banjalukaforum.com

"Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo." (Poslanica Jevrejima 13,1; Novi Zavjet)


Inspirisan nekim stvarima o kojima se juče pisalo na Nauci odlučio sam da ovde otvorim ovu bitnu temu. Iako je ispalo više teksta nego što sam planirao smatram da bi bilo dobro da svi posjetioci (i vjernici i ateisti) pročitaju ovo što je napisano, ne mora se pročitati odjednom već može i u više navrata, zato sam izdijelio u više postova sa određenim naslovima.

Volio bih onda pročitati što više vaših mišljenja o ovome što je napisano i o ovoj zaista bitnoj temi, po mogućnosti zrelih mišljenja i komentara a ne majmunisanja i kreveljenja (ako se neko u ovome pronašao nisam mu ja kriv - sam se pronašao).

Nauka i vjera


I u nauci kao i u religiji ima dosta vjere i prihvatanja nekih pretpostavki, hipoteza na kojima se onda grade neke teorije koje mogu i ne moraju biti tačne. Često se te teorije vremenom promijene jer se dođe do novih saznanja, preciznijih instumenata, svježijih ideja, drugačijih uglova gledanja. Ali do tada se često te starije teorije već usvoje kao istinite i opšteprihvaćene, iako se vremenom pokaže da nisu baš bile utemeljene ni nepromjenljive. Recimo sad postoje nove naučne teorije po kojima su dinosaurusi postojali u nama mnogo bliskijoj prošlosti (nekoliko hiljada godina prije nove ere ili tako nešto), i živjeli sa ljudima. A već je opšteprihvaćena i čvrsta teorija da su dinosaurusi živjeli od oko 230 miliona godina pa do prije 65 miliona godina kad su izumrli. I ima još mnogo primjera iz kojih se vidi da nauka često pretpostavke uzima kao istine i onda to kao istine uvodi u škole, knjige, enciklopedije bez da navedu da to možda i nije tačno.

Nepotrebni zid i netrpeljivosti između vjernika i naučno orjentisanih ljudi nastaje zbog toga što naučnici smatraju ludošću prihvatati zdravo za gotovo određene postakve bez provjere, i to čudne i neshvatljive postavke, dok za sebe kažu da sve prvo provjere i utvrde prije prihvatanja i proglašavanja istinom. Ali to što naučnici nešto provjere prije nego što to proglase istinom ne znači da je to istina i da je ta provjera neka garancija, sama nauka je to potvrdila. Recimo naučnici imaju skup podataka i iz njih izvuku jedini zaključak koji iz njih i mogu izvući, i to je OK, a onda to proglase istinom. Ali se vremenom ispostavi da se dotična pojava mogla posmatrati i sa nekih drugih strana, uz nove podatke (kao u istažnom sudstvu na primjer), uz savremenija sredstva, pa se dođe do sasvim drugog zaključka (npr. baš kod utvrđivanja starosti Zemlje, fosila, svemira).

S druge strane vjernici zamjeraju naučno orjentisanim osobama to što ne mogu slijepo prihvatiti određene postavke i onda ih se stalno držati. To je mnogima neprihvatljivo kad se to od njih traži jer se od njih traži da u nešto slijepo vjeruju i to uzmu zdravo za gotovo i da u to stalno vjeruju bez ikakve potvrde, što je za njih nedopustivo, i ja ih razumijem.


Smatram da slijepa vjera nije dobra ni u nauci ni u duhovnosti, tj. može biti dobra samo i jedino u početku, da se uzmu određene (pret)postavke, a da tek onda slijedi glavni rad, ozbiljno istraživanje koje bi potvrdilo (time i produbilo) određene postavke i spoznaju o predmetu proučavanja, ili koje bi ih demantovale. To istraživanje se u nauci odnosi na proračune, eksperimente i drugo, a u duhovnosti na redovnu duhovnu izgradnju, uz apsolutnu dozu open-minded stava u oba slučaja.

Vjerujem da ljudi mogu dobiti sve duhovne spoznaje koje su im potrebne i kojima su dorasli, vjerujem da mogu uspostaviti stvaran lični kontakt sa Silama Nebeskim od kojih mogu doslovno čuti kako stvari stoje po određenom pitanju, da mogu dobijati vizije, da mogu dobijati spiritualne moći kojima mogu produbljivati spoznaju o sebi, Tvorcu, Tvorčevoj kreaciji. U ovo vjerujem jer znam da ima ljudi koji su to u stanju, a nešto sasvim malo sam i sam iskusio i time iskustveno za sebe pronašao potvrdu mnogobrojnih tuđih identičnih iskustava kao i duhovnih učenja koja idu uz to a u koja sam do tada samo vjerovao.

Šta je prava vjera?


"Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo." (Poslanica Jevrejima 13,1; Novi Zavjet)


Kao što se vidi iz priloženog stiha vjernici su pozvani upravo na duhovno istraživački rad kroz koji bi dokazali svoju vjeru (prvenstveno sebi), a ne na istrajavanje na slijepoj vjeri. Nažalost, malo vjernika ovo zna i malo ih tako i živi, velika većina ih usvoji par ideja i to često tako što ih čuju ili vide od drugih a ne da sami do njih dođu čitanjem svetih spisa, zbog čega dolazi do efekta "gluhih telefona" jer se često usvoje ideje koje čak ni nemaju nikakve veze sa učenjem svetih spisa. Smatram da su upravo ovakvi "vjernici" ono na šta se naroguše naučno orjentisane osobe i da je to ono što im je prva asocijacija kad im se spomene vjera i duhovnost, jer ih odmah asocira na slijepo vjerovanje bez potvrde i bez težnje ka potvrdi i produbljivanju spoznaje izvan okvira onoga što na prvom sloju piše u svetim spisima. I ja sa te strane razumijem naučno orjentisane osobe jer se ni meni ne sviđa stav: "prihvati par ideja o vjeri i drži ih u glavi cijeli život a nemoj težiti produbljivanju i potvrdi tih učenja".

Gledajući priloženi stih može se doći do pitanja: da li se osobe koje se zadovoljavaju samo slijepom vjerom tj. ne teže ličnoj duhovnoj (samo)spoznaji i produbljivanju vjere mogu uopšte smatrati vjernicima?!?
Jer u stihu stoji da vjeru čini i dokazivanje onoga što ne vidimo (u šta vjerujemo). Ako je to "i dokazivanje" potreban uslov za zvanje vjernika koliko onda danas ima pravih vjernika a koliko "vjernika" (samoproklamovanih vjernika, tzv. vjernika, kvazi-vjernika)?

Smatram da je baš zbog tzv. "vjernika" duhovnost i vjera na lošem glasu kod naučno orjentisanih osoba i skeptika, dok bi bila dosta ozbiljnije i bolje shvaćena kad bi svi vjernici zaista težili produbljivanju unaprijed usvojenih ideja, predodžbi, dogmi kroz redovnu ličnu duhovnu izgradnju, kroz praktičan rad u duhovnosti (čitanje svetih spisa, molitve, meditacije, određene tehnike...) a ne da samo ponavljaju ono što su čuli i da se time trajno zadovoljavaju.

Čak i kada je ono u šta se vjeruje tačno i kada i to vjerovanje donosi određene duhovne plodove (u šta vjerujem), još više se dobija kada se to vjerovanje potvrdi kroz ličnu spoznaju, a tada se često ili uvijek ta ideja u koju se vjerovalo i produbi, kroz spoznaju se dobije i neki dublji uvid, i onda se to jače utisne u osobu i više je ispuni.

To je kao što na fakultetu ima predavanja, ima računskih a ima i laboratorijskih vježbi. Uslov za izlazak na ispit su odrađene labotratorijske vježbe (obične vježbe i predavanja se više-manje podrazumijevaju). Ne može neki student iz lijenosti odlučiti da ne radi laboratorijske (praktične) vježbe pa da kaže profesoru: "profesore ja vjerujem da je ono što ste vi ispredavali baš tako, da je to tačno, vjerujem vam na riječ da su izrazi i formule koje ste izvodili tačni, vjerujem da je i ono što je asistent radio u zadacima tako kako je on to uradio, mogu li ja s obzirom da u to sve vjerujem da ne radim laboratorijske (praktične) vježbe?". A profesor će mu normalno odgovoriti: "Ne možeš" ili "Možeš, ali u tom slučaju nećeš moći izaći na ispit, pa samim tim ni položiti ispit".
A svrha škole/Škole je polaganje ispita/Ispita (duhovnih ili ovosvjetskih), jer bez toga nema napretka u školi/Školi.


Vjera u nešto možda daje 30 poena (neko neće imati ni to) ali lična potvrda te vjere kroz spoznaje daje 70 poena, a 30+70 je prolazna ocjena, dok samih 30 nije. A mnogi se zadovoljavaju sa 30 poena misleći da im je to dovoljno.

Stanje na našim prostorima


Na našim prostorima ima najviše onih koji se zadovoljavaju slijepom vjerom, i to u većini slučajeva takvom slijepom vjerom koja nema potvrdu čak ni u samom Svetom Pismu. Ima ih na svakom koraku, dovoljno je samo pogledati ljude iz svog okruženja, pogledati njihova ponašanja prema drugima i prema situacijama u kojima se nalaze, a onda pogledati njihova ponašanja kad dođe božić, uskrs, slava.

Sad ću navesti nešto samo kao primjer s napomenom da težište teme nije na tome: kao prvo i najupečatljivije je da ovi "vjerski praznici" (božić, uskrs, slave) nemaju nikakvo utemeljenje u Svetom Pismu, niti je bar insinuirano da bi ih trebalo obilježavati, pogotovo ne na načine na koje se to radi. A naš narod zna brojne običaje i procedure na tim praznicima pa se zdušno drži tih praznika a kad ih obave misle da su veliki vjernici i da su Bogu ugodni...kakve li zablude. Ali nasuprot ne pominjanju tih praznika i tih običaja u Svetom Pismu u njemu ima niz drugih, bitnijih stvari, koje se naveliko potenciraju u Svetom Pismu a tiču se zdravih, poštenih, bratoljubivih odnosa između ljudi. A šta naš narod zna o tome? Da li naš narod živi u skladu sa tim jasnim i potenciranim porukama i da li zna da one uopšte postoje?


Zar nije ludost zanemariti jasne i bitne poruke Svetog Pisma a (umjesto njih) uvesti niz nekakvih običaja i praznika na kojima je mnogima najbitnije da se dobro najedu, napiju, bacaju petarde, prepucavaju se o politici, i da ih taj "vjerski običaj" ni najmanje ne približi vjeri i Bogu?


Da ne pominjemo da ti običaji vuku korijene iz paganskih običaja koji su vladali prije dolaska hrišćanstva na ove prostore, o čemu se zna, i što objašnjava zašto nema ni pomena o tim običajima u Svetom Pismu, dok sa druge strane u Svetom Pismu jasno stoji da su Izraelci stradavali jer su na prostorima na kojima su živjeli usvajali paganske običaje a svoja jasna Božija učenja zanemarivali.

I onda se neko čudi što nam je ovako kako nam je, i još se čak i vjernici (tj. "vjernici") usuđuju čuditi, a zna se (za one koji čitaju Sveto Pismo) da je Bog na Izraelce kad su baš ovako zabrljali kao mi danas slao okolne jače narode (čitaj: strance) da ih osvoje i naprave svoju upravu u Izraelskoj zemlji i da im oni onda rukovode, daju zajmove (kredite), smjenjuju jednu vlast i postavljaju novu itd.

A u Svetom Pismu je još rečeno da je ono što se dešavalo Izraelcima samo pouka za nas kasnije narode i da iz njihovih grešaka trebamo učiti, a ako ne naučimo biće nam kao i Izraelcima.

Drugim riječima ovo je lijep primjer da kad se sabere 2 + 2 (povežu događaji i pouke u Svetom Pismu) to onda daje i egzaktnije dokaze i potvrde onoga što piše u njemu, jer se danas ostvaruje onako kako je nekad (pro)rečeno.
A ovo je još i gruba paralela u odnosu na ono dokle bi se sve moglo ići.


Dakle ovde na našim prostorima, a posebno među među pravoslavnim "vjernicima" jer je takvih najviše, je evidentno da imamo mnogo slijepih vjernika koji ne samo da se zadovoljavaju trajnim vjerovanjem u neke usvojene ideje (mada je veoma upitno koliko zapravo vjeruju a koliko glume da bi dobro pojeli i popili, ili radi ugleda u društvu i iz drugih interesa) i ne teže nikakvoj potvrdi, provjeri i produbljivanju te vjere, već čak vjeruju u pogrešne stvari, izvrnuta i izokrenuta učenja koja usvajaju kao prava i autentična samo zato što vide druge da isto tako rade, i još pri svemu tome misle da su veliki i pravi vjernici. Dakle oni nisu samo slijepi vjernici već dvostruko slijepi vjernici.


Tako da uzevši o obzir ranije rečeno po Svetom Pismu ispada da su baš ti slijepi vjernici ("vjernici", "novopečeni vjernici", "tradicionalisti") jedan od bitnijih uzroka lošeg opšteg duhovnog stanja na ovim prostorima, a što se (po učenju Svetog Pisma) onda preslikava i na svako drugo stanje: državno, ekonomsko, finansijsko, socijalno, zdravstveno, moralno.


Najveći problem je u tome što oni to ne vide tako, a kad im se to objasni i predoči samo odmahnu glavom, ili se ismijavaju i krevelje.
Kako da se bolesnik liječi kad nije svjestan da je bolestan?
Kako da se društvo liječi kad svi misle da su već zdravi?

Pravi vjernici znaju da nisu potpuno duhovno zdravi, zato i rade redovno na svojoj duhovnoj izgradnji kroz koju se duhovno liječe, čiste svoje misli, riječi, djela, želje, osjećanja, i kroz koju vremenom, polako i postepeno, dobijaju potvrde svoje vjere ili otkriće o svojim zabludama, i kroz to šire svoju spoznaju i svjesnost o Tvorcu, sebi, Stvarnosti. Tako pravi vjernici kroz duhovnu izgradnju i dokazuju svoju vjeru, na šta su i pozvani:


"Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo." (Poslanica Jevrejima 13,1; Novi Zavjet)

A zašto je to tako?


Zašto i kako je došlo do toga da se zanemarilo i konstantno zanemaruju jasna i nedvosmislena učenja Svetog Pisma o zdravim, poštenim, bratoljubivim odnosima između ljudi i prema Bogu? Npr.:

A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama. (2. Korinćanima 13,11)

Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vaših, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja. Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika, i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću. A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama. (Efescima 4,29-32)

A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. (Filipljanima 4,8)

Pazite da ko kome zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. (1. Solunjanima 5, 15)

Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko neće vidjeti Spasitelja. (Jevrejima 12,14)

Očistite svoje duše u poslušnosti prema istini - za nelicemjerno bratoljublje, volite istrajno jedan drugoga iz čista srca. (1. Petrova 1,22)

Odbacite svaku pakost i svaku prevaru i licemjerje i zavist i sva opadanja. (1. Petrova 2,1)

A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni; ne vraćajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov. (1. Petrova 3,8-9)

A prije svega imajte neprestanu ljubav među sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. (1. Petrova 4,8)


(napomena: ovo su samo neki stihovi, ima ih još mnogo)

Zar nije jasno rečeno?
I zar nije dobro rečeno (s ovim bi se trebali složiti i ateisti)?
Zar se ljudi danas uveliko ne ponašaju dijametralno suprotno od ovoga, i što je najgore bez želje i truda da se poprave?
Da li se o ovome priča na slavama, i koliko se priča i koliko ostaje upečatljivo?
Da li se o ovome priča samo par puta godišnje (božić, uskrs)?
Koliko onih koji se smatraju vjernicima nikad nisu čuli za ove stihove, niti žive po njima, a znaju farbati jaja, donijeti badnjak u kuću i znaju druge "vjerske običaje", znaju kad je koji svetac a o čemu ništa ne piše u Svetom Pismu?

I zar nije takvo stanje rezultat slijepe vjere bez želje za provjerom vjerskih učenja u Svetom Pismu, i bez želje za produbljivanjem prave vjere i svoje duhovnosti kroz ličnu duhovnu izgradnju?


Kako je došlo do svega toga, do totalne izvrnutosti?
Kako je došlo do toga da se većina ljudi rado ponaša po naknadno uvedenim i malo prepravljenim paganskim običajima (zamaskiranim u celofan hrišćanstva, kao ukrašeni grobovi koji izvana djeluju lijepi a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i razne nečistoće) koje dobro poznaju mnogi ljudi, i kako je došlo do toga da se pri tom zanemare, ignorišu, potisnu jasna učenja Svetog Pisma o kojima ljudi (slijepi i dvostruko slijepi "vjernici") nemaju pojma, niti ih interesuje?

Volio bih čuti vaša mišljenja o mogućim odgovorima na ovo pitanje.

Ja ću iznijeti svoje neko mišljenje.

Po meni to je tako zato što istinska duhovna izgradnja povlači određene promjene koje bi svako treba da uradi na sebi i u sebi, u pravcu ličnog duhovnog čišćenja. A mnogi ne žele da se mijenjaju, između ostalog zato što misle da su već sada sasvim OK i misle da nemaju šta da mijenjaju, ili ih je strah da vide kakvi su stvarno, ili zato što su određene promjene bolne jer zahtijevaju promjene ponašanja kakve se nekome ne sviđaju (jer vole da prekomjerno piju, da su razdražljivi i napasni, da čine preljube, da psihički i fizički povređuju druge...).
Od duhovnije osobe sam čuo da je ovaj strah od promjena na sebi i strah od suočavanja sa stvarnim sobom jedan od glavnih razloga zašto neki ljudi i kad krenu raditi duhovnu izgradnju nakon nekog vremena odustaju i duhovno padaju.

A takvi rado pristupaju nekom drugom vidu duhovne sigurnosti a koji im je lakši i bezbolniji i koji ne zahtijeva nikakve promjene u karakteru, a šta je bolje po tom pitanju od ritualnih formi koje se obavljaju samo par puta godišnje ili i češće, a na kojima se još može dobro pojesti, popiti a možda i upoznati osoba koju bi se nekom prilikom mogla odvući u krevet.



I za kraj evo jedna veoma dobra i jasna poruka Isusa Hrista za one koji misle da su priznali Isusa Hrista time što obavljaju neke rituale i forme (viču "spasitelju, spasitelju"), a zanemaruju suštinu (stvarnu volju i učenje Oca Nebeskog):

Neće svaki koji mi govori: Spasitelju! Spasitelju! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca moga koji je na nebesima. (Matej 7,21)

Sljepilo je uvijek sljepilo, pa i kada je vjera u pitanju, i kada je nauka u pitanju.
Ko je slijep treba da se boji da ne upadne u jamu. Još ako i sam kopa jamu drugima, treba dvostruko da se boji.
Sljedbeništvo nekoga i nečega je opasno, ako se samo na tome završi. Jer sljedbenik može ići pravim putem samo dok ima koga da slijedi, ali kada se onaj koji ga vodi sljedbeniku izgubi iz vida, on je izgubljen.
Još je gore ako sljedbenika vodi onaj ko i sam luta.

Međutim, čak i kada je vodič ili učitelj najbolji, ako se učenik ne odvaži da sopstvenim iskustvom provjeri i proba, ništa neće uspjeti i nikud neće stići.
Dobar primjer su Isus Hrist i njegovi najbliži učenici, odnosno apostoli.
Sve dok je Isus bio s njima oni nisu skoro ništa napredovali niti su doživjeli ikakvu trajnu promjenu. Ovisili su isključivo o njegovoj prisutnosti i duhovnoj snazi. Kada je on otišao, oni su neko vrijeme bili potpuno izgubljeni.
Ali njihov učitelj je znao da je svojom prisutnošću među njima samo posijao sjeme, i da ono može doći do izražaja tek kada on ode, i kad oni počnu sami da ga podržavaju, odgajaju i razvijaju.
Tek tada, oni su postali ono po čemu ih danas pamtimo, kada su zaista počeli da se mijenjaju i usvajaju ono čemu su poučavani, ali to je za njih bilo poprilično tegobno i mučno.
Svaka istinska i trajna promjena u čovjeku zahtijeva trud i znoj. I širom otvorene oči i uši i za ono što se zbiva unutra i za ono što se dešava spolja.

_________________
UIOSDSAHA

Slazem se Aharone.
Prvo da je sljedbenistvo lose, ali moramo razumiti nesto. A sa tim se susrecem zadnjih nekoliko dana, kao da to nisam prije vidio, ali znam da vjerovatno jesam, ali nisam obratio paznju.
Radi se isto tako o sljedjenju ideja. Ne nekog covjeka, kao nekog ucitelj aili slicno.
Naljecem na ljude, koji se groze ucitelja i autoriteta. To ne znamci da ja nesto previse gotivim autoritete, ali ipak u nekoj odredjenoj mjeri oni su potrebni.
Ovi ljudi misle da su sve sposobni sami, iako je to samo fikcija u njihovoj glavi. Zasto, pa citaju knjige, slusaju nekog sta price a taj neko mozda ima ucitelja, znaci i oni neposredno sljede neko ucenje.
Samo to ne mogu priznati.

Znam da medju svim i svacim ima i cistih prevaranata i to najvise, ali to ne znaci da su svi.
No, bez obzira kojem pravcu neko pripada, opet u jednoj odredjenoj dozi je potrebno imati neki autoritet. Ja nisam za ispiranje mozda od strane autorita pod krinkom duhovnosti, ali kada vidim da ljudi koji nikada nisu ni probali sta znaci raditi sa nekim uciteljom to negiraju, a sami tripuju... ne znam sta da kazem.

Pozdrav

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.

Novinar:
-Sta ste po vjeroispovjesti?

Covjek:
-Pravoslavac.

N:
-Da li vjerujete u pravoslavlje?

C:
-Da,vjerujem.

N:
-Da li vjerujete da je Isus rodjen od Oca a ne stvoren?

C:
-E sad,jebiga,sta ja znam,onako kako popovi kazu tako i vjerujem...

N:
-A da li smo mi po pravoslavlju gresni rodjeni ili bezgresni?

C:
-A dje si mene naso,otkud ja znam to je meni komplikovano...

N:
-Pa kako znate onda da vjerujete u pravoslavlje?

C:
-Pa eto tako vjerujem u Boga,da ima nesto gore...valjda tako kaye pravoslavna vjera jebiga sta ja znam?

END

Pretpostavka:
Vecina pravoslavaca vjeruje da vjeruje u pravoslavlje.
A da li stvarno vjeruje to vecina ni sama ne zna.

Da li se slazete?[/b]

_________________
http://www.slobodnajugoslavija.com/forum

Slažem se u potpunosti.

Odličan ti ovaj intervju

DELETED

Znanje istine stečeno ozvaničenim verovanjima nalik je znanju o gradu koje se dobija gledanjem u mapu. Da bi video i upoznao neki grad, čovek mora da se pomuči i zaista ode tamo.
Jedno je samo videti sliku krave; sasvim je nešto drugo imati pravu kravu i piti njeno mleko.
Na isti način, pre nego što se spozna beskonačna Istina, sva religijska verovanja, iako za sada korisna, konačno moraju da se zamene stvranim iskustvom, a unutarnji duhovni Put mora da se pređe. (Meher Baba)

Ja vjerujem u Boga, ali ne mogu reci da sam sad neki Pravoslavac. Ja, u sushtini, vjerujem da postoji neshto vishe od nas, smrtnika, te da je samo jedan Bog, a ne poseban za Katolike, poseban za Pravoslavce i poseban za Islam. Ta podjela mi je glupa. Ako postoji Bog, on je jednak prema svima.

_________________

nije tipican pravoslavac vec tipican vjernik, sljedbenik Hriscanstva i Islama
sasvim logicno kad je vise nego ocigledno da su te vjere proizvod ljudske maste i lose su srocene

_________________
Batmobil ti inace ima 5.7 litarski chevroletov V8 motor, koji ti ima ubrzanje do 100 za 5 sekundi. Ako uzmes u obzir da batmobil tezi preko dvije tone,to ti je zbilja fenomenalno. Al` dobro,dosta o mom autu, pricajmo malo o meni!

svaka cast za ovo

_________________
Gospodaru moj,ucini me strpljivim robom Tvojim,jer nagrada Tvoja strpljive zaista ne zaobilazi.

Hvala, Dzenita...

_________________

Zahvalna sam Bozijoj milosti sto mi pokaza put do vas,do mesta gde se prepoznajem i mesta gde "razlicitost"(mislim na trenutna uverenja,koja podlezu promeni) ne razdvaja, nego moze samo da ojaca...
Imam potrebu da se javim, ali bila bih prinudjena ponavljati vec receno..najkrace:ja jesam za promene, za licni dozivljaj, za licna iskustva kroz koja mozemo da rastemo(ukoliko se odlucimo za to)..sve sto nosi obelezja slepila, gluvoce, nadmenosti,"znanja"-ne vodi ljubavi, milosti, blagosti..ne vodi Bogu,niti sebi...Savladjivanje tog straha u sebi, (koji iz mog iskustva nastaje iz zaborava ko mi jesmo, jer se identifikujemo sa slikom koju su drugi formirali o nama, a mi slepo prihvatili)taj iskorak ka svetlosti...to je sloboda izbora koja nam je Bogom data i koju, verujem, svi mi, kad tad "moramo" uciniti-sto pre to bolje i za nas, a time za sve oko nas...
Umorni putnik rekao je nosacu:Zasto su, pobogu, izgradili zeleznicku stanicu citava tri kilometra daleko od sela?
Verovatno su mislili kako treba da bude sto blize vozovima, gospodine.
Zeljeznicka stanica udaljena tri kilometara od sela isto je tako
apsurdna kao i boziji hram udaljen tri santimetra od zivota.
Ne trudite se da ozivite ljude ucenjima-uronite ih natrag u stvarnost, jer se tajna zivota krije u samom zivotu, a ne u ucenjima koje se temelje na njima.- Blic izvodi od A.de Mela
Tek sada vidim koliko sam napisala-a rekla sam samo cu reci par reci!

_________________
Ljubav nije odnos, ona je stanje bica

Dobro došla

_________________
UIOSDSAHA

Još jednom dobrodošla atos , i ovde na ovaj kutak o duhovnosti.

Slažem se u potpunosti sa svim što si napisala.

Što se tiče toga da si napisla više nego što si prvobitno namjeravala, nemoj da te to brine, to je standardno ovde , u toku pisanja nekad budemo "povučeni" da napišemo više nego što smo sami planirali, a ako to ispadne dobro i duhovno poticajno i izrađujuće za druge onda vidimo od koga je potekao taj poticaj za dodatnim pisanjem, a Njega je dobro poslušati. Često sami poželimo jedno a na kraju budemo vođeni da uradimo nešto drugo, i da to bude bolje od onoga što smo sami planirali. Što se više prepustimo Silama Nebeskim ovo nam se više i češće događa.

Želim ti ugodan boravak na ovom forumu, vjerujem da ćemo se međusobno pomagati i oplemenjivati u duhovnom radu, sa blagoslovom Oca, Sina, Duha Svetog.

Hvala,Vader,verujem da sam opustena i prepustena, sto i nije tesko u takvom drustvu.Iskreno se nadam da cemo zaista podsticati jedni druge na Putu-ne zaboravljajuci da svako od nas ima svoj put, prepoznao ga on ili ne..

_________________
Ljubav nije odnos, ona je stanje bica

Boze dragi,lijepih li stihova



Pozdrav Vaderu i svim ucesnicima

Zalosno....ali istinito.Isto kao i kod nas muslimana.Za bajram se kuca cisti razna jela i kolaci gotove,ali te osobe to rade da bi drugi to vidjeli i da bi se pokazali pred drugima kako su oni dobri muslimani i kako znaju za red.Bila sam na jednom sunnetu pozvana kao gost,i rado sam se odazvala.Kad sam stigla tamo dozivjela sam pijanku i gozbu,i prazne price .Pa sam uzela malog na svojim rukama i izucila mu dovu koja je prikladna i pozeljela da ne podje putem svojeg oca.
Nije to niko vidio,niti sam htjela da to iko vidi,ucinila sam to u ime Allaha.
Dakle,sta sam s ovim htjela da kazem,ko je nevjernik on je nevjernik,a to se vidi,bez da nagadjamo



Moje je misljenje da ako je neko ogranicen,ne moze ni doci do duhovne izgradnje.
Posebno ako je djetetu iz malena utjerano u glavu da je to tako i da tako mora biti i da drugacije ne moze...nece se dakle nista novo ni desiti.




Da,grobovi i spomenici.
I u silamu je zabranjeno podizanje spomenika,ukrasivanje ili bilo koji vid uvelicavanja.Mada treba ipak obraz da se pokaze kako je taj i taj podigao tako velik i lijep spomenik.I misle bolji su muslimani
A po pravilu su dovoljna dva kamena gore i dolje,koliko eto da se zna da je tu grob

Mnogi ne zele da se promijene,jer bi bili razocarani u same sebe,i bilo bi im zao sto nisu bili sve te godine u pravu.Iz bojazni da ih okolina odbaci.
Kao rodjen u nekoj religiji,odrastavsi u istoj,slusajuci roditelje i njihova shvatanja,pojedinac ce koji spozna ipak da je neka druga religija u pravu,prisutjetiti i nastaviti da zivi,zivotom koji je do tad zivio.

Evo,uzmimo na primjer jednog covjeka ,koji tvrdi da nema Boga ili tvrdi da je samo njegova religija dobra i korektna....na kraju krajeva da ipak spozna da je neka druga religija prava stvar ili cak sta vise biti ateista prava stvar,dosao bi u kompromis sa samim sobom i tek bi onda nastali problemi.

Moje je misljenje da covjek treba da je otvoren i da pokusa da shvati nesto sto ne pripada njemu samom ,da otvori oci i da ima veoooma sirok pogled

jer Bozije je carstvo ne ograniceno

_________________
Gospodaru moj,ucini me strpljivim robom Tvojim,jer nagrada Tvoja strpljive zaista ne zaobilazi.