Dosao sam na ideju da napravim neki sajt,kao uspomenu na franjevacke manastire,i na obicaje tog dijela naseg naroda,dok oni jos nisu bili u sastavu redovnom katolicke crkve,nego dok su bili nezavisni i jos nisu imali nacionalnu svijest,a odakle su mnogi presli na pravoslavlje a kasnije su i oni koji nisu mnogi se deklarisali kao Srbi (Ivo Andric,u pocetku Grga Martic,...) a i danas postoje oni koji su Hrvati samo nominalno,a po obicajima,ponasanju i svijesti spadaju u tu grupu.
Kasnije mozda ako se skupi dovoljno zainteresovanih,da napravimo mozda neki klub,kafic ili izlozbu ili udruzenje koje bi time se bavilo,promocijom te cinjenice,na neki nacin ocuvanjem starih obicaja,ili bolej receno uspomene na njih.
mozda da trazimo stipendiju od zaduzbine Ive Andrica?,
http://www.ivoandric.org.yu , za obiljezavanje uspomene na obicaje koje su imali i preci naseg velikog pisca i rodoljuba.
Treba napomenuti da jos i danas u nekim krajevima Bosne,npr.Kraljevoj Sutjesci,postoje ljudi koji,iako su pohrvaceni,tesko priznaju vrhovnu vlast Vatikana.
Cilj ovoga je da omogucimo druzenje ljudima,koji na neki nacin postoju te stare franjevce,a ne spadaju u grupu Hrvatskog naroda,ili se ne osjecaju dijelom tog narodai iz tog razloga zele da imaju poseban nacin okupljanja po tom pitanju.
Kao i da se pokaze kako preci tih ljudi ustvari nisu bili Hrvati u to vreme.
Nije mi namjera da osporavam i Hrvatima pravo na nasledje starih franjevaca,ali isto tako ocekujem da oni ne osporavaju onima koji nisu Hrvati ili se tako ne osjecaju,a imaju to nasledje,da im ne osporavaju to pravo da budu sta oni hoce.
Kao prilog toj tezi navodim samo jedan citat:
http://www.rastko.org.yu/istorija/jduci ... nstvo.html
Tako su u Dalmaciji i Lici i Slavoniji katolički sveštenici uopšte i vrlo često srbovali, pisali srpske rodoljubive pesme, i služili se samo ćirilicom. Poznato je kako je Matija Reljković u svom "Satiru" pisao svojim Slavoncima da su njihovi stari "SRPSKI štili i SRPSKI pisali". A jedan od današnjih istoričara katoličkih, dr fra M. Gavranović, piše odnosno ovih Reljkovićevih stihova: "To srpsko pismo i knjiga, koje ovdje spominje Reljković, jeste bez sumnje religiozna literatura bosanskih franjevaca, pisana ćirilskim pismom, jer su se bosanske franjevačke nadležnosti do 1757 g. prostirale preko Slavonije čak do Budima. (Dr fra Gavranović: Uspostava red. kat. hijer.).
Zato se Štrosmajer nije ustezao da povede otvorenu borbu protiv bosanskih franjevaca. Kaže se da je ta njegova borba trajala punih četrdeset godina! Kako se rešio da dadne franjevcima drukče školovanje pod svojom rukom i po svom načinu, napravio je za njih naročito Sjemenište u Đakovu, piše fra Gavranović. A u Rimu je uspeo da Sveta Stolica sama postavlja franjevcima bosanskim njihovog starešinu, a ne, kao ranije, da to čine oni sami, (kao da se katolička Crkva treba da pravi nacionalnom, kao Svetosavska). Uticaj Štrosmajera na Franjevce bosanske je vremenom postao odista osetan. Svako zna držanje pesnika fra Grge Martića za vreme okupacije Bosne.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
