Podstakao si me da odgovorim nešto na ovu temu.
Stvari kako si ih ti postavio (ili barem kako sam ja shvatio ono što si pisao) su malo crno-bijele. Jer čini si suprotstavio 100%, apsolutnu istinu i sve ostalo što to nije.
Razumijem tvoj izrazito praktičarski pristup, ali da li ti se ikada desilo da intuitivno govoriš o stvarima koje ni sam nisi znao i koje, naravno, još nisi provjerio, ali se kasnije (ponekad i mnogo kasnije) ispostavi da je sve to sasvim tačno i sasvim na mjestu.
To se dešava kada primiš impuls od Duha i kada si u stanju da taj impuls dobro razumiješ i na dobar način sročiš.
Takođe, složićeš se, teško je baš sve ovdje i sada lično provjeriti, treba se ponekada osloniti i na zapise koje nosimo duboko u sebi i koja potiču od naših iskustava iz prijašnjeg postojanja, ili čak iz "baza podataka" kojima svjesno ili nesvjesno imamo pristup.
Ali da ne odem predaleko, kada je riječ o laganju, meni nije toliko važno koliko je nešto što neko govori (uključujući i mene) odgovara apsolutnoj istini. Znam naime da je sve to još poprilično daleko od nje ali važne je da je ka njoj usmjereno. Ono što smatram zaista važnim je sa kakvom količinom iskrenosti i sa kakvom namjerom prema sebi i drugima to govori(m), čini(m) i misli(m).
Dakle ja bih više razgovarao o iskrenosti osobe, a ne o količini apsolutne istine koju govori.
Kada kod sebe ili kod drugih osjetim da nešto govori neiskreno na bilo koji način koji je opasan za druge:
1. potura sebe na bilo koji način (i hrani svoj ego koji ima vamprisku potrebu da se hrani na tuđ račun u bilo kom pogledu)
2. potura ono čemu pripada kao jedino ispravno, tvrdi da je ta pripadnost sama po sebi presudna, dok svemu drugom traži manu (što je samo varijanta onog pod tačkom 1)
3. iz koristoljublja bilo koje vrste petlja, mulja ili svjesno izvrće činjenice (što je takođe podvarijanta tačke 1)
4. iz bilo koje namjere koja nije u skladu sa zlatnim pravilom "čini drugom ono što bi želio da drugi čini tebi i ne čini ono što ne bi želio da drugi čini tebi"
onda kod mene zvoni zvono na uzbunu.
Ako su druge osobe u pitanju, koje svojim ponašanjem ponižavaju ili ugrožavaju druge, obično osjetim snažan impuls da im se suprotstavim. Ako sam ja u pitanju, trudim se da pronađem uzrok takvom ponašanju i otklonim ga.
Međutim, u slučajevima kada primijetim da neko nije svjestan da obmanjuje druge ili sebe, tada ne žurim sa akcijom, jer to je izraz trenutnog duhovnog stanja i na to se teško može uticati riječima ili bilo čim drugim, treba jednostavno sačekati da takva osoba sazrije, a sa svoje strane pomoći, ako se može, da se stvore najpovoljniji uslovi da do tog sazrijevanja dođe.
Ako se ne može ničim pomoći treba čekati ili u težim slučajevima ukloniti se od takve osobe dok se ne opasulji.
Pošto smo mi ljudi porilično daleko od istine u vezi bilo čega (ako govorimo o apsolutnoj istini ili onom kako stvari vidi naš Tvorac), ne treba da mjerimo razlike u našim perspektivama kao neistine (jer su često to sami razni djelići jedne potpune slike), nego ono što nam ljudi govore ili što mi sami govorimo, trebamo mjeriti prema tome koliko čistog iskrenog i dobronamjernog srca to govore ili govorimo.
Više volim nekoga ko priča koješta ali to čini zdušno i iskreno, bez ikakve skrivene namjere, nego nekoga ko govori vrlo precizno o vrlo tananim stvarima, ali osjetim da mu je ego naduvan kao žaba i da je jedina njegova stvarna namjera da manipuliše drugima ne bi li se sam osjetio važniji i moćniji.
I još da dodam i ovo. Poznata je stvar i i sam to pominješ, da se mnogi koji krenu u duhovno traganje uplaše kada počnu zaista da se upoznaju, i malo je onih koji taj šok podnesu kako treba i hrabro nastave dalje.
To je živa istina. Mnogi odustaju od svega kada se suoče sa sobom i shvate da odgovornost za sve što im se dešava ne snosi niko izvan njih samih.
Pa ipak, podsjetio bih sve da to čega se oni plaše nije njihova suština, nego samo nakupine koje su sami stvorili negativno proživljavajući živtona iskustva. Ispod tih obično vrlo ružnih naslaga nalazi se nešto lijepo i dobro, ono kako nas je Tvorac stvorio, ali naš je zadatak da se suočimo i sa tim negativnim naslagama i pokušamo da ih upotrijebimo kao đubrivo za buduće dobre i slatke plodove.
To je moguće. Samo se ne smijemo ničega uplašiti.
_________________ UIOSDSAHA
|