banjalukaforum.com

Mudro ti je ovo zasad jer se moja mišljenja nikom trajno ne sviđaju već eventualno samo u početku.

A ova izjava Lihtenberga je jako dobra.

O ŽIVOTU


"Život nije ni dobro ni zlo;on je jedno ili drugo-prema tome kako ga udesite." Montenj


"Život je divan čim ga prestaneš gledati prestrogo" A.Subiran

"Život je tragedija za čovijeka koji osjeća,a komedija za čovijeka koji misli" La Brijer

"Život liči na neki grad sa ukrštenim krivudavim ulicama,po kojima hodamo svi,dok konačno ne dospijemo na tržnicu." Vorplinton

Možda se vidimo na "tržnici"

Ja jesam procitao ime teme, normalno. Ono sto sam te pitao je bilo ne da bi ja tebe napadao sto ti zivis po tom pravilu ili nesto slicno, nego sto si napisala lijepu recenicu zbog koje, ako razumijes, bih rado sa tobom razmijenio iskustva. Tvoj (ne)odgovor sam prihvatio kao odsustvo zelje za razmjenom iskustva.

Stvarno se izvinjavam Damire,napogrešnom tumačenju,nadam se da ćeš mi oprostiti.Jako sam jre ne želim nikoga da uvrijedim.

"Govore nam da izvučemo pouku iz tuđeg iskustva.To je isto kao kad bi smo htijeli da budemo siti od ručka koji je netko drugi pojeo."

Ovo je meni vrlo draga rečenica jer sam se više puta uvjerila u njenu istinitost.

PUNO DNEVNO SVJETLO

Od cijeloga svijeta
uoči ovu šumu.

Od cijele šume
uoči ovo stablo.

Od cijeloga stabla
uoči ovu granu.

Od cijele grane
uoči ovaj list.

A na tome listu
što nije nalik ni na koji drugi

promotri ovu kap kiše
što nije nalik ni na koju drugu.

A u toj jedinoj kapi
promotri odraz

lišća i granja,
cijeloga stabla,

šume,
cijeloga svijeta,

svjetlosti zvijezda
u svjetlu dana.

James Kirkup

Kada je jedan tragalac došao kod učitelja silno oduševljen brojem duhovnih knjiga, učitelj ga je, dok je ovaj naglas iščitavao naslove, ponudio kafom.
Kakvu kafu piješ?
Bez šećera, odgovorio je čovjek listajući knjigu.
Poslije pet minuta, učitelj se vratio sa samo jednom šoljicom kafe. U drugoj tacni nije bilo ni šoljice ni kafe. Praveći se da je sve u najboljem redu, stavio je praznu tacnu ispred gosta. Uživajući u mirisu kafe, učitelj je odgovarao na pitanja svog posjetioca. Kada je ovaj obratio pažnju, primjetio je da se u tacni umjesto šoljice kafe nalazi samo parče papira. Znate li šta je pisalo na nanjemu? (GORKA KAFA)

Istinite riječi ne zvuče ugodno;
Riječi što ugodno zvuče nisu istinite.
Ispravan čovjek ne nagovara niti uvjerava;
Onaj koji nagovara i uvjerava nije ispravan čovjek.
Mudrac ne zna mnoge stvari;
Onaj koji mnogo toga zna nije mudar.
Mudrac ne nagomilava (za sebe);
On živi za druge ljude,
I time postaje bogatijim;
Daje drugima,
I uživa veće obilje.
Kad se lišio svoje posljednje prnje?poklonivši je drugima,
Gle, imetak mu je još veći nego je bio prije toga!
Jer Put je Neba takav da oštri a ne da siječe,
A Put je mudraca takav da djeluje a da se ne napreže.

Jednom je Ryokana posjetio glasoviti znanstvenik Kameda Hosai. Ušavši u Ryokanovu kolibu, vidio je da ovaj meditira, i nije ga htio smetati, već je pričekao. Kakva tri sata kasnije Ryokan konačno ustane i razveseli se primijetivši prijatelja. Sve do večeri razgovarali su o pjesništvu, književnosti i filozofiji, a onda Ryokan ode da bi donio malo rižina vina, kako bi uza nj nastavili razgovor, i zamoli Hosaia da ga na trenutak pričeka. Ovaj ga je strpljivo čekao daljnja tri sata, no onda iziđe da ga potraži - i nađe ga stotinjak metara daleko od kolibe kako sanjivo motri Mjesec. "Gdje si bio, Ryokane! - poviče Hosai - bojao sam se nije li ti se dogodila kakva nesreća?" Ryokan ga iznenađeno pogleda: "A to si ti, Hosai! Baš si naišao u pravi čas! Vidi kako je večeras prekrasan mjesec!"

Neki je čovjek idući poljem susreo tigra. Poče bježati, a tigar za njim. Došavši do nekog ponora, uhvati se za korijen divlje loze i baci se preko ruba. Tigar je odozgo dahtao na njega. Drščući, čovjek pogleda dolje, odakle je, iz duboka, drugi tigar čekao da ga proždre.Dva miša, jedan bijeli i jedan crni, počeše malo pomalo glodati lozu. Čovjek spazi pored sebe opojnu jagodu. Držeći jednom rukom lozu, drugom ubere jagodu: kako je bila slatka!


Zen kaže; "Nema razlike između prosvijetljenog i neprosvijetljenog čovjeka, ali samo prosvijetljeni zna da je tako"


Na jednom prijemu psihijatar sretne Zen majstora i upita ga: "Možete li mi točno reći kako vi pomažete ljudima?"
Majstor odgovori: "Dovedem ih tamo gdje više ne mogu postaviti ni jedno pitanje."


Dva čovjeka izgubljeni u pustinji. Umiru od gladi i žeđi. Na posljetku dođu do velikog zida. S druge strane dopirao šum vodopada i pjev ptica. Nad zidom se nadvijale grane bujnog drveta. Njegovi mirisni plodovi izgledaju zamamno.
Jedan čovjek uspije se uspeti preko zida i nestade na drugoj strani. Drugi se pak vrati u pustinju kako bi pomogao ostalim izgubljenim putnicima pronaći put do oaze.

Da li ovo baš spada ovde? Ne znam, ali evo:
Postoji muka odlučivanja kao i muka čekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad uđemo u igru, kad ostvarujemo mogućnosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima za svakog posebno. Zato moram da budem svoj vlastiti vodič, prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći.
Meša Selimović

ZAHVALNOST
Kada je Seisecu bio poglavar Engaku škole u Kamakuri, zatražio je veće prostorije od onih u kojima je do tada podučavao, jer su ove bile pretrpane. Umezu Seibei, trgovac iz Eda, odluči darovati pet stotina zlatnika za izgradnju prostranije škole. Ovaj novac on donese učitelju.
- Dobro, uzet ću ga - reče Seisecu.
Umezu predade Seisecuu vreću sa zlatom, ali bijaše nezadovoljan njegovim držanjem. Čovjek je mogao čitavu godinu živjeti s tri zlatnika, a trgovcu za njegovih pet stotina čak nije bilo ni zahvaljeno
- U toj vreći je pet stotina zlatnika - pripomene Umezu. - To si mi već rekao - odgovori Seisecu. - Iako sam bogat trgovac, pet stotina zlatnika je mnogo novaca - reče Umezu.
- Želiš li da ti na tome zahvalim? - upita Seisecu.
- Pa, trebalo bi - uzvrati Umezu. - Zašto bih? - upita Seisecu. - Onaj koji daje trebao bi biti zahvalan.

Jedan čovjek našao je orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima.
Cijelog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižuće se koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine i orao je ostario.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila.
Stari orao zapanjeno je gledao u vis. "Šta je to?" pitao je. "To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. " On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."
I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.

Jedino Bog može da daje
U doba vladavine cara Akbara, u šumi je živeo pustinjak kojeg je posećivalo zaista mnogo ljudi. Jednog dana pustinjak je pomislio kako bi bilo lepo malo zabaviti sve te posetioce. A, kako da to izvede bez novca? Tako je odlučio da ode kod cara po pomoć, pošto je znao da su kapije Akbarove palate uvek otvorene za sve svete ljude. Kada je ušao u palatu, zatekao je cara kako izvodi ritual svog dnevnog obožavanja; neželeći da mu smeta, seo je neprimećen u jedan ugao. Čuo je kako car završava svoje dnevno obožavanje molitvom: o Bože, daj mi novac; daj mi bogatstvo i sve tome slično. Čim je začuo takve molitve, ustao je i krenuo ka izlazu, car mu da znak da ga sačeka. Kada je završio molitvu, car mu se obratio: došao si da me vidiš sa nekim razlogom; kako to da sada odlaziš bez ijedne reči? Vaše visočanstvo netreba o tome da se brine, odgovorio je pustinjak. Vreme je da krenem. Međutim, pošto je car navaljivao da čuje razlog tako naglog odlaska, pustinjak mu je konačno rekao: mnogi ljudi posećuju moju kolibu, pa sam zato došao ovde da od vas zatražim nešto novca. Ako je tako, rekao mu je Akbar, zašto onda odlaziš, a da ga od mene nisi zatražio? Pustinjak mu odgovori: video sam da ste i vi takođe prosjak; molili ste se Bogu za novac i bogatstvo. Zato sam sebi rekao: kako mogu prositi od prosjaka? Ako već moram da prosim, prosiću od samog Boga.


Ništa ne postoji
Dok je jos bio mlad učenik zena, Jamaoka Tesu je išao od jednog učitelja do drugog. Svratio je i kod Dokuona iz Sokokua.
Želeći da pokaže šta je postigao, reče: "Um, Buda, i osećajna bića, na kraju krajeva, ne postoje. Prava priroda svih pojava je praznina. Ne postoji spoznaja, ni zabluda, ni mudrost, ni prosećnost. Nema davanja i ničeg da se primi."
Dokuon, koji je mirno pušio, nista ne reče.
Iznenada udari Jamaoku svojim bambusovom lulom. Ovo mladića vrlo razljuti.
"Ako ništa ne postoji", upita Dokuon, "odakle je ova ljutnja došla?"

Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima (Matej 5,16)
Ti kao vjernik u odnosu spram drugih ljudi, onih koji ne poznaju Boga, moraš izvršiti jedan zadatak. Hrišćanin ne može izbjegavati svijet, skrivati se, držati duhovnu izgradnju samo privatnom stvari. On živi u svijetu jer ima odgovornost i poslanje u odnosu na sve ljude: biti svjetlo koje rasvjetljuje. I ti imaš taj zadatak i ako tako ne činiš beskoristan si poput soli koja je izgubila okus ili svjetla koje je zasjenjeno. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima. Svjetlost se očituje, u dobrim djelima, i preko dobrih djela koje čine hrišćani, rasvjetljuje. Reći ćeš mi: ne čine samo hrišćani dobra djela. Drugi surađuju u napretku, izgrađuju zgrade, podstiču pravednost... Imaš pravo, i hrišćanin čini i treba činiti sve to, ali nije samo to njegova bitna zadaća. On treba izvršavati dobra djela s jednim novim duhom, duhom koji će učiniti da neživi više on u samom sebi, već Hrist u njemu. Evanđelista, doista, ne misli samo na izdvojena djela milosrđa, kao što su: posjećivati zatvorenike, odijevati gole, nahraniti gladne, te ostala djela milosrđa ostvarljiva u današnjim potrebama, već misli na potpuno prijanjanje života hrišćanina uz volju Božju, tako da cijeli njegov život postane dobrim djelom. Ako hrišćanin čini tako on je, proziran, i slava kojom ga nagrađuju za izvršena djela ne pripada njemu, već Hristu u njemu, Bog je tako preko njega prisutan u svijetu. Zadatak hrišćanina je dakle, dopustiti da zrači svjetlost koju ima, biti, znak prisutnosti Boga među ljudima. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima. Dobro djelo pojedinog vjernika ima ovo svojstvo i hrišćanska zajednica usred svijeta mora imati takav isti, specifičan zadatak: otkrivati svojim životom prisutnost Boga koji se objavljuje tamo gdje su dvojica ili trojica ujedinjena u njegovo ime, prisutnost obećana crkvi do svršetka vremena. Prvobitna crkva pridavala je veliki značaj ovim Isusovim riječima. Posebno u teškim trenucima. Kad su hrišćani bili klevetani, tada su ih one opominjale da ne smiju odgovarati nasiljem. Njihovo ponašanje moralo je biti najbolje pobijanje kleveta koje su protiv njih izgovarali. U pismu Titu možemo pročitati: isto tako opominji mladiće da budu uzdržljivi u svemu! Sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja! U nauci pokaži cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu riječ, da se posrami svaki protivnik, jer nemože o nama što zlo reći (Tit. 2:6-8). Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima. A hrišćanski život življen i danas je svjetlo koje vodi čovječanstvo ka Bogu. Ispričaću ti jedan događaj. Antoneta iz Sardinije, zbog posla se preselila u Francusku u Grenobl. Uposlena je u uredu u kojemu mnogi rade bez volje i interesa. Jer je hrišćanka i vidi u svima Isusa kojemu mora služiti, pomaže svima uvijek mirna i nasmijana. Često se netko razljuti, podigne glas, iskali se na njoj, zadirkuje je i dobaci: kad si već raspoložena za rad, daj pretipkaj i moj posao. Ona šuti i podnosi. Zna da nisu zli. Vjerojatno imaju svojih briga. Jednoga dana, dok su ostali bili odsutni, upravitelj dolazi ka njoj i kaže: sada mi moraš reći kako se uspijevaš uvijek smiješiti i nikada ne izgubiš strpljenje? Ona izmiče govoreći: nastojim ostati mirna i vidjeti onu lijepu stranu u svim stvarima. Upravitelj udari šakom po stolu i uzvikne: ne, tu je sigurno Bog posrijedi, drugačije je nemoguće! I zamisli da ja u Boga nisam vjerovao! Nekoliko dana kasnije Antoneta je pozvana u direkciju gdje joj javljaju da će biti premještena u drugi ured, sve dok ga, kako je rekao upravitelj, ne promjeni, kao što je napravila s ovim gdje je sada. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave oca vašega koji je na nebesima.

Reiki Načela


Samo danas budi dobre volje

Samo danas budi bezbrižan

Samo danas budi miran

Poštuj roditelje, učitelje i starije

Zarađuj pošteno za život

Pokaži zahvalnost svim živim bićima

Budi čovjek svjetlosti

Ne moja, nego tvoja volja neka bude. (Luka 22:42)
Sjećaš li se? To su riječi koje Isus upućuje Ocu u Getsemanskom vrtu. One daju smisao njegovoj patnji iza koje slijedi uskrsnuće. One u punoj snazi izražavaju dramu koja se odvija u Isusovoj duši. To je unutrašnje razdiranje uzrokovano dubokim opiranjem njegove ljudske prirode pred smrću koju želi Otac. Hrist nije čekao ovaj dan da prilagodi svoju volju Očevoj. To je činio čitav život. Ako se Hrist tako ponašao, onda to mora biti i stav svakog hrišćanina, i ponavljaj u svom životu: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Možda do sada nisi mislio o tome, iako si krenuo duhovnom izgradnjom, priznavši, Oca, Sina, Svetog Duha, sile nebeske. Možda si ograničio ovu rečenicu na izraz rezignacije, nešto što se kaže kad se ne može napraviti ništa drugo. To nije njezino pravo razjašnjenje. Slušaj me: u životu možeš odabrati dva pravca: činiti svoju volju, ili slobodno izabrati da vršiš volju Božju. Imat ćeš dva iskustva: u prvom slučaju će, brzo slijediti razočaranje, jer se želiš popeti na brdo života svojim ograničenim idejama, svojim sredstvima, bijednim snovima, svojim snagama, iz čega, prije ili kasnije, slijedi iskustvo svakidašnjeg života: dosada, sivilo, nedovršenost, a ponekad i očaj. Iz ovoga proizlazi jedan površan život, iako bi ti, želio da bude zanimljiv život, koji te nikada, u dubini duše, neće zadovoljiti. Moraš to priznati, ne možeš to nijekati. Posljedica toga je smrt koja ne ostavlja trag: poneka suza i poslije nekog vremena svi te zaborave. Drugo iskustvo, ono u kojem ponavljaš: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Gledaj: Bog je kao sunce. Iz sunca se šire mnoge zrake koje dopiru do svakog čovjeka. One su Božja volja za svakog od njih. Hrišćanin i svaki čovjek dobre volje, pozvan je da ide prema suncu, u svjetlu vlastite zrake, drugačije odijeljene od svih drugih, ispuniće prekrasan, poseban nacrt koji Bog ima nad njim. Ako ti učiniš tako, osjetit ćeš se povučen u jednu Božansku avanturu koju nisi ni sanjao. Bit ćeš, u isto vrijeme, sudionik i gledalac nečeg velikog što Bog čini u tebi, u čovječanstvu. Sve što ti se dogodi: boli, radosti, sreće, nesreće, značajni događaji, neki uspjesi ili dobici, smrti dragih osoba, beznačajne sitnice, kao svakidašnji rad u kući, u uredu ili školi, sve će poprimiti jedno novo značenje jer ti je ponuđeno iz ruke Boga koji je ljubav. On želi, dopušta, sve što je za tvoje dobro. Iako isprva budeš prihvaćao samo zbog vjere, poslije ćeš, očima duše, vidjeti zlatnu nit koja povezuje događaje i stvari, prekrasan vez koji je nacrt Božji nad tobom. Možda te ovo privlači. Možda iskreno želiš dati dublji smisao svom životu. Onda slušaj. Reći ću ti, najprije, kada moraš vršiti volju Božju. Promisli malo: prošlost je otišla, ne možeš je više dostići. Ne preostaje ti ništa drugo nego da je staviš u milosrđe Božje. Budućnosti još nema. Živjet ćeš je kad postane sadašnjost. Imaš u rukama samo sadašnji trenutak, i baš u njemu moraš ostvariti riječi: ne moja, nego tvoja volja neka bude. Kad putuješ, sam život je putovanje, sjediš mirno na svom sjedištu. Ne pada ti na pamet da hodaš gore,dolje, po vagonu. Tako bi ličio na nekoga tko bi želio živjeti život sanjajući o budućnosti koja još ne postoji, i razmišljajući o prošlosti koja se nikada neće vratiti. Ne: vrijeme ide samo po sebi. Treba stajati čvrsto u sadašnjosti, i, imaš život, ovdje na zemlji, ispunjen. Upitat ćeš me: a, kako razlikovati Božju volju od svoje? U sadašnjem trenutku nije teško znati što je Božja volja. Pokazat ću ti put. Slušaj: postoji u tebi jedan tihi glas, koji si, možda često gušio, tako da je postao skoro neprimjetljiv. Slušaj ga dobro, to je glas Božji. On ti govori kada je vrijeme, da učiš, ili ljubiš onoga kome je potrebno, ili da radiš, ili prebrodiš jednu kušnju, ili da ispunjaš hrišćanske ili građanske dužnosti. On te zove da slušaš onoga tko ti govori, Božje ime, ili da se hrabro suočiš sa teškom situacijom... Slušaj, slušaj! Ne ušutkavaj taj glas! To je najveće bogatstvo, koje imaš. Slijedi ga. Tako ćeš, trenutak za trenutkom izgraditi svoju životnu priču koja će biti ljudska i Božanska, jer je napravljena u saradnji sa Bogom. I vidjet ćeš čuda: vidjet ćeš što može napraviti Bog u jednoj osobi koja kaže svim svojim životom: ne moja, nego tvoja volja neka bude.

KOLIKO DUGO ?

Živio je jednom čovjek koji je želio nadići (prevladati) patnju pa je otišao u budistički hram da nađe učitelja koji će mu pomoći.
Upitao ga je: "Budem li meditirao četiri sata dnevno koliko će mi godina trebati da prevladam patnju?"
Učitelj odgovori: "Ako meditiraš četiri sata dnevno možda ćeš za deset godina uspjeti."
Misleći da bi on to mogao i bolje opet ga upita: "A ako meditram osam sati dnevno, koliko će mi onda trebati?"
Učitelj ga pogleda I reče: "Kada bi meditirao 8 sati dnevno za 20 godina možda bi prevladao patnju."
"Ali zašto bi mi trebalo više vremena ako bi dulje meditirao svaki dan?"
Učitelj: "Ti nisi ovdje da bi žrtvovao svoju radost ili svoj život. Ovdje si da bi živio, da bi bio sretan i da bi volio. Ako tijekom dva sata možeš dati sve do sebe, a ti umjesto toga meditiraš osam sati, samo ćeš se umoriti, nećeš shvatiti smisao i nećeš uživati u svom životu.
Daj sve od sebe, i možda ćeš naučiti da, bez obzira koliko dugo meditiraš možeš živjeti , voljeti i radovati se."

SJENKE VREMENA

Koracajuci ispod usnulih cvjetnih krosanja,
u nocnom zagrljaju neba i zemlje,
ucini mi se da je rijeka vremena na tren stala.
Tada spazih sjenu koja je koracala pored mene.
"Tko si ti?Zasto me pratis?"-upitah je.
"Vrijeme sam!"-odgovori mi.
"I vec odavno pratim tvoje tragove utisnute u trajanje.
Od tvog silaska na zemlju ovdje sam pored tebe
i mjerim tvoj boravak medju smrtnima.
Ne zaboravi na pjescani sat svog zivota,
koji se polagano prazni.
Sjeti se da je tvoje trajanje u vremenu,
u meni,
omedjeno rodjenjem i smrcu tvoga tijela.
Vrijeme sam i ne mozes me zaustaviti
sve dok se tvoje vjecna dusa
ne izbavi vremenitog tijela.
Ja sam vrijeme."
Rece to i stopi se s mojom sjenom,
krijuci se u prividu bezvremenoga.

[size=18]Jebite se djeco, jebanje je raj
Govori Vam vaš Čika Jova Zmaj![/size]

Damire pogrijesio si forum a o temi da nepricam.

"Glupan misli da je mudrac ali mudrac zna da je neznalica." Sekspir

"Malen covijek je i na brdu malen,gorostas je velik i u jami." Lamorsov