banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 13:51

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 26 Apr 2011, 21:03 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Spoiler:
Slika

Slika

Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Apr 2011, 21:12 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Slika

Slika


Slika

Slika

Slika

Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 26 Apr 2011, 21:13 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Apr 2011, 21:10 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Roditeljsko pismo

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.


Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam ostario, a kada me budeš video takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti

Ako se zaprljam u vreme ručka, i ako se ne mogu sam odenuti, budi
strpljiv.

Seti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, ne moj me
prekidati, saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvek ponovo, pre no što
si utonuo u san.

Ako se ne budem želeo kupati, ne ismejavaj me i ne vređaj.
Seti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ušao u
kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i ne moj me gledati s podsmehom na licu

Ja sam tebe naučio mnogo stvari:
pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, ne moj se
uznemiravati..

Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

Ako ne budem želeo jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti,
ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želeo samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvao za
tebe.

Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 29 Apr 2011, 21:44 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
OGLEDALO

Neko me posmatrao. Ručala sam u luksuznom restoranu. Ja. Ljepotica za kojom muškarci uzdišu.
Neko me posmatrao i to nije bilo ništa neobično. Oči su mu milile mojim leđima kao mravi.
Vitkim, golim, njegovanim leđima, napola prekrivenim svilenom kosom. Ipak sam se odlučila okrenuti. Tek onako.
Da se ogledam u očima tog zaluđenog muškarca. Koji će mi uskoro poslati piće. Koje ću popiti.
A onda otići. Ja, najljepša djevojka u gradu.

Čudno. Bila je to žena. Stara. Ružna. S kesama ispod očiju. Baba. Ne volim babe.
Uvijek imaju nešto da ponavljaju kao eho. Zašto li me posmatra? I to netremice, drsko.
Šta želiš, bakice?, htjedoh je upitati. Možda moje čvrste grudi? Ili moju sjajnu kosu?
Znaš, ja samo pozovem prstom i svaki muškarac dođe.

No, ćutala sam. Gledale smo se. Predugo. Do bola. I tad sam, odjednom, počela shvatati.
Nije ona gledala mene. Gledala je sebe. A ja, ja sam gledala starost. Koja će doći.
Po moje pune grudi. Po moju sjajnu kosu. Po moje tvrdo srce.
Prvi put u životu oborila sam pogled.
I svu me obavio plašt toplog, rumenog stida.

Aida Šečić

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 17:25 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
TEORIJA O VJENČANOM PRSTENU

Slika

Zašto ljudi vjenčani prsten nose na domalom prstu? Postoje mnoga objašnjenja, ali ovo koje ćete pročitati zvučaće vam posebno. Navodno:

Palac predstavlja tvoje roditelje,

Kažiprst predstavlja tvoju braću i sestre,

Srednji prst predstavlja tebe,

Domali prst predstavlja tvog partnera,

Mali prst predstavlja tvoju djecu.

E sad, pokušaj sljedeće: Raširi dlanove, spoji ih i držeći prste sastavljene (palac na palac itd.). Sada savij srednje prste i postavi ih kao na slici.

Slika

Sad ide zabavni dio. Pokušaj razdvojiti palčeve koji predstavljaju tvoje roditelje. Otvoriće se jer tvojim roditeljima nije suđeno da žive s tobom cijelog vijeka i moraju te prije ili kasnije pustiti iz svojih skuta.

Ponovo spoji palčeve i isto pokušaj sa kažiprstom. Otvoriće se jer je tvojoj braći i sestrama suđeno da pođu svojim putem i da imaju svoje porodice. Vrati kažiprst i pokušaj to isto izvesti s malim prstom. Isto će se desiti jer će tvoja djeca jednom otići od tebe kao što je tebi suđeno da odeš od roditelja. Vrati mali prst i pokušaj to izvesti s domalim. Sigurno će te iznenaditi da ovo NE MOŽEŠ izvesti. To je zato što muž i žena treba da ostanu zajedno cijelog života – u dobru i zlu. Zanimljivo, zar ne?

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 21:44 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
PRASINA

Zapamtite da naslaga prašine štiti drvo koje se nalazi ispod.

Kuća postaje dom kada na namještaju možete ispisati - Volim te.

Znala sam svakog vikenda provesti minimalno 8 sati čisteći jer sam
htela da sve bude savršeno - za slučaj da neko navrati do mene.

Konačno sam shvatila jednog dana da niko nije došao - svi su bili
napoljui živeći i zabavljajući se.

Sada kada me ljudi posećuju, ne moram im objašnjavati stanje mog
doma, svi žele čuti i zainteresovani su samo da čuju o stvarima koje
sam radila dok živim i zabavljam se.

Ako to još niste shvatile same-i - molim da poslušate ovaj savjet.

Život je kratak. Uživajte ga.
Čistite ako morate....
ali ne bi li bilo bolje da naslikate sliku, ili napišete pismo, ili
ispečete kolače ili tortu i poližete žličicu, ili zasadite sjeme,
naučite razliku između želim i moram?
Čistite ako morate..................... ali nemate previše vremena...........
sa pivom koje možete ispiti, rijekama koje možete preplivati,
planinama na koje se želite popeti, muzikom koju želite čuti i
knjigama koje želite pročitati, prijateljstvima koja želite zadržati iživotom koji želite živjeti.....
Čistite ako morate,ali život je tamo vani sa suncem u vašim očima, vjetrom u vašoj kosi,pahuljama sniega na vašem licu, kapima kiša.

Ovaj dan se neće ponoviti.

Čistite ako morate,
ali imajte na umu........... Starost će doći i ona nije ljubazna........

A kada umrete, a umreti morate........... vi sami ćete napraviti
samo još više prašine.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 21:45 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Bio je jedan seljak koji je razmisljao ovako :

Ako bih malo pomagao zitu ono ce ...brze i lakse izrasti...

i tako je on isao par dana vukuci klas po klas na gore...

posle par dana njegov sin je dosao i zatekao oca dosta umornog ,kada ga je pitao sta radi otac mu je objasnio da pomaze zitu da raste,...
njegov sin je pogledao polje i ukazao ocu da je svo zito kome je otac pomagao pocelo da vene i poleglo (jer ga je izvlacio iz korena)...
Tako je to i sa decom .Ako im previse pomazes iscupaces ih iz korena onda ce ih oboriti i mali povetarac koji koji pocne da duva.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 21:47 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
HVALA...

Hvala svima koji su me lagali - Pokazali su mi vrednost istine.
Hvala svima koji nisu verovali u mene - Dali su mi snagu kojom mogu i planine da pomerim.
Hvala svima koji su me izneverili i moja osećanja zloupotrebili - Učinili su da se probudim.
Hvala svima koji su me povredili - Naučili su me da pobedim bol.
Hvala svima koji su me i...skoristili i prevarili - Naučili su me da ostanem hladna.
Hvala svima koji su me zaboravili - Naučili su me da u samoći nadjem snagu.
Hvala svima koji su me povredili - Pokazali su mi moje jake strane, moju izdržljivost.
Hvala svima koji su ismevali moje ciljeve - Učinili su me jos ambicioznijom.
Hvala svima koji su izneverili moje poverenje - Ucinili su me opreznijom.
Hvala svima koji su sebe nazivali prijateljima i koji to nisu bili - Pokazali su mi sta jedan prijatelj nikada ne bi trebao uciniti.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 21:52 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
...”I ljubav prema prijateljima staje skupo.Ja govorim o pravoj,bozanskoj ljubavi.Pomagati prijatelja u dobru i traziti njegovu pomoc za dobro-samo se to zove prava prijateljska ljubav.Ja zelim prijatelja ne zato,da on laska mojim slabostima i zatrpava i opravdava moje pogreske,no zato,da me popravlja u zlu i podrzava u dobru.Prijateljstvo je potrebnije dusi nego telu.U zalosti pomisao na prijatelja dovejava vedrinu na lice.U trpljenju videti prijatelja znaci olaksanje.Na samrtnoj postelji prisustvo prijatelja ulepsava lice smrti.Prijateljstvo je uvek zivotvorni dah andjela,koji nas prati u zivotu,koji nas dize kad padnemo i nadahnjava kad onemocamo.”


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Apr 2011, 21:56 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Pokloni

Stvori Bog coveka .Tada posla svje andjele da ga daruju najlepsim osecanjima koja postoje.
Presrecni andjeli doneli su coveku najlepsa osecanja koja su mogli smisliti.
Kad su se udaljili ,prikrade se djavo te u osecanja podmetnu neka svoja.
Covek je vremenom rastao, rasla su u njemu i osecanja .Ali osecanja koja je djavo podmetnuo pocela su polako da istiskuju andjeoska. Da ih kao kukavica izbacaju jedno po jedno iz gnezda da bi covek samo hranio njihova.
Vremenom je covek pao u ocajanje,srecu je zamenila tuga, dobrotu- zlo , milost- sebicnost, lubav -mrznja.
Rastrzan tim groznim osecanjima covek vise nije mogao da izdrzi i poce se moliti Bogu za pomoc.
Kad su andjeli dosli nisu mogli prepoznati coveka .
Osecanja koja je djavo podmetnuo napravila su od njega zver i on je vise licio na djavola nego na andjela.
Kad covek vide andjele kleknu i poce da ih moli : pomozite mi ne mogu vise ovako ,izbacite iz mene ova grozna osecanja.
Tada mu jedan andjeo pridje i rece: zao nam je ta su osecanja skrivena negde u tebi , i ti moiras sam da ih pronadjes i odbacis.
Budi pazljiv i osluskuj svoje srce ,tada ces i cim se pojavi neko lose osecanjae ti ga odmah uhvati i odbaci od sebe.
Prolazile su godine i covek je radio kao sto su mu andjeli rekli . Pazio je na sebe osluskivao svoje srce i hvatao i odbacivao ona losa osecanja , koja bi se pojavila u njemu.
Pred kraj zivota dodjose andjeli da uzmu njegovu dusu. Zatekli su coveka koji je bio slican njima. Svi andjeoski pokloni blistali su na njemu.
Ali je covek ipak zbog necega bio tuzan. Upita ga Andjeo zasto si tuzan covece pa uspeo si .
Covek mu tada odgovori: tuzan sam jer ne mogu da pronadjem jos jedno lose osecanje "ZAVIST" svuda sam ga trazio ,osluskivao i pzaio ali nigde ga nema.
Andjeo se tada nasmeja : narvno da ga nisi mogao pronaci jer ono i nije u tebi nego je pobeglo u srce tvog laznog prijatelaj.
Dok su ga polako vodili za ruku jedan od nih mu sapnu : nije mnogo vazno sto te neko ne voli,vazno je da ti volis sve.

Kao sto bi nas SV. Nikolaj rekao : cuvaj se vecma zavisti prijatelja nego neprijatelja ,jer neprijatelj ti zavdi javno a prijatelj tajno.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Maj 2011, 13:15 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
DAN PO DAN


Postoje dva dana u svakoj sedmici zbog kojih se nikada ne trebamo brinuti, dva dana koja bi trebala biti oslobođena od svih strahova i slutnji.

...Jedan od ovih dana je JUČE; dan sa svim svojim greškama i brigama, sa svojim slabostima i zabludama, sa svojim bolom i patnjom.

JUČE je zauvijek prošlo bez naše kontrole.
Ni sav novac svijeta ne može vratiti natrag ono naše JUČE.

Ne možemo vratiti ni jedno djelo koje smo počinili;
ne možemo izbrisati ni jednu riječ koju smo rekli.
JUČE je zauvijek otišlo u nepovrat.

Drugi dan zbog kojeg se nikada ne trebamo brinuti je SUTRA; dan sa svim svojim mogućim nesrećama, problemima, sa svojim grandioznim obećanjima i razočaravajućim rezultatima.
SUTRA je isto kao i JUČE, van naše kontrole.

Sutrašnje sunce će ponovo izaći,
ili u sjaju ili iza maske oblaka, ali će izaći.
No sve dok ne izađe, mi nemamo udjela u nadolazećem SUTRA, jer ono tek treba da se rodi.

To nam ostavlja još samo jedan dan, DANAS.
Svaki čovjek može izaći na kraj sa svojim danom.
Ali ono što nas lomi su ustvari te dvije užasne vječnosti: JUČE i SUTRA.

Jer nije današnje iskustvo ono što nas brine,
već kajanje i gorčina zbog nečega što se desilo JUČE i strepnja pred onim što se može desiti SUTRA.

I zato - živimo punim plućima, ali neka to bude DAN PO DAN.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Maj 2011, 14:13 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Mesa Selimovic:

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mislio sam nema ko da sluša!?! Ima kako nema, sluša moja duša!!!

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu.
Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.

Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Maj 2011, 19:37 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
ZAŠTO BOG ĆUTI?

-Zаšto Bog ćuti?-upitа jedаn bogoslovаc.
-Kаko ćuti?
-Tаko, veli, ćuti. Evo, nа sve strаne rаtovi, revolucijа, sve neizvesnost, strаhovаnje, а Bog ćuti i sve to mirno gledа?
-Bože moj, kаkvа pitаnjа nаši bogoslovci postаvljаju! Uzviknu neki bogomoljаc, i nаstаvi:
-Pа Bog je prepisаo lek ljudimа od sviju zаlа. Pа sаd, dаbome, ćuti. Je li doktor kriv, аko se bolesnik otkаzuje prepisаnih lekovа, i prezire ih i ne uzimа ih? Bog ćuti, dаkаko; i trebа dа ćuti. Neki ljudi hаlаču, pа će oni zаćutаti. A kаd ljudi budu zаćutаli i oslušnuli, ondа će Svevišnji opet progovoriti.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 02 Maj 2011, 15:32 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Nazivaju ljude: vaša ekselencijo, vaša svetlosti, vaša plemenitosti, milostivi gospodine, gospodaru, gospodine, a samo jedan naziv priliči svima, a nikog ne vređa. Taj naziv je: brate ili sestro.
Naziv taj je još i stoga dobar što nas podseća na onoga oca po kome smo mi svi braća i sestre.

~ Tolstoj


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Maj 2011, 22:16 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Fv6hTZcOPws[/youtube]

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Maj 2011, 23:01 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno


Reiner Maria Rilke

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Maj 2011, 07:49 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 24 Jan 2010, 20:11
Postovi: 1793
VOLIŠ LI ME ZAISTA?



Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca.

Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati.

Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.



On me upitao: ''Voliš li me?''Odgovorio sam: ''Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!''

Zatim je pitao: ''Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?''Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ''To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.''

Tada je Gospodin rekao: ''Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?''Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:''Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.''

Nadalje me Gospodin pitao:

- ''Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?''- Kako bi mogao bilo što čuti ako bi bio gluh?

Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ''To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.''

Zatim je Gospodin ponovno pitao:

- ''Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?''

Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek sa pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ''Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.''

No Gospodin je opet pitao: ''Voliš li me zaista?''S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno:

''Da Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!'' Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali...

Bog me je upitao: ''Zašto onda griješiš?''Odgovorio sam: ''Jer sam samo čovjek i nisam savršen.''

"Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko?

Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?''

Odgovorile su samo suze.

Gospodin je nastavio: ''Zašto pjevaš samo na Misi?

Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja?

Zašto moliš tako sebično?

Zašto moliš tako nevjerno?''Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.

''Zašto me se stidiš?

Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest?

Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu?

Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?''Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.

''Tvoj život je blagoslovljen.

Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu.

Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji.

Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe.

Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe.

Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani.

Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.''

- ''VOLIŠ LI ME ZAISTA?''

Nisam mogao odgovoriti.

Kako bih? Bilo mi je nevjerovatno neprijatno.

Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?

Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam:

''Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.''

Gospodin je odgovorio:

''To je moja milost, dijete moje.''Upitao sam: ''Zašto mi neprestano opraštaš?

Zašto me toliko voliš?''

Gospodin je odgovorio:

- ''Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.''

Plakao sam kao nikada prije.

Kako sam mogao biti tako ravnodušan?

Koliko sam samo povrijedio Boga?

Upitao sam Ga:

- ''Koliko ti mene voliš?

Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene.

Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.



Nepoznati autor

_________________
Soulmate


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Maj 2011, 19:14 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Lepota i rugoba

Jednog dana na plaži se susretoše Lepota i Rugoba. "Hajdemo se kupati u moru", rekoše. Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izađe iz mora, obuče odeću koja je pripadala Lepoti te pođe svojim putem.

Kad je iz mora izašla Lepota, ne nađe svoju odeću. Budući da se stidela hodati naga, obuče Rugobinu odeću i pođe svojim putem.

Ljudi i danas često zamene jednu za drugu.
Ipak ima i onih koji prepoznaju Lepotu bez obzira na to kako je odevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajući se zavesti njenom odećom.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Maj 2011, 12:08 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Patuljci žive u kuglama - J. Klepac

Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni. Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila.
Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći... dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime…
njih mozete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće…
njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima…



Zašto sanjamo?

Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora?

Zašto ljudi stvaraju pa ruše?

Pa opet grade ispočetka?

Ne vjerujete?

A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina?
Izazivaju li, mozda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeći od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zašto?

Da, to je istina.

Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima,
samo… ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled.
Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi..
a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu. U njihovoj blizini
nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi.
Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.
Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.

Zovu ih Zlatni ljudi.
Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan.
No, trag toga susreta ostaje.
Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.

Potrazite Zlatne ljude… tu su… oko nas…


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs