banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 29 Mar 2024, 06:43

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 31 Mar 2011, 14:37 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Vreme je da čovek pozna svoju vrednost. Zar je on odista nekakvo nezakonito rođeno stvorenje? Vreme je da se više ne obzire plašljivo ovamo-onamo da li je ugodio ili nije ugodio ljudima! Neka se moja glava čvrsto i pravo drži na plećima! Život mi nije dan da ga pokazujem nego da živim njime. I ja hoću da se staram i staraću se ne za j...avno mišljenje o sebi, nego da li ispunjavam ili ne ispunjavam svoj poziv pred Onim koji me je poslao u život.

(Lav Nikolajevič Tolstoj)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Mar 2011, 21:23 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
GOVOR




Slika


Smatram velikom slabošću i stvarno bih bio
potišten kada bih sve ovo što osećam,
morao da ti objašnjavam hudim jezikom
čoveka: rečima sumnjivim, rovitim, razjedenim
i nekorisnim.
Postoje svakodnevne, sasvim obične stvari,
koje su mnogima tajna.

“Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena”,
kaže jedan prastari zapis sa Tibeta.

Postoji govor koji će neko otkriti sutra, a
možda niko neće ni pokušavati da ga
otkrije. Ali ti ga već sada moraš obuhvatiti
mislima.
Jer to je jezik značenja, a ne dijalekt naziva.

Postoje kulture gestova, disanja ili vida.
Postoji vreme vremena i prostiranje prostora.
Postoji lepota lepote. Postoji istina istine,
stvarnost stvarnog, volja volje i moć moći.
Postoji kretanje kretanja, razmišljanje razmišljanja,
… postoji i ljubav ljubavi, sine moj.

Sve se ređe usuđujem da izgovaram reči, jer
uvek znače drugo nego što ja to želim.
Sve dalje su od govora i teško ih razabirem
u šumovima beskraja.

Tkivo tetovira na tkivo otiske nasleđa.
Takvo je moje ćutanje s tobom ove noći.
Opnu po opnu, ljusku po ljusku, sluz po sluz,
zamor među nama civilizacije protozoa, epohe
virusa, ćelije stena i vazduha, i ustavljena
koža vode i večnosti.
To je kao da se sporazumevamo u svim
vremenima, sada iz ovog trenutka, u kojem
smo se zadesili.

Pišem umesto tebe Snežani i Alisi. Šaljem
telegrame Pinokiju i Malom Princu. Javljam
se bar jednom dnevno telefonom
Galebu Džonatanu Livingstonu i Pepeljugi.
Ali ni reči odgovora. Znači da misle
na nas.
Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi
glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.


Miroslav Antić


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Apr 2011, 10:22 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
PRIČA O NAJLJEPŠOJ ŽENI NA SVIJETU

Slika

Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki od njih je mislio da je njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje:

“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo uspjeli nikako da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:

“ONA KOJU VOLIŠ.”

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 02 Apr 2011, 09:44 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
KAKO FUNKCIONIŠE LJUBAV

Osjećanja su pojave koje se zbivaju u nama i koje se zbog toga spolja ne mogu vidjeti. Kada nekoga volimo, mi znamo da je naša ljubav istinita jer je osjećamo, ali druga osoba ne može imati neposredno saznanje da je volimo. O tome da je volimo, osoba mora zaključiti na osnovu posrednih signala: onoga što joj kažemo i kako se ponašamo. Pa ni onda kada postoje svi ti posredni pokazatelji da postoji osjećanje ljubavi osoba ne može biti sigurna da ljubav zaista postoji, zato što svi ti signali mogu biti lažni. Poznato je da se neko može dobro pretvarati da voli nekoga drugoga iako ga, u stvarnosti, ne voli.

Iz tih razloga ljubav i povjerenje jesu povezani. Kada nam neko kaže da nas voli, mi mu vjerujemo da je tako, naročito ako nema nikakvih signala koji ukazuju da to nije tako. Kada drugome kažemo da ga volimo, očekujemo da nam veruje da je to zaista tako.

Ali i onda kada smo potpuno sigurni da nas drugi voli, kada vjerujemo da to jeste zaista ljubav, ne znamo da li će nas ta osoba voljeti i u budućnosti. Da li će nas voljeti i za godinu dana, za pet ili petnaest godina? I zato je za odnos ljubavi koji postoji u sadašnjosti važno i to da vjerujemo da će nas drugi voljeti i u budućnosti. Povjerenje u stabilnost i trajnost ljubavi druge osobe je veoma važno u svakom ljubavnom odnosu.

Koliko je ovo poverenje veoma važno osjećanje vidimo u onim slučajevima u kojima jedan od partnera ne vjeruje, odnosno sumnja u ljubavnu vjernost svog partnera. Tada se pojavljuje osjećanje ljubomore koje snažno nagriza i destabilizuje sam temelj nečijeg odnosa ljubavi. Ljubomorna osoba teško može razvijati i graditi odnos sa partnerom upravo zbog toga što se neprestano bavi samim temeljem ovog odnosa.

Isto tako i ona osoba koja vjeruje da je partner voli u sadašnjosti, ali koja se plaši da bi on uskoro mogao da prestane da je voli, živi u stalnoj strijepnji. I ova osoba je preokupirana pitanjem opstanka svog odnosa ili braka, tako da se ni ona ne može posvetiti razvoju i izgradnji odnosa. Kao i ljubomorna osoba, i ova je stalno na početku.

Da bi ljudi mogli da zaključe da ih neko zaista voli, moraju imati takvo iskustvo u svom ranijem životu. Tu na prvom mjestu dolazi roditeljska ljubav kojom roditelji poručuju djetetu da ono jeste vrijedno ljudsko biće koje zaslužuje ljubav. Važna su i rana ljubavna iskustva, naročito zaljubljivanja u periodu puberteta. Kada nekoga volimo, kada mu pokazujemo ljubav mi mu poručujemo da je ona ili on za nas vrijedno ljudsko biće. Zbog toga oni koji nisu dobili ljubav u djetinjstvu mogu pogrešno misliti da je nisu dobili jer je nisu zaslužili. I zato je veoma važno pokazati našoj djeci da ih volimo i prihvatamo.

Dr Zoran Milivojević

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Apr 2011, 08:59 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
NOVO JUTRO, NOVA NADA

Jutro je. Palimo lampice.

Lampice? Ne, ne mislim na svjetlo, niti na lampice u autima, niti na jednu drugu elektronsku napravicu. Ma na kakve lampice mislim dakle?

Ako se prisjetite svoga jutra sjetićete se kako redovito palite jednu veliku stresnu lampicu, koja vas bombardira stotinama pitanjima koja idu nekako ovako; kako, zašto, na koji način, koliko dugo, hoću li ja to moći? Ta nas bujica raznovrsnih pitanja spremno čeka svakog jutra. Ako govorimo o upornosti, nema joj premca.

Pitam se (opet) nije li jutro predodređeno za nešto drugo? Za nešto lijepše?

Ipak je to početak još jednog novog dana. Početak jedne nove nade, novih snova. Opet nas očekuje prilika da podarimo osmijeh svom prijatelju. Onaj isti osmijeh koji smo jučer zaboravili dajući prednost našim jutarnjim lampicama koje su se nekako mudro provukle kroz cijeli dan.

Odlučujem da ću sutra dati šansu svojoj zaboravljenoj djetinjoj radoznalosti i šarenoj mašti da dobiju glavnu ulogu.

Odlučujem da ću se opet sprijateljiti sa svojim snovima. Želim da mi oni sutra pokazuju put.

Razmišljam da li još uvijek mogu dati prednost onome što me čini sretnom poput djeteta?

S tim mislima sam utonula u san .

Jutro je. Budilica zvoni, a s njom i prva lampica tvrdoglavo pokušava dobiti prvi red u mojim mislima.

Sjetih se da sam nešto odlučila za današnje jutro. Ma što to?

Pogledam van. Sunce me već čeka osvijetljavajući put svakome tko to želi. Hvala mu . Podsjetio me da i ja želim osvijetljavati ovaj svijet slušajući svoje snove.

Budilicu sam ugasila, dok je lampica stidljivo odlepršala znajući da više i nije toliko važna.

Irena Markulin

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 05 Apr 2011, 12:30 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 07 Dec 2009, 14:54
Postovi: 169
Nazovimo stvar pravim imenom

Dva praktikanta duhovnog misticizma su se sreli nakon mnogo godina. Uz put su zapoceli prijatnu komunikaciju o svakodnevnici, saleci se i slusajuci o novostima. Izmedju ostalog, prvi je upitao:
- "Sta si uradio sa svojim racunarom, znam da si ulozio dosta novca i sjecam se kako si rekao da ces prokrenuti jedan projekat. Mozes li mi dati neki savjet, jer trazim sta bih da kupim, tako reci i kvalitetno i jeftino"
- "Znas, povukla me jedna sila, shvatio sam da imam poziv u duhovno kraljevstvo jer sam osjetio ogromno Bozije prisustvo koje je proslo kroz moj duh i otvorilo mi oci" - rekao je njegov drugar dodajuci: "Vjerovatno cu napustiti ovu materijalnu gnjavazu"
- "Dobro znaci", odgovara ovaj drugi, "nazovimo stvar pravim imenom: lijen si!"

_________________
Nikad ne zaboravi da si jedinstven, bas kao i svi drugi.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 00:22 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Sve ono što je protivno prirodi, protivno našim najintimnijim željama, sve je to normalno u našim očima a grijeh u očima Boga. Tražimo naš pakao, potrebni su nama milenijumi da ga izgradimo i, poslije mnogo truda, najzad možemo da živimo na najgori mogući način.
Koeljo

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 05:19 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
Bennet, iz koje knjige je taj citat, koja stranica?

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 08:44 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Hristov je napisao:
Bennet, iz koje knjige je taj citat, koja stranica?


Jedanaest Minuta

Spoiler:
Shvatila sam da često ne postoji druga prilika; bolje je prihvatiti darove koje nam nudi svet. Ako treba nekom ili nečemu da budem verna u životu, pre svega moram biti verna sebi. Ono malo iskustva koje sam stekla u životu naučilo me je da niko ničim ne gospodari, da je sve iluzija – a to važi kako za materijalna dobra tako i za duhovne vrednost. Ko je makar jednom izgubio nešto što je imao a smatrao svojim neotuđivim posedom (što se meni već bezbroj puta desilo), shvati da mu zapravo ništa ne pripada. I ako mi već ništa ne pripada, nemam nikakve potrebe da gubim vreme baveći se onim što nije moje: bolje je da živim kao da je danas prvi (ili poslednji) dan mog života.

Do tog trenutka, putovanja, pomisao da će otići nekud daleko – sve to bilo je samo san – a sanjati je vrlo ugodno, jer nismo obavezni da činimo ništa od onog što zamišljamo. Na taj način ne izlažemo se nikakvoj opasnosti, ne doživljavamo poraze, teške trenutke, a kad jednom ostarimo, uvek možemo optuživati druge – najčešće roditelje, supružnike ili decu – što nisu dopustili da ostvarimo svoje želje.

Jedan pisac je negde zapisao da vreme ne menja čoveka, niti ga mudrost preobražava. Jedino što može nekoga da navede da promeni mišljenje jeste ljubav.

Marija je nameravala samo da sazna koje su mogućnosti jednog privremenog i povremenog posla. Međutim, shvatila je da je upravo obuzima ono osećanje, zvano očajanje, koje nagoni ljude da donose brze i nagle odluke – i prihvatila je izazov.

Muškarci su veoma čudna stvorenja, umeju da se tuku, da viču, prete, ali premiru od straha pred jednom ženom. Možda ne pred onom kojom su se oženili, ali uvek postoji neka koja ih plaši i potčinjava svim hirovima i ćudima. Makar im to bila i rođena majka.

A čovek može izdržati nedelju dana bez vode, dve nedelje bez hrane, godine bez krova nad glavom – ali ne može da podnosi samoću. To je najgore od svih mučenja, najteža od svih patnji. Ti muškarci i mnogi drugi koji su tražili njeno društvo, bolovali su, kao i ona sama, od tog razornog osećanja – da niko pod kapom nebeskom za njih ne mari.

Danas sam čvrsto ubeđena da niko nikoga ne gubi, jer niko nikoga ne poseduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svetu a ne posedovati je.

Što više ćutimo, više nas smatraju pametnim.

Najviši cilj ljudskog bića je da shvati potpunu ljubav. Ljubav nije u drugome, već u svakom od nas i mi je sami u sebi budimo. Međutim, da bismo je probudili, potreban nam je drugi. Univerzum jedino ima smisao ukoliko imamo nekoga s kim ćemo deliti svoja osećanja.

Jedina naša duboka i iskrena želja jeste da se približimo nekome. Od tog trenutka počinju da se sklapaju veze, muškarac i žena ulaze u igru, ali ono što se desi pre toga – privlačnost koja ih je spojila – to je nešto što je nemoguće objasniti. To je nepatvorena želja, u najčistijem obliku. I dok je ta želja još u čistom obliku, muškarac i žena se zaljubljuju u život, proživljavaju svaki trenutak, s punom predanošću i svešću, iščekujući neprestano pravi čas za objavu posvećenja. Osobe u tom stanju ne osećaju nikakvu žurbu, ne ubrzavaju događaje nepromišljenim postupcima. Znaju da će se dogoditi ono što je neizbežno, da istina uvek pronađe način da se ispolji. A kad kucne čas, ne oklevaju, ne propuštaju priliku, ne gube nijedan čarobani trenutak, jer poštuju vrednost svake sekunde.

Najvažnije susrete duše dogovaraju mnogo pre nego što su se tela videla.

Upoznaćemo sami sebe onda kada otkrijemo sopstvene granice i to je bilo tačno. Ali i pogrešno, pošto nije važno samo ono što znamo o nama samima, ljudsko biće nije stvoreno samo da bi tražilo mudrost, već i da bi oralo zemlju, čekalo kišu, sejalo žito, skupljalo useve, peklo hleb. Ja sam dve žene: jedna koja želi da ima svu sreću ovog sveta, strast, avanture koje život može da ponudi. Druga želi da bude robinja rutine, porodičnog života, stvari koje mogu biti planirane i ispunjene. Domaćica sam i prostitutka, obe žive u istom telu, jedna boreći se protiv druge. Susret žene sa sobom je igra koja može da ima ozbiljne posledice. Božanski ples. Kada se susretnemo, dve smo božanske energije, dva univerzuma koja se sudaraju. Ukoliko susret nema potrebnu referencu, jedan univerzum uništava drugi.

Prema Platonu, u početku stvaranja, muškarci i žene nisu bili kao danas; postojalo je samo jedno biće, nisko, sa jednim telom i vratom, ali je glava imala dva lica, svaka gledajući na svoju stranu. To je izgledalo kao da su dva stvorenja spojena na leđima, sa dva različita pola, četiri noge, četiri ruke. Međutim, grčki bogovi bili su ljubomorni, videvši da je jedno stvorenje sa četiri ruku radilo više, da su dva lica koja gledaju u suprotnu stranu bila opreznija i niko nije mogao da ih napadne neopaženo, a četiri noge omogućavale su drugo stajanje ili hodanje bez velikog napora. I, što je bilo najopasnije, nije mu bio potreban niko za stvaranje potomstva. I Zevs jednim gromom iseče stvorenje na dva dela i stvori muškarca i ženu. To je umnogome povećalo svetsku populaciju, i u isto vreme je dezorijenisalo i oslabilo one koji su na svetu živeli, jer su morali ponovo da traže svoju izgubljenu polovinu, da bi je ponovo zagrlili, i u tom zagrljaju obnovili staru snagu, sposobnost da izbegnu prevare, otpornost da tokom dugih perioda izdrže naporan rad. I taj zagrljaj u kome se dvoje ponovo spajaju jeste ono što mi danas zovemo seksom.

Onaj ko posmatra i otkrije osobu o kojoj je oduvek sanjao, zna da se seksualna energija ispoljava pre samog seksualnog odnosa. Najveće zadovoljstvo nije u seksu, već u strasti. Kada je strast velika, seks dolazi da bi dovršio ples, ali on nikada nije bitan. Onaj ko je zaljubljen uvek vodi ljubav, čak i kada to ne radi. Kada se tela susretnu, to je samo prelivanje čaše. Mogu ostati zajedno satima, čak i danima. Mogu započeti ples jednog dana a završiti drugog, ili čak ne završiti, od tolikog zadovoljstva.

Svako ljudsko biće živi svoju sopstvenu želju; ona čini deo njegovog blaga i, iako je emocija ta koja mnoge može da otera, obično privlači onoga koji je voljen. To je emocija koju je moja duša izabrala, i toliko jaka da može da se proširi na sve i svakoga oko mene. Svakog dana biram istinu sa kojom ću živeti. Pokušavam da budem praktična, efikasna, profesionalna. Ali bih volela da mogu da izaberem, uvek, želju kao moju saputnicu. Ne iz obaveze, niti da ublažim samoću svog življenja, već zato što je to lepo.

Nasuprot onome što misle moje mušterije, ljubav ne može da se vodi u svako doba. Postoji skriveni sat u svakome od nas, i da bi se vodila ljubav kazaljke sata obe osobe treba da pokazuju isti čas u isto vreme. To se ne dešava svakodnevno. Onome ko voli nije potreban seks da bi se osećao lepo. Dve osobe koje su zajedno, i koje se vole, treba da izjednače svoje satove, strpljivo, uz igre i «pozorišne» predstave, sve dok ne shvate da je seks mnogo više od susreta; to je «zagrljaj» u genitalnom delu tela.

Kada ne imadoh ništa da izgubim, imadoh sve. Kada prestadoh da budem ono što jesam, pronađoh sebe samu. Umetnost seksa je umetnost kontrolisanja gubljenja kontrole...

Kada se rade neke fizičke vežbe, i kada se od tela traži mnogo, um stiče neku čudnu snagu, koja ima veze sa svetlošću koju sav video u tebi.

Da, niko ne želi da pati, ali urpkos tome svi traže bol, osećaju se opravdanima u životu, pročišćenima, tada zaslužuju poštovanje svoje dece, muževa, kompija, Boga. Ono što pokreće svet nije potraga za zadovoljstvom već odricanje od svega što je važno. Vojnik ide u rat da ubija neprijatelja? Ne: ide da da život za svoju otadžbinu. Žena želi da pokaže mužu da je zadovoljna? Ne: želi da on vidi koliko je ona predana, koliko pati da bi on bio srećan. Muž ide na posao jer će se tamo profesionalno ostvariti? Ne: žrtvuje svoj znoj i suze za dobro porodice. I tako dalje: deca koja se odriču svojih snova da bi zadovoljila roditelje, roditelji koji se odriču života za dobro svoje dece, bol i patnja opravdavaju nešto što bi trebalo da donosi samo sreću: ljubav.

Život je kratak – ili isuviše dug – da bi sebi mogla da dozvolim taj luksuz da živim loše.

Prvobitni greh nije bila jabuka koju je Eva zagrizla, već činjenica da je shvatila da Adam želi da podeli upravo ono što je ona probala. Eva se bojala da prati svoj put bez ičije pomoći, htela je da podeli ono što je osećala.

U svim jezicima na svetu postoji ista poslovica: «daleko od očiju, daleko od srca». Ali ja vam ovde tvrdim da ništa nije pogrešnije od toga; što smo udaljeniji, bliže su nam srcu ona osećanja koja pokušavamo da ugušimo i zaboravimo. Ako smo u izbeglištvu, želimo da sačuvamo svako, i najmanje sećanje na naše korene; ukoliko smo daleko od voljene osobe, svako ko prođe pored nas na ulici podseća nas na nju. Jevanđelja i svi sveti tekstovi u svim religijama bili su pisani u izbeglištvu, u potrazi za razumevanjem Boga, vere koja je narode pokretala napred, u hodočašća lutajućih duša po licu Zemlje.

Kada se živi u jednom gradu, uvek se za kasnije ostavlja upoznavanje s njim – a obično se završava tako što ga nikada ne upoznamo.

Sve ono što je protivno prirodi, protivno našim najintimnijim željama, sve je to normalno u našim očima a greh u očima Boga. Tražimo naš pakao, potrebni su nama milenijumi da ga izgradimo i, posle mnogo truda, najzad možemo da živimo na najgori mogući način.


Da, mnogo te volim, kao što nikada nikoga nisam volela, i upravo zbog toga odlazim, jer ako ostanem san će se pretvoriti u stvarnost, želju da se poseduje, da se zaželi da tvoj život postane moj... Uostalom, sve ono što ljubav pretvara u ropstvo. Bolje je ovako: san.

Umetnost ljubavi je kao tvoje slikarstvo, traži tehniku, strpljenje, ali pre svega vežbu među bračnim drugovima. Traži smelost, potrebno je ići preko onoga što ljudi obično zovu «voditi ljubav».

I najjača odlučnost i volja ovog sveta ne može sprečiti da ljubav izmeni pravila igre u jednoj sekundi.

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 11:29 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 03 Maj 2008, 10:50
Postovi: 6643
Hvala Bennet, procitam kad zavrsim sa poslom (hug)

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 13:08 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Jul 2008, 20:45
Postovi: 145
Lokacija: Italy
Resio mladi djavo da se zeni pa otiso kod caleta djavola da ga pita gde da nadje devojku.
Cale mu kaze:
- Znas, sine, ovde u paklu su sve same ku*ve, nego ti lepo idi na zemlju pa tamo ulovi neku postenu zenu.
- A kako da prepoznam takvu?
- Samo zvizni za njom, pa koja se okrene ta je ku*va a koja nastavi dalje, ta je postena.
Otisao mladi djavo na zemlju, zvizdao za devojkama i najzad nasao jednu koja se na to nije okrenula, odneo je u pakao i ozenio se njom.

POUKA: Ku*vajte se devojke da vas ne odnese djavo!

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2011, 17:52 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Napokon je shvatila dva razloga koji sprečavaju čoveka da ostvari svoje snove: sumnja u njihovo ostvarenje ili to što se prilika ukazuje toliko naglo i neočekivano, da upravo time što nam je nadohvat ruke postaje neostvarljivom. Jer tada se javlja strah od puta koji vodi u nepoznato, od neslućenih izazova koji nas vrebaju na tom putu, od mogućnosti da sve ono na šta smo navikli zauvek izgubimo. LJudi bi hteli sve da menjaju, a u isto vreme zaziru od svake promene... Možda je isuviše vezana za Viskos, možda se isuviše uljuljkala u svom porazu, te je i sam nagoveštaj pobede za nju već preveliki teret... Ali bila je suviše velika kukavica da bi menjala svoju sudbinu.
Koeljo

- odlomak iz "ĐAVO I GOSPOĐICA PRIM"

Spoiler:
Jedan muškarac i jedna žena žive u rajskom vrtu, uživajući u svim slastima koje se mogu zamisliti. Jedna jedina stvar im je zabranjena – par ne može spoznati šta znače Dobro i Zlo. Svemogući Gospod kaže: sa drveta poznanja dobra i zla ti nećeš jesti. Jednog lepog dana naiđe zmija koja ih ubedi da je ovo znanje važnije od raja i da ga moraju steći. Žena odbija, govoreći da je Bog zapretio smrću ako to pokušaju, ali zmija je uverava da joj se ništa tako ne može desiti, nego obrnuto: onog dana kada im se otvore oči, biće kao bogovi koji poznaju dobro i zlo. Ubeđena, Eva pojede zabranjeno voće i dade jedan komad Adamu. Od tog trenutka prvobitna ravnoteža raja je poremećena i par je prognan i proklet. Ali Bog je tada izgovorio jednu zagonetnu rečenicu: Evo kako je čovek postao kao jedan od nas, da bi spoznao dobro i zlo! U ovom slučaju jednako (kao i u onom sa Bogom vremena koji se moli da bi dobio nešto iako je on apsolutni gospodar), Biblija ne objašnjava kome se Bog obraća, ni - ako je jedini zašto kaže jedan od nas.

Uvek sam verovao da se velike promene, kako u ljudskom biću tako i u društvu, odigravaju u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Upravo u trenutku kada to najmanje očekujemo život nam predlaže neki izazov kako bi iskušavao našu hrabrost i našu volju za promenama; stoga je beskorisno da se pravimo kao da se ništa ne dešava ili da se izvlačimo govoreći da još nismo spremni.

To je jedna od prednosti malih mesta: čovek ne treba da uloži ni najmanji napor da bi svi ostali saznali sve o njegovom ličnom životu.

Uverio sam se da čovek na kraju uvek podlegne iskušenju. Nema tog stvorenja na kugli zemaljskoj koje ne bi, pod određenim uslovima, bilo kadro da učini zlo.

Napokon je shvatila dva razloga koji sprečavaju čoveka da ostvari svoje snove: sumnja u njihovo ostvarenje ili to što se prilika ukazuje toliko naglo i neočekivano, da upravo time što nam je nadohvat ruke postaje neostvarljivom. Jer tada se javlja strah od puta koji vodi u nepoznato, od neslućenih izazova koji nas vrebaju na tom putu, od mogućnosti da sve ono na šta smo navikli zauvek izgubimo. LJudi bi hteli sve da menjaju, a u isto vreme zaziru od svake promene... Možda je isuviše vezana za Viskos, možda se isuviše uljuljkala u svom porazu, te je i sam nagoveštaj pobede za nju već preveliki teret... Ali bila je suviše velika kukavica da bi menjala svoju sudbinu.

Znači, Dobro i Zlo imaju isto lice; samo je pitanje u kom će se trenutku isprečiti na našem životnom putu.

Svi su neznalice, naivčine, konformisti. Nisu u stanju da prihvate išta osim onog u šta su navikli da veruju. Svi se plaše Boga. Svi se – uključujući i nju – ponašaju kao kukavice kad im se ukaže prilika da izmene svoju sudbinu...Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvek je neuporedivo lakše verovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpeti uvredu ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrosti i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok naš sustanar ili supružnik spava, oplakivati, u potaji, svoj kukavičluk.

Bogataši nikad ne traće ni prebijene pare; to rade samo siromasi.

On je bio kadar da shvati da jedna sitnica, ma koliko bezazlena bila, može da uništi sve.

Ni u doba postanka sveta nepravda nije bila velika. Ali svaki novi čovek ponešto je dodavao toj nepravdi, ubeđen da ne čini ništa strašno, i vidite dokle smo stigli.

Istinski opasni ljudi nikada ne prete. «Postoje sve vrste budala – oni koji odustaju od svog nauma jer im je neko zapretio, i drugi koji misle da će pretnjom nešto postići.»

Jedan nemački filozof je negde zapisao: Čak i Bog ima svoj pakao – to je njegova ljubav prema ljudima... Za razliku od vas, koji smatrate da ste u kandžama sudbine, ja sam uvek bio čovek od akcije, rešen da se borim protiv svih nedaća na koje sam nailazio, spreman da poneku bitku i izgubim, jer sam znao da su i pobede i porazi sastavni deo života svih ljudi – izuzev onih koje vi nazivate kukavicama, jer kukavice nikad ništa niti gube niti dobijaju.

Ahab je doista poznavao ljudsku prirodu: nije želja za poštovanjem zakona ono što nas tera da se pridržavamo društvenih pravila, već strah od kazne.

Ne postoji dobro: vrlina je samo jedno od naličja straha, i kad čovek to uvidi, shata da je ovaj svet samo jedna Božija šala.

Strah, strah, strah. Život je vladavina straha, senka giljotine... Uzaludan je svaki pokušaj da se otkrije zašto ja postojim (demon i Zlo). A ako već tražiš neko objašnjenje, možeš me smatrati sredstvom kojim se Bog služi da bi kaznio sebe zato što je u jednom trenutku rasejanosti stvorio Svet.

Čoveku je potrebno sve ono najgore što se u njemu krije, da bi mogao iz sebe da izvuče ono najbolje.

Ne znam da li je Bog pravedan. Bar prema meni nije bio naročito naklonjen, i to osećanje nemoći skrhalo mi je dušu. Ne uspevam da budem dobra kao što bih želela, niti zla onoliko koliko smatram da bi bilo neophodno... Vas zapravo ne muči pitanje Božije pravednosti, već činjenica što uvek izaberete ulogu žrtve okolnosti.

Vi ste, naprotiv, poverovali u ulogu siročeta bez zaštite, i celog ste se života trudili po svaku cenu da budete prihvaćeni. I kako se to ne događa uvek, vaša potreba za ljubavlju preobrazila se u pritajenu žudnju za osvetom. U dubini duše, i vi biste želeli da budete kao ostali žitelji Viskosa – uostalom, svi mi, u dubini duše, želimo da budemo isti kao drugi. Ali sudbina vam je odredila drugačiji put.

Oprostiti Bogu, oprostiti jednom neumoljivom Bogu koji ne prestaje da stvara da bi još bolje razarao.

NJen anđeo je od nje samo jedno zahtevao: da odspava malo ne bi li mogla da razgovara sa svojom dušom bez upolitanja strahova i grehova čije breme ljudska bića obožavaju da nose svakoga dana.

Činite što vam srce nalaže, i Bog će biti zadovoljan... Na cedulji u desnom džepu napisao sam:» Nisam ništa do pepeo i prah.» Na cedulji u levom džepu: «Ja sam Božja pojava na zemlji.» Kad vidim bedu i nepravdu, stavim ruku u levi džep i pomažem svom bližnjem. Kad vidim lenjost i nehat, stavim ruku u desni džep i ustanovim da nemam šta da dam. Na taj način uspevam da uspostavim ravnotežu između materijalnog sveta i duhovnog sveta.

Hteo je da bude mudar, ali nije bio lukav. Hteo je da bude pravedan, a nije bio mudar. Hteo je da bude lukav, a bio je bojažljiv.

Zlo je moralo da se pokaže da bi shvatili vrednost dobra.

Jer ćutanje ne znači uvek odobravanje: uopšte uzev, ono naprosto otkriva nesposobnost ljudi da smesta raguju. Nije bilo isključeno da je neko nezadovoljan što je prećutno prihvatio predlog kojem se protivio, i da će se to ubrzo pokazati – tada bi posledice mogle biti teške.

Onaj ko voli očekujući nešto za uzvrat, samo gubi vreme.

Saven i Ahab imali su iste nagone – Dobro i Zlo vodili su bitku za njih, kao i za sve duše na ovoj Zemlji. Kad je Ahab shvatio da je Saven sličan njemu, takođe je shvatio da je i on sličan Savenu. Sve je bilo samo pitanje vladanja sobom. I izbora. Ništa više.

Život može biti dug ili kratak, zavisno od toga kako ga živimo.

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Apr 2011, 10:47 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
NOA U DANAŠNJE VRIJEME

Nakon puno vremena Bog opet pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom. I reče Bog Noi: Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda: 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, svoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslat ću veliku kišu. Noi to bas nije bilo pravo: Što, zar opet? Opet 40 dana kisa i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da ce učiniti tako kako mu je Bog naredio.

Nakon šest mjeseci nadviju se tamni oblaci i počne kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. “Noa”, povika Bog,”Noa, gdje je korablja?!”

Noa pogleda u nebo i reče: “Gospodine, budi milostiv!” Bog ga opet upita: ”Gdje je korablja, Noa??” Noa obrise suze i zavapi: “Gospodine, što si mi to učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su prvo mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu stalu za ovce.

Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja treba li korablja imati vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da ce vode biti i previše, puno vise nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen.

A onda me nazvao jedan drugi državni službenik, iz iste županijske uprave, koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina vise ne smije uvoziti. Kad sam potom u šumi htio kupiti drvo, rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bih morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće vise neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, po drugi puta me posjetio službeni psihijatar. Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli da ce se oni sami pobrinuti za drvo. Oni su prvo izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili, oni su stupili u štrajk.

Boze, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti? Kako je prolazilo vrijeme, počeo sam skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce da, zbog viših interesa, moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, da li je tebi uopće jasno da prema zakonima EU trebam dozvolu za transport životinja? Već sam na 22. stranici formulara, ali momentalno ne znam sto da navedem kao cilj transporta.

A jesi li ti uopće znao da se, primjerice, rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A ti dobro znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na sto drugo nego samo na parenje. Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi vaze i za divlje zečeve.

Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uvelike pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I Ti možeš bar nešto učiniti za mene.

Jedan iz Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i gnoj iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema! Tako, Gospodine, ja vise ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?

I Noa opet poče plakati. Kisa prestade, nebo se razvedri a sunce zasja. I na nebu se pokaze prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi i upita: ”Gospodine, nećeš uništiti zemlju?” Na to ce Bog:”Ne moram… To ce učiniti vaša državna uprava.”

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Apr 2011, 19:05 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Beauty of this World

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7uoTAJ3ehgE[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MStB5hUj3_Q[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ESGKAerdZ6g[/youtube]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HLPYHJ3ArOg[/youtube]

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Apr 2011, 20:42 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Депресија је комбинација мисли. Човек комбинује једно, друго, треће и ето. Размишља, биће то, биће ово, а у ствари ништа неће бити. Само компликује, поквари расположење себи, неко му је сад крив што је он нерасположен. Наишао је неко и покварио му расположење. Није он, него сам човек. Како да зауставимо мисли које не ваљају?
Боље да пе...вушимо у себи него да кукамо. Певај. Онај ко пева зло не мисли, народ каже.


~~~~~~~~~~~~~~~~


Како да зауставимо мисли које не ваљају?
Боље да певушимо у себи него да кукамо. Певај. Онај ко пева зло не мисли, народ каже.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Човек као слободно биће бира и одлучује. Оно што он мисли и како мисли, изазива треперење у васиони, он привлачи или одбија невидљива бића начином и јачином својих мисли. Космос је огромна централа мисли. Морамо бити испуњени добрим мислима да не бисмо дали места рђавима.



Otac TAdej


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Apr 2011, 20:14 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
ŠTO JE ČOVJEK?

U jednoj drevnoj pripovijesti priča se o nekom pustinjaku. Često se tužio kako uvijek ima pune ruke posla. Ljudi su se tome veoma čudili, pitali su ga kakav to posao obavlja. On im protumači:
„Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva jastreba, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti magarca i još vezati lava!“
„O to je puno!“, rekoše ljudi. „Tebi doista treba vremena. Ipak, gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jedne.“
Nato pustinjak stade govoriti o tim životinjama ne način da ga svi razumiju: „Dva sokola jesu dva oka. Na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati.
Dva jastreba grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati. Teško ih je nadzirati.
A dva zeca koja moramo hraniti i zaustavljati? Naše noge. Stalno lutaju tamo – amo, ovuda i onuda, često se umaraju.
Najteže je paziti na zmiju, premda je u kavezu, na jezik. Zar se ne veli: „Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik.“
Tu je i magarac kojeg treba timariti, naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša. A toliko ga trebamo!
Još nam preostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. Naše srce prepuno želja, sva naša moć i snaga.“
„Pravo imaš“, rekoše na to pustinjaku. „Imaš posla za čitav dan.“


Uz ovu priču ide i ispit savjesti...

ISPIT SAVJESTI

DVA SOKOLA – NAŠE OČI
-Jesam li zavalan/na što mogu gledati?
-Kamo svoj pogled rado upravljam?
-Kada nastojim stvari i ljude svjesno predvidjeti?
-Imam li izoštren pogled na potrebe drugih? Ili vidim samo sebe?
-Što i koliko gledam na TV-u?
-Koristim li svoje oči da više nepredujem i proširujem svoje sposobnosti?

DVA JASTREBA – NAŠE RUKE
-Jesam li zahvalan/na za svoje ruke koje mogu puno toga učiniti?
-Držim li svoje ruke često besposlene u krilu?
-Pokušavam li u svom životu, u kući, na poslu, u školi, u slobodnom vremenu što više sebi prigrabiti?
-Je li moje ruke samo uzimaju ili i rado daju?
-Zadržavam li rado ono što mi ne pripada?
-Iskazujem li svojim rukama nježnost ili samo grubost?

DVA ZECA – NAŠE NOGE
-Jesam li spreman/na drugima prići?
-Jesam li spreman/na nakon svađe učiniti prvi korak?
-Jesam li nemiran/na i npet/ta? Zašto?
-Pohađam li ljude koji su u nevolji?
Zalažem li se za slabe i zapostavljene?

ZMIJA – NAŠ JEZIK
-Vrijeđam li druge ruganjem i ironijom?
-Tražim li izlaz iz teških situacija laganjem?
-Ogovaram li i klevećem li druge?
-Znam li o drugima reći dobro ili uvijek samo sebe ističem?
-Izražavam li nešto od svoje vjere i drugima ili to držim samo za sebe

MAGARAC – NAŠE TIJELO
-Opterećujem li previše sebe i svoje tijelo?
-Pazim li na svoje zdravlje?
-Jesam li sklon/a bilo kakvim ovisnostima (nikotin, alkohol, droge...)?
-Prihvaćam li svoje tijelo ili se zbog prividnih nedostataka osjećam manje vrijednim/om?
-Jesam li tašt/a? Držim li previše do svog vanjskog izgleda?
-Živim li svoju spolnost odgovorno, kao dar Božji?

LAV – NAŠE SRCE
-Jesam li sposoban/na druge istinski voljeti?
-Jesam li vjeran/na u prijateljskim odnosima?
-Jesam li više plašljiv/a, kukavica ili se zauzimam za istinu?
-Mogu li biti u tišini i sabrati se, ispitati svoj odnos prema sebi, bližnjem i Bogu?
-Molim li „od srca“ ili mi je to teret?

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Apr 2011, 11:13 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
"Onaj ko se nije uspinjao - ne pada.
Bol koji osjetimo nakon pada
svjedoči o visini na kojoj smo bili. "
-Narodna


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Apr 2011, 11:22 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
ANDRIĆEV SAVJET

Kad bih bio siguran da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dao jedan savjet.
Radite, rekao bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali ...svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjeren sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu. Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.

Andrić


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 13 Apr 2011, 13:00 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
ISKRENA LJUBAV



U drevnoj Kini, oko 250 g. pne. princ regiona Thing-Zda je trebao da bude krunisan za cara, no prema važećem zakonu trebao je prvo da se oženi. Kako je to značilo izabrati buduću caricu, princ je trebao da nađe mladu ženu kojoj je mogao apsolutno vjerovati. Prema savjetu mudrog čovjeka odlučio je da pozove sve mlade žene... regiona s namjerom da nađe dostojnu kandidatkinju.

Stara žena, koja je služila u palati godinama, čula je za pripreme za ovo okupljanje i osjetila se veoma tužno jer je njena kćerka tajno bila zaljubljena u princa. Kada je stara žena stigla kući, rekla je svojoj kćerci i bila užasnuta kada je shvatila da njena kćerka ima namjeru ići u palatu.
Stara žena je bila očajna:
“Ali kćeri, šta ćeš ti tamo? Sve najbogatije i najljepše djevojke sa dvora će biti prisutne. To je besmislena ideja! Znam da patiš, ali ne pretvaraj tu patnju u ludilo.”
A kćerka joj odgovori:

“Moja draga majko, Ja ne patim i sigurno nisam poludjela. Znam da neću biti izabrana, ali to je moja jedina šansa da provedem bar nekoliko trenutaka blizu princa i to me čini srećnom, iako znam da me poprilično drugačija sudbina čeka.”

Te noći, kada je mlada žena došla u palatu, sve najljepše žene su zaista bile tamo. Nosile su najljepšu odjeću i najljepši nakit i bile spremne uraditi sve da iskoriste priliku koja im se nudi. Okružen članovima dvora princ objavi izazov:
“Daću svakoj od vas sjemenku. Za šest mjeseci, mlada žena koja mi donese najljepši cvijet biće buduća carica Kine.”

Djevojka je uzela svoju sjemenku i posadila je u saksiju, a kako nije bila nešto posebno vješta u umjetnosti vrtlarstva, pripremila je zemlju sa velikim strpljenjem i nježnošću. Vjerovala je da će cvijet izrasti velik kao njena ljubav i nije se brinula za rezultat. Tri mjeseca su prošla, a nisu se pojavili izdanci. Mlada žena je pokušala sve, raspitivala se kod poljoprivrednika i seljake, koji su joj pokazali razne metode uzgoja ali su se sve pokazale bezuspješno. Svaki dan je osjećala da joj njen san izmiče iako je njena ljubav bila jaka kao i do tada. Napokon je isteklo šest mjeseci, a još uvijek ništa nije izraslo u posudi. Iako nije imala šta da pokaže, znala je koliko je truda posvetila tome tokom proteklog vremena, pa je rekla majci da će se vratiti u palatu u dogovoreno vrijeme.
Osjećala je da će ovo biti zadnji sastanak sa njenom istinskom ljubavi i ne bi ga propustila ni za šta na svijetu.

Dan objave je stigao. Djevojka se pojavila sa svojom saksijom bez biljke i vidjela da su sve ostale kandidatkinje postigle prekrasne rezultate. Svaka je od njh uzgojila cvijet sve ljepši od ljepšeg u različitim bojama i oblicima.
Napokon, dugoočekivani momenat je došao. Princ je ušao u prostoriju i proučio svaku kandidatkinju vrlo pažljivo. Nakon toga je objavio da je njegov izbor, njegova buduća žena, kineska carica, sluškinjina kćerka. Ostale djevojke su počele protestovati govoreći da je izabrao jedinu od njh koja nije uspjela uzgojiti biljku.

Tada je princ mirno objasnio smisao izazova:

“Ova mlada žena je jedina uzgojila cvijet koji je čini dostojnom carice: cvijet ISKRENOSTI. Sve sjemenje koje sam vam predao bilo je sterilno, i ništa nikada nije moglo iz njega da naraste.”


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Apr 2011, 22:41 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Iskustvo s dječjim dušama


Prije nego ću ostaviti svijet, dragi mi je Bog dao utjehu da izbliza promatram djetinje duše. Kako sam bila najmlađe dijete u obitelji, nisam nikada imala tu sreću. Evo žalosnih prilika koje su mi je priskrbile. Jedna siromašna žena, majka naše služavke, umrije u cvijetu mladosti ostavivši troje sasvim malene djece. Za vrijeme njezine bolesti primili smo u kuću njezine dvije djevojčice, od kojih starija još nije imala šest godina. Ja sam se njima bavila po cijele dane, i bio je velik užitak za mene kad sam vidjela s kakvom nevinošću vjeruju sve što im govorim. Sveto krštenje zacijelo ostavlja u dušama vrlo duboku klicu bogoslovnih kreposti, jer se očituju već od djetinjstva i jer nam je nada u buduća dobra dovoljna za prihvaćanje žrtava. Kad sam htjela da moje dvije djevojčice budu lijepo popustljive jedna prema drugoj, nisam obećavala igračaka ili bombona onoj koja bi popustila svojoj sestri, nego sam im govorila o vječnim nagradama što će ih mali Isus dati u nebu dobroj dječici. Starija, kojoj se razum počeo razvijati, gledala me očima sjajnim od radosti, stavljala mi tisuću dražesnih pitanja o malom Isusu i o njegovu lijepom nebu, i oduševljeno mi obećavala da će uvijek popuštati svojoj sestri. Govorila je da nikada u životu neće zaboraviti ono što joj je rekla "velika gospođica", jer tako me je zvala...

Gledajući izbliza te nevine duše, shvatila sam kakva je nesreća ako se ne oblikuju dobro čim se razbude, dok su još nalik na mekan vosak u koji se može utisnuti biljeg kreposti, ali i zla... Shvatila sam riječ Isusovu u Evanđelju da je bolje potonuti u more nego sablazniti i samo jedno od male dječice. (Mt 18, 6) Ah, koliko bi duša postiglo svetost da su bile dobro upravljane!...

Znam da dragi Bog ne treba nikoga da izvrši svoje djelo, ali kao što On dopušta spretnu vrtlaru da uzgaja rijetke i nježne biljke i daje mu za to potrebno znanje, a sebi pridržava brigu za plodnost, isto tako Isus želi da bude pomagan u svom božanskom uzgajanju duša.

Što bi se dogodilo kad nespretan vrtlar ne bi znao cijepiti svoje drveće i kad ne bi umio raspoznavati prirodu svakoga stabla te htio uzgojiti ruže na breskvi?. . Upropastio bi stablo koje je međutim bilo dobro i sposobno da donosi plodove.

Isto tako treba znati raspoznavati od djetinjstva što dragi Bog traži od duša, i pomagati djelovanje njegove milosti, ali nikada je ne pretjecati niti usporavati.

Kao što mlade ptičice uče pjevati slušajući svoje roditelje, isto tako uče i djeca poznavanje kreposti, uzvišenu pjesmu božanske ljubavi, kraj duša koje su dužne da ih oblikuju za život.

Sjećam se da sam među svojim pticama imala čiška koji je divno pjevao. Imala sam i malu konopljarku koju sam obasipala svojim majčinskim brigama, jer sam je primila prije nego je mogla uživati sreću svoje slobode. Ta uboga mala zarobljenica nije imala roditelja da je uče pjevati, nego je, slušajući od jutra do večera svoga druga čiška kako veselo ćurliće, htjela da ga oponaša... Taj pothvat bijaše za konopljarku težak, njezin se nježni glas teškom mukom usklađivao s drhtavim glasom njezina učitelja pjevanja. Bilo je dražesno vidjeti napore siromašne ptičice, ali su joj oni napokon bili okrunjeni uspjehom, jer je njezino pjevanje, premda je sačuvalo mnogo veću nježnost, postalo sasvim isto kao i čiškovo.

Ljubljena moja Majko! Vi ste mene naučili pjevati... Vaš me je glas očaravao od djetinjstva, i sad imam utjehu da češće čujem da sam vam slična! Znam koliko sam još daleko od toga, ali ja se unatoč svojoj slabosti nadam da ću vječno ponavljati istu pjesmu kao vi!...

SVETA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
POVIJEST JEDNE DUŠE
(Rukopisi A, B, C)


"Smiješi se i rasti brzo
Na sreću, sve te poziva,
Nježne brige, nježna Ljubav,
Da, smiješi se Zori,
Pupoljče što si se tek otvorio,
Jednoga dana bit ćeš Ruža."

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs