Ja ne mjerim duhovno stanje po tome da li je neki hram pun ili prazan.
Uostalom, jedno vrijeme u jeku te ekspanzije, kao član crkvenog hora redovno sam prisustvovao liturgijama uključujući i one na velike praznike.
Stekao sam utisak da tek tu i tamo poneko dolazi u hram iz istinske potrebe, ali velika većina po inerciji i formalno.
Ja bih iskreno volio da je vjerska situacija drugačija i da su hramovi puni pravih posvećenika jer bi to proizvelo pozitivne efekte u svakom pogledu, ali situacija je daleko od toga.
Činjenica je da je paralelno sa skokom broja "vjernika", ovdje na ovom podneblju raste broj nečovještava, spletki, podmetanja, nasilja u svakom pogledu. I to braća braći rade, svoji svojima. A tek drugima?
Da je došlo do ikakve pozitivne duhovne promjene kod većeg broja ljudi, to bi se moralo osjetiti u svakodnevnom životu.
Bilo ko ko živi ovdje može posvjedočiti koliki je duhovni jad i čemer ovdje (a materijalni jad za većinu je onda samo posljedica opšteg duhovnog), i to tim veći što vrijeme odmiče.
Taj fakat se direktno suprotstavlja tvrdnjama da je u vrijeme kada (pravoslavna ali i katolička) crkva nije imala toliki prostor i uticaj u javnom životu bio duhovni mrak, a da je sada napokon nastupilo "vrijeme duhovne obnove" i "povratka vjeri otaca".
To vrijedi samo za mali broj pojedinaca, ali u cjelini gledano, pomak je samo na gore i to se nažalost svaki dan dokazuje.
SPC je jednostavno učinila veliki promašaj u metodima svog rada sa narodom i propustila veliku priliku da pokrene duhovnu obnovu koja je zaista potrebna. Sada nakon skoro 20 godina to se jasno vidi.
Takođe, sve ovo potvrđuje zašto se veliki broj pravoslavnih Srba u protekla dva vijeka odlučio za socijalizam i komunizam.
Te su ideje nudile ono za čim pošteni i dobronamjerni ljudi žude, nasuprot stalnom tlačenju onih koji smatraju da su bogomdani.
Srbi su pravdoljubiv narod, i videći šta pričaju a šta čine navodni predstavnici Božijeg tijala na Zemlji, jednostavno su masovno pobjegli od toga i pružili podršku onima koji su propovijedali bolji svijet za sve.
Na žalost, te ideje su otišle u drugu krajnost, ali su jasno pokazale da je ono pravo u stvari kombinacija jednog i drugog. I prvi hrišćani su živjeli u duhovnom komunizmu, a i apostol Pavle jasno svjedoči o tome da su se prvi hrišćani borili za jednak pristup svima, i bogatima i siromašnima.
Toga kod navodnih nasljednika apostola nigdje nema.
Zbog toga, moglo bi se desiti da, ako ponovo dođe do razočarenja naroda (a sve smo bliži tome), ovaj put raskid sa SPC kao institucijom bude konačan. Jer čaša strpljenja i trpljenja kršenja svega što je ljudsko i pošteno kod mnogih je skoro puna. Da li toga iko svjestan?
_________________ UIOSDSAHA
|