Problem je što su se koda nas stvari vezane za politiku izmješale, pa politika više ne predstavlja mudrost upravljanja državom, društvom, već više želju za ličnim uspjehom, a nerijetko i bogaćenjem.
Međutim, poznati su slučajevi kada su duhovni ljudi svojim mudrim potezima činili dobro cjelokupnoj zajednici. Primjera radi, Josip (Josif) sin Jakovljev kada je bio prodan u Egipat držao se Boga u kojeg je vjerovao. Iz tamnice u koju je bio bačen, milošću Božijom napredovao je do drugog čovjeka u carstvu. Egipat je u to vrijeme bio ''velesila'', a iz izvještaja o tim događajima sasvim je vidljivo da je Josip upravljao narodom i ekonomijom u tom razdoblju na dobrobit sviju.
Svakako, duhovni ljudi su se često nalazili u situaciji kada je trebalo ličnostima na položaju protumačiti određeni san, razjasniti neku nejasnoću, pružiti odgovor na životna pitanja koja su ih mučila i sl. Za uzvrat bili su nagrađivani time da su bivali raspoređivani na visoka državnička mjesta. I nisu se tome opirali. Sigurno je da jedan duhovan čovjek može mnogo dobra da donese mjestu i sredini u kojoj ima određena ovlaštenja.
U Indiji npr. važi (ne znam da li je i sad tako) običaj, da kad neko doživi duhovno prosvjetljenje, onda mu mještani sagrade krov nad glavom, pomognu ga materijalno, jer znaju da će kompletno mjesto imati koristi od njega.
Izgleda da je kod nas obratno. Čim vide da odudaraš od sistema, navale na tebe sa raznih strana.
Mislim da ljudi koji se bave duhovnošću (i duhovnost se bavi njima) ne trebaju pod obavezno da bježe od politike.
Kao što u životu čovjek i da hoće ne može da živi šablonski, tako isto treba da bude otvoren za sve i da sve analizira, jer nikad ne zna za šta će biti upućen od strane Sila Nebeskih...
Usput, simpatična je prepiska Selonačelnika i Jivana u vezi mišljenja udom... , ali to nije ovdje tema
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
