Jamesdin Kurtovic je napisao:
HOCU LI IKAD OD SEKTASA DOBITI ODGOVOR NA POSTAVLJENA PITANJA
ILI SAMO GOMILU NOVIH PITANJA I CITATA BEZ IDJE IKAK"E VEZE???
Jedan od najvecih problema vezan uz teoriju o 'vjecnom mucenju u paklu' jeste
samilost ili sazaljenje. Problem je konkretno taj da si ja ne mogu zamisliti da jedan covjek moze imati vise samilosti i vise sazaljenja od samoga Boga. Covjek bi u tom slucaju nadmasio Boga po tom karakternom pitanju, sto je, smatram, nemoguce.
Alternativna misao bi bila da Bog u svakoga covjeka u raju usadi neki osjecaj letargicnosti ili potpune indiferencije tako da covjek u raju vidjevsi, cuvsi i znajuci da mu recimo sin ili kcerka neprestano gori u paklu vec 150 hiljada godina, absolutno izgubi i ne ispolji bilo kakav osjecaj za samilost ili sazaljenje i kojim slucajem pomisli "pa dokle vise!"
Za mene je jednostavno nezamisliva takva vrsta atmosfere i raspolozenja medju spasenim narodom kojima npr. rodbina danonocno gori u paklu (vatra, gori koza, vristanje, bolovi, apsolutno mucenje i svirepost) dok oni u isto vrijeme usavrsavaju svoje znanje o Bozanskom karakteru punom ljubavi, samilosti i sazaljenja.
Jos jedan drugi aspekat jeste
koncept pravde i proporcionalnosti. Po nasem ljudskom shvatanju za svaki prestup postoji odredjena kazna tako da se recimo za ubistvo iz nehata dobija kraca zatvorska kazna a za planirano ubistvo duza. Iznos novcane kazne za prebrzu voznju takodje zavisi od brzine, itd. Znaci nama ljudima je poznata ta zamisao i zakonodavci se (u najidealnijem slucaju) trude da za svaki prestup definiraju i adekvatnu kaznu.
I u ovom slucaju mi je nezamislivo da jedno stvoreno ljudsko bice moze imati bolji osjecaj za pravdu nego sam Stvoritelj. Recimo da se jedan 17-godisnjak odluci protiv Boga i izjavi sledece:
"postovani Gospodine Boze, hvala vam na vasoj ponudi da jednoga dana zivim u raju ali mene licno taj raj ne zanima. Hvala vam na vasoj ponudi da vas bolje upoznam ali vi meni uopste niste interesantni. Ovom izjavom zelim da deklariram svoju fizicku i duhovnu nezavisnost i zamoljavam da budete tako ljubazni i postujete moju odluku. Hvala." Bog u tome trenutku donosi presudu i izjavljuje:
"Postovani taj i taj, stvorio sam te sa namjerom da sa tobom provedem citavu vjecnost i jako mi je zao sto si se odlucio protiv toga plana, a samim tim i protiv mene. Posto na novoj zemlji grijeh vise nece postojati, ja si kao autor tvoje egzistencije uzimam za pravo da te kaznim vjecnim boravkom u paklu".Po ovom scenariu jedna osoba koja je na planeti zemlji zivjela svega 17 godina i odlucila se protiv Boga, provesce u paklu ne samo 900 milijardi godina, nego 900 milijardi puta milion milijardi puta trilion triliona godina itd itd. Za mene licno ovakav oblik kazne nema nikakvoga smisla niti po pitanju pravde niti po pitanju proporcionalnosti.
A kako bi cak izgledao odgovor na jednu ovakvu primjedbu i pitanje:
"postovani Gospodine Boze, ja nisam molio da budem rodjen. To naravno nisam ni mogao jer prije svoga rodjenja nisam ni bio svjestan svojeg nepostojanja. Dakle, nisam vas pitao da me stvorite ali vi ste to ipak ucinili. OK. Dalje, vi ste unaprijed znali da cu prema vama zauzeti negativan stav i odluciti se protiv vase ponude vjecnoga zivota. Takodjer ste, kao jedini autoritativni zakonodavac, unaprijed znali kojom kaznom ce te me kazniti u slucaju da se odlucim protiv vas (kaznom vjecnoga pakla). Pitanje: ako ste sve to vec unaprijed znali, sa kakvim ciljem ste me onda uopste i stvorili ako ne sa namjerom da vjecno gorim u paklu? I kakve to veze ima sa 'pravdom'?"
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
