"Prema tome, ulog je u svemu tome bila ubitacna moc slika, ubica stvranog, ubica sopstevnog modela, kao sto su vizantijske ikone mogle biti ubice bozanskog identiteta. Toje se ubitacnoj moci suprotstavlja moc predstava kao dijalekticka moc, vidljivo i razumljivo prenosenje stvarnog. Sva zapadna vera i poverenje angazovali su se u tom poduhvatu reprezentacije: da jedan znak moze zamenjivati za smisao i da nesto - razume se, bog - sluzi kao podloga za tu zamenu. Ali ako se sam bog moze simulirati, sta znaci svesti ga na znake koji o njemu svedoce."
Ovo je citat iz knjige "Simulakrum i simulacija" Jean Baudrilliard-a. E sad, mene zanima, da li se slazete sa ovde iznesenim, ako d azasto, ako ne zasto. I da jo malo pitanja, da li smatrate da se onda bog (naravno ko veruje u njega) obezvredjuje tj. ponistava kroz simulakrum? Da li je bog simulacija stvarnosti ili je crkva simulirala boga radi sticanja moci?? Ima ovde jos gomila pitanja i odgovora koji se mogu dati, ali dosta za pocetak. poz
