banjalukaforum.com https://banjalukaforum.com/ |
|
Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=38&t=1311 |
Stranica 46 od 50 |
Autoru: | Leona [ 31 Mar 2011, 14:37 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Vreme je da čovek pozna svoju vrednost. Zar je on odista nekakvo nezakonito rođeno stvorenje? Vreme je da se više ne obzire plašljivo ovamo-onamo da li je ugodio ili nije ugodio ljudima! Neka se moja glava čvrsto i pravo drži na plećima! Život mi nije dan da ga pokazujem nego da živim njime. I ja hoću da se staram i staraću se ne za j...avno mišljenje o sebi, nego da li ispunjavam ili ne ispunjavam svoj poziv pred Onim koji me je poslao u život. (Lav Nikolajevič Tolstoj) |
Autoru: | Leona [ 31 Mar 2011, 21:23 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
GOVOR Smatram velikom slabošću i stvarno bih bio potišten kada bih sve ovo što osećam, morao da ti objašnjavam hudim jezikom čoveka: rečima sumnjivim, rovitim, razjedenim i nekorisnim. Postoje svakodnevne, sasvim obične stvari, koje su mnogima tajna. “Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena”, kaže jedan prastari zapis sa Tibeta. Postoji govor koji će neko otkriti sutra, a možda niko neće ni pokušavati da ga otkrije. Ali ti ga već sada moraš obuhvatiti mislima. Jer to je jezik značenja, a ne dijalekt naziva. Postoje kulture gestova, disanja ili vida. Postoji vreme vremena i prostiranje prostora. Postoji lepota lepote. Postoji istina istine, stvarnost stvarnog, volja volje i moć moći. Postoji kretanje kretanja, razmišljanje razmišljanja, … postoji i ljubav ljubavi, sine moj. Sve se ređe usuđujem da izgovaram reči, jer uvek znače drugo nego što ja to želim. Sve dalje su od govora i teško ih razabirem u šumovima beskraja. Tkivo tetovira na tkivo otiske nasleđa. Takvo je moje ćutanje s tobom ove noći. Opnu po opnu, ljusku po ljusku, sluz po sluz, zamor među nama civilizacije protozoa, epohe virusa, ćelije stena i vazduha, i ustavljena koža vode i večnosti. To je kao da se sporazumevamo u svim vremenima, sada iz ovog trenutka, u kojem smo se zadesili. Pišem umesto tebe Snežani i Alisi. Šaljem telegrame Pinokiju i Malom Princu. Javljam se bar jednom dnevno telefonom Galebu Džonatanu Livingstonu i Pepeljugi. Ali ni reči odgovora. Znači da misle na nas. Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora. Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem. Miroslav Antić |
Autoru: | Bennet [ 01 Apr 2011, 10:22 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
PRIČA O NAJLJEPŠOJ ŽENI NA SVIJETU Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama. I svaki od njih je mislio da je njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje: “Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo uspjeli nikako da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?” Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući i naposljetku odgovori sa ove tri riječi: “ONA KOJU VOLIŠ.” |
Autoru: | Bennet [ 02 Apr 2011, 09:44 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
KAKO FUNKCIONIŠE LJUBAV Osjećanja su pojave koje se zbivaju u nama i koje se zbog toga spolja ne mogu vidjeti. Kada nekoga volimo, mi znamo da je naša ljubav istinita jer je osjećamo, ali druga osoba ne može imati neposredno saznanje da je volimo. O tome da je volimo, osoba mora zaključiti na osnovu posrednih signala: onoga što joj kažemo i kako se ponašamo. Pa ni onda kada postoje svi ti posredni pokazatelji da postoji osjećanje ljubavi osoba ne može biti sigurna da ljubav zaista postoji, zato što svi ti signali mogu biti lažni. Poznato je da se neko može dobro pretvarati da voli nekoga drugoga iako ga, u stvarnosti, ne voli. Iz tih razloga ljubav i povjerenje jesu povezani. Kada nam neko kaže da nas voli, mi mu vjerujemo da je tako, naročito ako nema nikakvih signala koji ukazuju da to nije tako. Kada drugome kažemo da ga volimo, očekujemo da nam veruje da je to zaista tako. Ali i onda kada smo potpuno sigurni da nas drugi voli, kada vjerujemo da to jeste zaista ljubav, ne znamo da li će nas ta osoba voljeti i u budućnosti. Da li će nas voljeti i za godinu dana, za pet ili petnaest godina? I zato je za odnos ljubavi koji postoji u sadašnjosti važno i to da vjerujemo da će nas drugi voljeti i u budućnosti. Povjerenje u stabilnost i trajnost ljubavi druge osobe je veoma važno u svakom ljubavnom odnosu. Koliko je ovo poverenje veoma važno osjećanje vidimo u onim slučajevima u kojima jedan od partnera ne vjeruje, odnosno sumnja u ljubavnu vjernost svog partnera. Tada se pojavljuje osjećanje ljubomore koje snažno nagriza i destabilizuje sam temelj nečijeg odnosa ljubavi. Ljubomorna osoba teško može razvijati i graditi odnos sa partnerom upravo zbog toga što se neprestano bavi samim temeljem ovog odnosa. Isto tako i ona osoba koja vjeruje da je partner voli u sadašnjosti, ali koja se plaši da bi on uskoro mogao da prestane da je voli, živi u stalnoj strijepnji. I ova osoba je preokupirana pitanjem opstanka svog odnosa ili braka, tako da se ni ona ne može posvetiti razvoju i izgradnji odnosa. Kao i ljubomorna osoba, i ova je stalno na početku. Da bi ljudi mogli da zaključe da ih neko zaista voli, moraju imati takvo iskustvo u svom ranijem životu. Tu na prvom mjestu dolazi roditeljska ljubav kojom roditelji poručuju djetetu da ono jeste vrijedno ljudsko biće koje zaslužuje ljubav. Važna su i rana ljubavna iskustva, naročito zaljubljivanja u periodu puberteta. Kada nekoga volimo, kada mu pokazujemo ljubav mi mu poručujemo da je ona ili on za nas vrijedno ljudsko biće. Zbog toga oni koji nisu dobili ljubav u djetinjstvu mogu pogrešno misliti da je nisu dobili jer je nisu zaslužili. I zato je veoma važno pokazati našoj djeci da ih volimo i prihvatamo. Dr Zoran Milivojević |
Autoru: | Bennet [ 04 Apr 2011, 08:59 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
NOVO JUTRO, NOVA NADA Jutro je. Palimo lampice. Lampice? Ne, ne mislim na svjetlo, niti na lampice u autima, niti na jednu drugu elektronsku napravicu. Ma na kakve lampice mislim dakle? Ako se prisjetite svoga jutra sjetićete se kako redovito palite jednu veliku stresnu lampicu, koja vas bombardira stotinama pitanjima koja idu nekako ovako; kako, zašto, na koji način, koliko dugo, hoću li ja to moći? Ta nas bujica raznovrsnih pitanja spremno čeka svakog jutra. Ako govorimo o upornosti, nema joj premca. Pitam se (opet) nije li jutro predodređeno za nešto drugo? Za nešto lijepše? Ipak je to početak još jednog novog dana. Početak jedne nove nade, novih snova. Opet nas očekuje prilika da podarimo osmijeh svom prijatelju. Onaj isti osmijeh koji smo jučer zaboravili dajući prednost našim jutarnjim lampicama koje su se nekako mudro provukle kroz cijeli dan. Odlučujem da ću sutra dati šansu svojoj zaboravljenoj djetinjoj radoznalosti i šarenoj mašti da dobiju glavnu ulogu. Odlučujem da ću se opet sprijateljiti sa svojim snovima. Želim da mi oni sutra pokazuju put. Razmišljam da li još uvijek mogu dati prednost onome što me čini sretnom poput djeteta? S tim mislima sam utonula u san . Jutro je. Budilica zvoni, a s njom i prva lampica tvrdoglavo pokušava dobiti prvi red u mojim mislima. Sjetih se da sam nešto odlučila za današnje jutro. Ma što to? Pogledam van. Sunce me već čeka osvijetljavajući put svakome tko to želi. Hvala mu . Podsjetio me da i ja želim osvijetljavati ovaj svijet slušajući svoje snove. Budilicu sam ugasila, dok je lampica stidljivo odlepršala znajući da više i nije toliko važna. Irena Markulin |
Autoru: | golden_brown [ 05 Apr 2011, 12:30 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Nazovimo stvar pravim imenom Dva praktikanta duhovnog misticizma su se sreli nakon mnogo godina. Uz put su zapoceli prijatnu komunikaciju o svakodnevnici, saleci se i slusajuci o novostima. Izmedju ostalog, prvi je upitao: - "Sta si uradio sa svojim racunarom, znam da si ulozio dosta novca i sjecam se kako si rekao da ces prokrenuti jedan projekat. Mozes li mi dati neki savjet, jer trazim sta bih da kupim, tako reci i kvalitetno i jeftino" - "Znas, povukla me jedna sila, shvatio sam da imam poziv u duhovno kraljevstvo jer sam osjetio ogromno Bozije prisustvo koje je proslo kroz moj duh i otvorilo mi oci" - rekao je njegov drugar dodajuci: "Vjerovatno cu napustiti ovu materijalnu gnjavazu" - "Dobro znaci", odgovara ovaj drugi, "nazovimo stvar pravim imenom: lijen si!" |
Autoru: | Bennet [ 06 Apr 2011, 00:22 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Sve ono što je protivno prirodi, protivno našim najintimnijim željama, sve je to normalno u našim očima a grijeh u očima Boga. Tražimo naš pakao, potrebni su nama milenijumi da ga izgradimo i, poslije mnogo truda, najzad možemo da živimo na najgori mogući način. Koeljo |
Autoru: | Hristov [ 06 Apr 2011, 05:19 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Bennet, iz koje knjige je taj citat, koja stranica? |
Autoru: | Bennet [ 06 Apr 2011, 08:44 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Hristov je napisao: Bennet, iz koje knjige je taj citat, koja stranica? Jedanaest Minuta Spoiler: |
Autoru: | Hristov [ 06 Apr 2011, 11:29 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Hvala Bennet, procitam kad zavrsim sa poslom (hug) |
Autoru: | BARABA-IT [ 06 Apr 2011, 13:08 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Resio mladi djavo da se zeni pa otiso kod caleta djavola da ga pita gde da nadje devojku. Cale mu kaze: - Znas, sine, ovde u paklu su sve same ku*ve, nego ti lepo idi na zemlju pa tamo ulovi neku postenu zenu. - A kako da prepoznam takvu? - Samo zvizni za njom, pa koja se okrene ta je ku*va a koja nastavi dalje, ta je postena. Otisao mladi djavo na zemlju, zvizdao za devojkama i najzad nasao jednu koja se na to nije okrenula, odneo je u pakao i ozenio se njom. POUKA: Ku*vajte se devojke da vas ne odnese djavo! |
Autoru: | Bennet [ 06 Apr 2011, 17:52 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Napokon je shvatila dva razloga koji sprečavaju čoveka da ostvari svoje snove: sumnja u njihovo ostvarenje ili to što se prilika ukazuje toliko naglo i neočekivano, da upravo time što nam je nadohvat ruke postaje neostvarljivom. Jer tada se javlja strah od puta koji vodi u nepoznato, od neslućenih izazova koji nas vrebaju na tom putu, od mogućnosti da sve ono na šta smo navikli zauvek izgubimo. LJudi bi hteli sve da menjaju, a u isto vreme zaziru od svake promene... Možda je isuviše vezana za Viskos, možda se isuviše uljuljkala u svom porazu, te je i sam nagoveštaj pobede za nju već preveliki teret... Ali bila je suviše velika kukavica da bi menjala svoju sudbinu. Koeljo - odlomak iz "ĐAVO I GOSPOĐICA PRIM" Spoiler: |
Autoru: | Bennet [ 08 Apr 2011, 10:47 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
NOA U DANAŠNJE VRIJEME Nakon puno vremena Bog opet pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom. I reče Bog Noi: Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda: 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, svoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslat ću veliku kišu. Noi to bas nije bilo pravo: Što, zar opet? Opet 40 dana kisa i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da ce učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviju se tamni oblaci i počne kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. “Noa”, povika Bog,”Noa, gdje je korablja?!” Noa pogleda u nebo i reče: “Gospodine, budi milostiv!” Bog ga opet upita: ”Gdje je korablja, Noa??” Noa obrise suze i zavapi: “Gospodine, što si mi to učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su prvo mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu stalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja treba li korablja imati vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da ce vode biti i previše, puno vise nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazvao jedan drugi državni službenik, iz iste županijske uprave, koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina vise ne smije uvoziti. Kad sam potom u šumi htio kupiti drvo, rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bih morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće vise neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, po drugi puta me posjetio službeni psihijatar. Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli da ce se oni sami pobrinuti za drvo. Oni su prvo izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili, oni su stupili u štrajk. Boze, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti? Kako je prolazilo vrijeme, počeo sam skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce da, zbog viših interesa, moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, da li je tebi uopće jasno da prema zakonima EU trebam dozvolu za transport životinja? Već sam na 22. stranici formulara, ali momentalno ne znam sto da navedem kao cilj transporta. A jesi li ti uopće znao da se, primjerice, rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A ti dobro znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na sto drugo nego samo na parenje. Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi vaze i za divlje zečeve. Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uvelike pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I Ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan iz Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i gnoj iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema! Tako, Gospodine, ja vise ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika? I Noa opet poče plakati. Kisa prestade, nebo se razvedri a sunce zasja. I na nebu se pokaze prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi i upita: ”Gospodine, nećeš uništiti zemlju?” Na to ce Bog:”Ne moram… To ce učiniti vaša državna uprava.” |
Autoru: | Bennet [ 09 Apr 2011, 19:05 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Beauty of this World [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7uoTAJ3ehgE[/youtube] [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MStB5hUj3_Q[/youtube] [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ESGKAerdZ6g[/youtube] [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HLPYHJ3ArOg[/youtube] |
Autoru: | Leona [ 10 Apr 2011, 20:42 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Депресија је комбинација мисли. Човек комбинује једно, друго, треће и ето. Размишља, биће то, биће ово, а у ствари ништа неће бити. Само компликује, поквари расположење себи, неко му је сад крив што је он нерасположен. Наишао је неко и покварио му расположење. Није он, него сам човек. Како да зауставимо мисли које не ваљају? Боље да пе...вушимо у себи него да кукамо. Певај. Онај ко пева зло не мисли, народ каже. ~~~~~~~~~~~~~~~~ Како да зауставимо мисли које не ваљају? Боље да певушимо у себи него да кукамо. Певај. Онај ко пева зло не мисли, народ каже. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Човек као слободно биће бира и одлучује. Оно што он мисли и како мисли, изазива треперење у васиони, он привлачи или одбија невидљива бића начином и јачином својих мисли. Космос је огромна централа мисли. Морамо бити испуњени добрим мислима да не бисмо дали места рђавима. Otac TAdej |
Autoru: | Bennet [ 11 Apr 2011, 20:14 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
ŠTO JE ČOVJEK? U jednoj drevnoj pripovijesti priča se o nekom pustinjaku. Često se tužio kako uvijek ima pune ruke posla. Ljudi su se tome veoma čudili, pitali su ga kakav to posao obavlja. On im protumači: „Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva jastreba, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti magarca i još vezati lava!“ „O to je puno!“, rekoše ljudi. „Tebi doista treba vremena. Ipak, gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jedne.“ Nato pustinjak stade govoriti o tim životinjama ne način da ga svi razumiju: „Dva sokola jesu dva oka. Na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati. Dva jastreba grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati. Teško ih je nadzirati. A dva zeca koja moramo hraniti i zaustavljati? Naše noge. Stalno lutaju tamo – amo, ovuda i onuda, često se umaraju. Najteže je paziti na zmiju, premda je u kavezu, na jezik. Zar se ne veli: „Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik.“ Tu je i magarac kojeg treba timariti, naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša. A toliko ga trebamo! Još nam preostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. Naše srce prepuno želja, sva naša moć i snaga.“ „Pravo imaš“, rekoše na to pustinjaku. „Imaš posla za čitav dan.“ Uz ovu priču ide i ispit savjesti... ISPIT SAVJESTI DVA SOKOLA – NAŠE OČI -Jesam li zavalan/na što mogu gledati? -Kamo svoj pogled rado upravljam? -Kada nastojim stvari i ljude svjesno predvidjeti? -Imam li izoštren pogled na potrebe drugih? Ili vidim samo sebe? -Što i koliko gledam na TV-u? -Koristim li svoje oči da više nepredujem i proširujem svoje sposobnosti? DVA JASTREBA – NAŠE RUKE -Jesam li zahvalan/na za svoje ruke koje mogu puno toga učiniti? -Držim li svoje ruke često besposlene u krilu? -Pokušavam li u svom životu, u kući, na poslu, u školi, u slobodnom vremenu što više sebi prigrabiti? -Je li moje ruke samo uzimaju ili i rado daju? -Zadržavam li rado ono što mi ne pripada? -Iskazujem li svojim rukama nježnost ili samo grubost? DVA ZECA – NAŠE NOGE -Jesam li spreman/na drugima prići? -Jesam li spreman/na nakon svađe učiniti prvi korak? -Jesam li nemiran/na i npet/ta? Zašto? -Pohađam li ljude koji su u nevolji? Zalažem li se za slabe i zapostavljene? ZMIJA – NAŠ JEZIK -Vrijeđam li druge ruganjem i ironijom? -Tražim li izlaz iz teških situacija laganjem? -Ogovaram li i klevećem li druge? -Znam li o drugima reći dobro ili uvijek samo sebe ističem? -Izražavam li nešto od svoje vjere i drugima ili to držim samo za sebe MAGARAC – NAŠE TIJELO -Opterećujem li previše sebe i svoje tijelo? -Pazim li na svoje zdravlje? -Jesam li sklon/a bilo kakvim ovisnostima (nikotin, alkohol, droge...)? -Prihvaćam li svoje tijelo ili se zbog prividnih nedostataka osjećam manje vrijednim/om? -Jesam li tašt/a? Držim li previše do svog vanjskog izgleda? -Živim li svoju spolnost odgovorno, kao dar Božji? LAV – NAŠE SRCE -Jesam li sposoban/na druge istinski voljeti? -Jesam li vjeran/na u prijateljskim odnosima? -Jesam li više plašljiv/a, kukavica ili se zauzimam za istinu? -Mogu li biti u tišini i sabrati se, ispitati svoj odnos prema sebi, bližnjem i Bogu? -Molim li „od srca“ ili mi je to teret? |
Autoru: | Leona [ 13 Apr 2011, 11:13 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
"Onaj ko se nije uspinjao - ne pada. Bol koji osjetimo nakon pada svjedoči o visini na kojoj smo bili. " -Narodna |
Autoru: | Leona [ 13 Apr 2011, 11:22 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
ANDRIĆEV SAVJET Kad bih bio siguran da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dao jedan savjet. Radite, rekao bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali ...svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjeren sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu. Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko. Andrić |
Autoru: | Leona [ 13 Apr 2011, 13:00 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
ISKRENA LJUBAV U drevnoj Kini, oko 250 g. pne. princ regiona Thing-Zda je trebao da bude krunisan za cara, no prema važećem zakonu trebao je prvo da se oženi. Kako je to značilo izabrati buduću caricu, princ je trebao da nađe mladu ženu kojoj je mogao apsolutno vjerovati. Prema savjetu mudrog čovjeka odlučio je da pozove sve mlade žene... regiona s namjerom da nađe dostojnu kandidatkinju. Stara žena, koja je služila u palati godinama, čula je za pripreme za ovo okupljanje i osjetila se veoma tužno jer je njena kćerka tajno bila zaljubljena u princa. Kada je stara žena stigla kući, rekla je svojoj kćerci i bila užasnuta kada je shvatila da njena kćerka ima namjeru ići u palatu. Stara žena je bila očajna: “Ali kćeri, šta ćeš ti tamo? Sve najbogatije i najljepše djevojke sa dvora će biti prisutne. To je besmislena ideja! Znam da patiš, ali ne pretvaraj tu patnju u ludilo.” A kćerka joj odgovori: “Moja draga majko, Ja ne patim i sigurno nisam poludjela. Znam da neću biti izabrana, ali to je moja jedina šansa da provedem bar nekoliko trenutaka blizu princa i to me čini srećnom, iako znam da me poprilično drugačija sudbina čeka.” Te noći, kada je mlada žena došla u palatu, sve najljepše žene su zaista bile tamo. Nosile su najljepšu odjeću i najljepši nakit i bile spremne uraditi sve da iskoriste priliku koja im se nudi. Okružen članovima dvora princ objavi izazov: “Daću svakoj od vas sjemenku. Za šest mjeseci, mlada žena koja mi donese najljepši cvijet biće buduća carica Kine.” Djevojka je uzela svoju sjemenku i posadila je u saksiju, a kako nije bila nešto posebno vješta u umjetnosti vrtlarstva, pripremila je zemlju sa velikim strpljenjem i nježnošću. Vjerovala je da će cvijet izrasti velik kao njena ljubav i nije se brinula za rezultat. Tri mjeseca su prošla, a nisu se pojavili izdanci. Mlada žena je pokušala sve, raspitivala se kod poljoprivrednika i seljake, koji su joj pokazali razne metode uzgoja ali su se sve pokazale bezuspješno. Svaki dan je osjećala da joj njen san izmiče iako je njena ljubav bila jaka kao i do tada. Napokon je isteklo šest mjeseci, a još uvijek ništa nije izraslo u posudi. Iako nije imala šta da pokaže, znala je koliko je truda posvetila tome tokom proteklog vremena, pa je rekla majci da će se vratiti u palatu u dogovoreno vrijeme. Osjećala je da će ovo biti zadnji sastanak sa njenom istinskom ljubavi i ne bi ga propustila ni za šta na svijetu. Dan objave je stigao. Djevojka se pojavila sa svojom saksijom bez biljke i vidjela da su sve ostale kandidatkinje postigle prekrasne rezultate. Svaka je od njh uzgojila cvijet sve ljepši od ljepšeg u različitim bojama i oblicima. Napokon, dugoočekivani momenat je došao. Princ je ušao u prostoriju i proučio svaku kandidatkinju vrlo pažljivo. Nakon toga je objavio da je njegov izbor, njegova buduća žena, kineska carica, sluškinjina kćerka. Ostale djevojke su počele protestovati govoreći da je izabrao jedinu od njh koja nije uspjela uzgojiti biljku. Tada je princ mirno objasnio smisao izazova: “Ova mlada žena je jedina uzgojila cvijet koji je čini dostojnom carice: cvijet ISKRENOSTI. Sve sjemenje koje sam vam predao bilo je sterilno, i ništa nikada nije moglo iz njega da naraste.” |
Autoru: | Bennet [ 15 Apr 2011, 22:41 ] |
Tema posta: | Re: Duhovne pouke, izreke, upute, poučne priče... |
Iskustvo s dječjim dušama Prije nego ću ostaviti svijet, dragi mi je Bog dao utjehu da izbliza promatram djetinje duše. Kako sam bila najmlađe dijete u obitelji, nisam nikada imala tu sreću. Evo žalosnih prilika koje su mi je priskrbile. Jedna siromašna žena, majka naše služavke, umrije u cvijetu mladosti ostavivši troje sasvim malene djece. Za vrijeme njezine bolesti primili smo u kuću njezine dvije djevojčice, od kojih starija još nije imala šest godina. Ja sam se njima bavila po cijele dane, i bio je velik užitak za mene kad sam vidjela s kakvom nevinošću vjeruju sve što im govorim. Sveto krštenje zacijelo ostavlja u dušama vrlo duboku klicu bogoslovnih kreposti, jer se očituju već od djetinjstva i jer nam je nada u buduća dobra dovoljna za prihvaćanje žrtava. Kad sam htjela da moje dvije djevojčice budu lijepo popustljive jedna prema drugoj, nisam obećavala igračaka ili bombona onoj koja bi popustila svojoj sestri, nego sam im govorila o vječnim nagradama što će ih mali Isus dati u nebu dobroj dječici. Starija, kojoj se razum počeo razvijati, gledala me očima sjajnim od radosti, stavljala mi tisuću dražesnih pitanja o malom Isusu i o njegovu lijepom nebu, i oduševljeno mi obećavala da će uvijek popuštati svojoj sestri. Govorila je da nikada u životu neće zaboraviti ono što joj je rekla "velika gospođica", jer tako me je zvala... Gledajući izbliza te nevine duše, shvatila sam kakva je nesreća ako se ne oblikuju dobro čim se razbude, dok su još nalik na mekan vosak u koji se može utisnuti biljeg kreposti, ali i zla... Shvatila sam riječ Isusovu u Evanđelju da je bolje potonuti u more nego sablazniti i samo jedno od male dječice. (Mt 18, 6) Ah, koliko bi duša postiglo svetost da su bile dobro upravljane!... Znam da dragi Bog ne treba nikoga da izvrši svoje djelo, ali kao što On dopušta spretnu vrtlaru da uzgaja rijetke i nježne biljke i daje mu za to potrebno znanje, a sebi pridržava brigu za plodnost, isto tako Isus želi da bude pomagan u svom božanskom uzgajanju duša. Što bi se dogodilo kad nespretan vrtlar ne bi znao cijepiti svoje drveće i kad ne bi umio raspoznavati prirodu svakoga stabla te htio uzgojiti ruže na breskvi?. . Upropastio bi stablo koje je međutim bilo dobro i sposobno da donosi plodove. Isto tako treba znati raspoznavati od djetinjstva što dragi Bog traži od duša, i pomagati djelovanje njegove milosti, ali nikada je ne pretjecati niti usporavati. Kao što mlade ptičice uče pjevati slušajući svoje roditelje, isto tako uče i djeca poznavanje kreposti, uzvišenu pjesmu božanske ljubavi, kraj duša koje su dužne da ih oblikuju za život. Sjećam se da sam među svojim pticama imala čiška koji je divno pjevao. Imala sam i malu konopljarku koju sam obasipala svojim majčinskim brigama, jer sam je primila prije nego je mogla uživati sreću svoje slobode. Ta uboga mala zarobljenica nije imala roditelja da je uče pjevati, nego je, slušajući od jutra do večera svoga druga čiška kako veselo ćurliće, htjela da ga oponaša... Taj pothvat bijaše za konopljarku težak, njezin se nježni glas teškom mukom usklađivao s drhtavim glasom njezina učitelja pjevanja. Bilo je dražesno vidjeti napore siromašne ptičice, ali su joj oni napokon bili okrunjeni uspjehom, jer je njezino pjevanje, premda je sačuvalo mnogo veću nježnost, postalo sasvim isto kao i čiškovo. Ljubljena moja Majko! Vi ste mene naučili pjevati... Vaš me je glas očaravao od djetinjstva, i sad imam utjehu da češće čujem da sam vam slična! Znam koliko sam još daleko od toga, ali ja se unatoč svojoj slabosti nadam da ću vječno ponavljati istu pjesmu kao vi!... SVETA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA POVIJEST JEDNE DUŠE (Rukopisi A, B, C) "Smiješi se i rasti brzo Na sreću, sve te poziva, Nježne brige, nježna Ljubav, Da, smiješi se Zori, Pupoljče što si se tek otvorio, Jednoga dana bit ćeš Ruža." |
Stranica 46 od 50 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |