KAO DA JE JOS PRIJE PEDESET GODINA SHVATIO KAKO JE LAKSE I PAMETNIJECEPRKATI PO DAVNOJ PROSLOSTI LJUDSKOG RODA, NEGO PO SKORIJOJ ISTORIJI, STARINA MILUTIN MAJSTOROVIC SA KOZARSKIH VISOVA, UPOREDO SA ORANJEM, POSTAO JE NESVAKIDASNJI ISTRAZIVAC. IAKO JE U TOME OTISAO I DVA MILIONA GODINA UNAZAD I STVORIO OGROMNU ZBRKU, EKSTRA MAGAZINU SE ZALI KAKO JOS NEMA RAZUMIJEVANJA I PRICA O OPASNOSTIMA BEZ KOJIH NEMA NI ZADOVOLJSTVA KOJE DOZIVLJAVA NA MJESTIMA OD KOJIH LJUDI ZAZIRU
PRONASAO SAM HRISTOV KRST
Iznad Milutinove kuce je veliko brdo, a on je ubijedjen da tu nesto ima: Samo kad bi imao snage da ga pomjeri - sigurno bi nasao blago. Uostalom, kaze, i na njivi ispod brda izrovao je tragove davnog zivota - kamenu plocu i otisak, trag iz perioda kada je kamen bio u tecnom stanju
Od kada je poceo istrazivati pecinski svijet, zivot mu se - kaze - sasvim promijenio. To mu je postalo veliko zadovoljstvo jer stalno otkriva novosti iz daleke proslosti. Malo je ko, osim njega, u ovom vijeku silazio u pecinu u Gornjoj Jurkovici, jer vec na prvom koraku sacekuje vas tajanstvenost, mrak i dubina. Mnoge jeza uhvati kada tu zavire. Milutinu je to izazov. Napravio je svojevrsnu izlozbu u svom dvoristu. Na velikoj drvenoj klupi poredana razlicita orudja od kamena, metalni predmeti... Tragovi davnih civilizacija.
- Ovaj krst sam pronasao na dubini od 150 metara. Bio sam u Beogradu i tamo ga pokazao u Patrijarsiji. Ostavio sam jos neke predmete ali, kada sam krenuo nazad, nesto me povuklo, pa sam krst krisom uzeo i vratio. Sad je stalno u mom novcaniku. Vjerujem da je to neka amajlija. Rekli su mi u Beogradu da je ovaj krst jos iz perioda nastanka hriscanstva. NJime je Isus Hrist nagradjivao svoje sljedbenike koji su zivjeli u pecinama, kao sto je ova u mom selu - objasnjava Milutin. Isao sam u opstinu i molio da mi pomognu u ovom istrazivanju ali, osim Speleoloskog drustva Pionir iz Banjaluke, nikog to nije mnogo zanimalo.
- Zakljucio sam da je sve ovo nekad bilo more, jer sam pronasao i kamene oblike morskih zivotinja - uvjeren je nas domacin i arheolog - amater. U njegovoj zbirci su i orudja od kamena. Kao i kosti:
- To su ljudske kosti. Vidite, ovo je dio ceone kosti, prsljenovi kicme. Dijelovi su poceli dobijati karakteristike kamena. Kazu da tome moze biti i dva miliona godina... Cudo je to sta sve ima u pecini, ali i na drugim mjestima u ovom selu. Istrazivanjem sam poceo da se bavim prije pola vijeka. Dok radim, uporedo istrazujem po njivama. Vjerujem da se ovdje nalazi veliko istorijsko, ali i drugo, blago koje treba istraziti.
Odlucujemo se za odlazak ka pecini. Gazimo sumarcima i vododerinama, strepimo na liticama. Putevi, kojim se nekad hodilo, potpuno su zarasli u trnje i sumu. Majstorovic prica kako ovdje imaju jos dvije manje pecine ali im je jos teze rici.
- Volio bih - kaze - kada bi to postalo opste blago, pa da napravimo pristup i turiste dovedemo, ovako... Zastajemo ispred otvora priklijestenog velikim kamenim gromadama, izmedju kojih se nas vodic i istrazivac zavlaci.
- Dalje ne mogu, niti smijem, bez posebnog osiguranja i obucenih saradika. Rizicno je. Kada se prodje kroz ovaj tjesnac, saceka vas raskos. To je ljepota koju je tesko opisati. Posljednji put sam ovdje bio sa speleolozima iz Banjaluke. Ulaz je toliko sirok, da bi se tri traktora mogla utrkivati, a piste su duge vise stotina metara. U jednoj, nazovimo dvorani, visokoj nekoliko metara, ima mnogo grafita, imena davno ispisanih. Sve svapska imena na kamenu, ima jevrejskih i poneko srpsko. Odakle tu Nijemci, vrag bi znao, mozda iz vremena Austrije koja je ovdje vladala... Uh, sjetih se da vam pokazem. Evo, sta su ovi strucnjaci iz Banjaluke o pecini napisali i dali mi, jer sam jedini s njima dolje bio.
Geoloski, ovaj teren se sastoji od trijanskih dolomita i krecnjaka. Sastoji se od tri horizonta ukupne dubine 23,5 metara i, po karakteristikama pruzanja svojih kanala, spada u sistemski tip speloloskih objekata. Prvi horiznot dugacak je 176 metara, a po raznovrsnosti pecinskog nakita je najinteresantniji. Po tome je ovo jedna od najljepsih pecina u RS. Zastupljeni su stalaktiti, stalagniti, mlijecno bijeli i sivi salivi, draperije, pecinski stubovi, hijeroglifi, pecinski korali, a na nekoliko mjesta i vece povrsine gradjene od svjetlucavog iskricavog kalcita.
Narocito su impozantni veliki masivni pecinski stubovi koji su dokaz o velikoj starosti pecine.
- Od kada sam poceo ovim da se bavim - prica nam Milutin - svi nekako zaziru od mene. Kazu, ko sidje u pecinu, taj je vec jednom nogom zakoracio na onaj svijet. Tvrde da tu vise nema zivota, a meni se nista lose nije dogodilo. Cak sam dozivio neke stvari koje su me ucinile srecnim i zadovoljnim. Nikakvo prokletstvo nisam osjetio. Kad sidjem pod zemlju, kao da letim u vasionu. Jedino me razumije rodjak Rodoljub Majstorovic koji zivi u Laktasima i podrzava ovaj rad.
Onda, prica se kako su se za vrijeme Turaka ovdje skrivali hajduci. Jedan od njih je Marko Borkovic, koji ih je ubijao i povlacio se u pecinu. Mislilo se da mu je staniste ova pecina, te cijelo brdo opkole. Ali, on udari s ledja, iz druge pecine, i opet ih pobije. Zato se i danas zove Markova pecina, a ova i nema imena. Jedino je zaselak dobio ime Pecani. Tu se prvi put i zacula pjesma: Puce puska s pecine, nesta agi trecine...!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
