha, a najniži ogranak je ukloniti prepreku s puta. A i stid je dio imana.” [3]
VAŽNOST STIDA
Zašto je baš stid napomenut u ovom hadisu? I da li je toliko važan?
Slobodno možemo reći da stid spada u jedno od najvažniji svojstava kojim se mora okititi musliman i muslimanka. Koliko je stid važan dio imana, govori nekoliko hadisa koje ćemo citirati, a koje sam preuzeo iz b. Kajjimovog “Medaridžus-salikina:
· Buharija od b. Omera prenosi slučaj da je Allahov Poslanik “Prošao pored čovjeka koji je svome bratu davao savjete o stidu, pa mu je (Allahov Poslanik) rekao:”Ostavi ga, zaista je stid od imana.”
· Buharija i Muslim prenose od Imran b. Husajna da je Allahov Poslanik rekao:”Stid donosi samo dobro.”
· Ebu Bekr Džabir el-Džezairi u djelu “Minhadžul-muslim” u dijelu u kojem govori o stidu, navodi i ovaj hadis: “Stid i iman su bliski jedno drugome, pa kada jedno od njih nestane, nestat će i drugo.”
Subhanallah, koliko samo značaja i važnosti stida donosi navedeni hadis. Svaki musliman kojem je stalo da pred svoga Gospodara dođe sa djelima sa kojima će On biti zadovoljan neka uzme pouku, i neka preispita svoj iman. I iman i stid pozivaju čovjeka na činjenje dobra, odvraćajući i udaljavajući ga od zla. Iman čovjeka upućuju na izvršavanje pokornosti, dok ga od nepokornosti odvraća, a stid je taj koji mu brani da umanji svoj šukr (zahvalu) Allahu dž.š. koji nam je podario sve blagodati na ovom kratkom i prolaznom svijetu.
STID PREMA ALLAHU DŽ.Š.
Ipak, zbog važnosti, jedan smo hadis izdvojili. Prenosi ga Tirmizi u svome “Džami’us-sahihu”, a u njemu se kaže:
”Istinski se stidite Allaha.” Ashabi rekoše:”Mi se stidimo, o Allahov Poslaniče.” A Allahov Poslanik tada reče:”Nije to to, ko se Allaha istinski stidi neka čuva glavu i svijest, stomak i šta je u njemu, neka se često prisjeća smrti, a ko želi zadovoljstvo na budućem svijetu, odreći će se ovosvjetskih užitaka. Ko tako bude radio, on se istinski stidi Allaha.”
Ovim hadisom navedene su četiri stvari koje su uslov za istinski stid prema Allahu, stid za koji je rečeno da je dio imana i za kojeg će ljudi biti nagrađivani i kažnjavani:
1. Čuvanje glave i svijesti – pod ovim se podrazumijeva da čovjek svoj razum i svoju svijest ne upotrebljava za ono sa čime Allah nije zadovoljan, za ono što će ga udaljiti od njegove vjere i ispravne pobožnosti. Čovjek je dužan, a što je i u skladu sa brojnim kur’anskim ajetima, da razmišlja o onome što je Allah stvorio, da razum iskoristi za sticanje korisnog znanja, a upravo znanjem možemo povećati svoj iman, a stid je, uistinu, dio imana.
2. Čuvanje stomaka i šta je u njemu – svaki musliman i muslimanka je dužan voditi računa o tome šta i koliko jede. Uslov ispravnosti našeg ibadeta upravo je jedenje halal hrane, a da bismo mogli upotpuniti svoj ibadet moramo biti poletni, a ne tromi i ugojeni, a što je upravo posljedica prejedanja.
3. Prisjećanje smrti – smrt je naš vjerni pratilac koji čeka vrijeme kada će nas dograbiti. U brojnim hadisima se spominje da je smrt čovjeku bliža od kaiša na njegovoj obući ili od jake za vratom. Kada? Gdje? Kako? Zna samo Allah. A čovjek je dužan biti svjestan da će jednog dana umrijeti, a ta svijest ga tjera da ima stid prema Allahu koji će ga spriječiti od činjenja onoga sa čime njegov Gospodar nije zadovoljan.
4. Odricanje od ovosvjetskih užitaka – ne podrazumijeva da se čovjek posveti samo izvršavanju namaza i posta, činjenju zikra, a da dunjalučke poslove oko pribavljanja opskrbe za sebe i svoju porodicu zapostavi. Ovo podrazumijeva da čovjek ne dadne prednost dunjaluku i uživanju na njemu u odnosu na vječni i bolji svijet.
STID PREMA LJUDIMA
Kada ove stvari upotpunimo onda se i naš odnos prema ljudima počinje mijenjati na bolje. Napornim treningom svoje duše, naš stid i naš iman će se, in ša’ Allah, povećavati i rasti iz dana u dan.
Svakako, važan dio stida je i onaj prema ljudima. Takav stid će nas odvratiti od činjenja onoga na čemu će nam ljudi prigovarati, pa se zato može reći da je stid brana na putu loših djela. Mi, kojima je Allahov Poslanik uzor, moramo imati na umu i sljedeći hadis:
“Allahov Poslanik je bio stidljiviji od djevice koja se sklonila od nekog muškarca iza kakvog zastora. Kada bi vidio nešto što nije volio, mi bismo mu to primijetili na njegovu licu.” [4]
Ipak, važna stvar koju treba naglasiti jeste da stid čovjeka ne odvraća da on ispuni ono sa čime ga je Allah obavezao, da kaže ljudima istinu niti da traži znanje. Poznat je slučaj da je jedna žena ukrala, pa joj se trebala odsjeći ruka. Za nju se zalagao Usame b. Zejd, kojeg je Allahov Poslanik jako puno volio i cijenio. Ali, bez obzira na to koliko ga je volio, nije ga spriječilo da ljutito rekne Usami:”Da je ukrala bilo koja, ja bih joj odsjekao ruku.” [5]
Stid je investicija u koju se isplati ulagati svoj trud i zalaganje, investicija koja donosi samo dobro, a što je potvrdio i Allahov Poslanik riječima koje smo već jednom citirali:”Stid donosi samo dobro.”
MANJAK STIDA
Nažalost, možemo konstatovati da je današnje “savremeno”društvo, “operisano” od pojma stid. Naravno, to konstatujemo na osnovu ponašanja kako omladine tako i starijih. Uzmimo u obzir da čak i nene danas imaju sklonosti u vrele ljetne dane dati malo sebi slobode pa u umanjiti svoju odjeću koju nose, pa ćemo ih nerijetko vidjeti kako ulicom polahko šetkaju u bermudama i atlet-majici, a ponekad i u helać(n)kama. Kada o tome razmislimo, onda nam bude jasno zašto nam je omladina onakva kakva i jeste. Fudajl b. Ijjad je običavao reći:”Pet je znakova nesreće: grubost srca, nemati suza u očima, manjak stida, zadovoljstvo dunjalukom i dugo nadanje. [6] Allahov Poslanik je rekao:”Posljednje što je ljudima ostalo od govora prijašnjih Allahovih poslanika je: ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.” Po pitanju ovog hadisa ulema je iznijela dva mišljenja o njegovom značenju:
Prvo: da je u značenju: ko nema stida, radi šta hoće
Drugo: razmisli o onome šta namjeravaš uraditi, pa ako se nećeš stidjeti toga, radi ga, a ako ćeš ga se stidjeti ostavi to djelo.
Molim Allaha da naša srca ispuni imanom, koji će biti upotpunjen stidom.
Bosanski Petrovac, 06. maj 2000.
[1] Opća enciklopedija jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1980., tom VII, str. 677
[2] b. Kajjim el-Dževzijje, Tehzibu medarižis-salikin, Mektebetul-vadi lit-tevzi’, Džidda, 1412-1992, str. 390-391
[3] Imam en-Nevevi, Rijadus-salihin, el-Mektebul islami 1412-1992, hadis broj 688, str.294
[4] Ibid., hadis broj 689, str. 294-295
[5] Minhadžul-muslim, str. 118
[6] Tehzibu medaridžis-salikin, str. 390
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
