Povod za ovu temu je želja za ispravljanjem određenih negativnih pojedinosti kod srba na korist ka pozitivnim stvarima. Ovdje ima za nabrojiti više negativnosti nego što se to može nači u bošnjaka i hrvata kao dva susjedna nam naroda, kažem susjedna mada smo i izmješani sa njima, a naš paganizam i doprinosi rasejanju u mješanju, što i ne mora biti tačno jer ima u rasejanju i korist, mada u srpskom slučaju pre je govoriti o sopstvenoj šteti.
Pođimo od trube i nedavnih banjalučkih igara, meni se potvrdilo ono što sam kasnije vidio na TVu, a to je slika raspojasanih tjelesina i žena koje grupno orgijaju sa tim trubama u paganskom ritmu. Bezbožna masa. Bludna, raskalašena masa. Kako je lako nama samo prihvatiti te bubnjeve i trube roma, mnogo pre mi to činimo nego ostali narodi. Da mi patimo od nedostatka intelektualizma.Kad smo već kod trube pomenimo i srpske svadbe u centru grada koje bez romskog angažmana se ne mogu odviti i bez izlizanog i zagušujučeg i odvratnog ritma đurđevdana, to si Zagreb, a vjerujem ni Sarajevo ne može dopustiti, pa ni Beograd. Ovih dana je festival ojkače u Moštanici – o tome ni pomena koliko dajemo trubi, i prave smo trube kad tradiciju zapostavljamo na službu paganizmu.
Također ovih dana je aktuelna oluja, moje mišljenje je da je Bog hrvatima dao tu zemlju jer oni bolje znaju i ljepše što če s njom, mislim da zagrebačkom intelektualizmu se ne može suprostaviti srpski ustanički alkoholičarski voždovski mentalitet nikakvih vukova. Srpska istorija je muka, usljed božjih bičeva. Kritiku valja uzeti, a ne kritičara osuđivati.
|