Pozdrav svima!
Poistovjecivanje je bilo uzrok ratovima, jedan covjek se poistovjeti s budizmom i kaze: "Ja sam budista". Dodje neko i napadne budizam i ovaj se osjeca napadnut! i krene da ubija. Na kraju predje u kabaliste i sam napada budizam. Ako se ne poistovjecujes, tek onda znas ko si zaista, i znas da je sve sto nam dodje ruke samo barka da predjemo na drugu obalu. Kad dodjemo na drugu stranu rijeke, necemo sad uzeti barku pa tegliti vec je ostaviti iza sebe. Ako udjem npr. u neku stranku, zasto tako marljivo napadam sve druge stranke, zar nije svim strankama cilj prosperitet zemlje u svakom pogledu? Citavo vrijeme je u pitanju jedan ego-trip, mi svi svjesno stvaramo iluziju oko sebe i zivimo u njoj. Ali sve je to normalno za nas, ja ovdje za vecinu pricam besmislice, ali nije to do mene nego do onih koji nisu pogledali svijet drugacijim ocima.
Bozje zapovjedi nisu tu iz Bozjeg hira, one su putokaz, one nam sluze da prepoznamo onu bozansku iskru u nama, nas dom, zapovjedi su onome koji mrzi samo teret, one su nametanje, nesto za slabice, ali onaj koji ima ljubavi u sebi drzi te zapovjesti bez da je i svjestan da ih drzi, jer covjek koji ima ljubavi u sebi nece ubijati, krasti, lagati... Sto imam vise ljubavi u sebi, to vise prepoznajem da sam blize kuci, jer osjecam radost koja nema razloga. Mi ljudi smo kao beba koja izgubi svoju majku, ne zeli da se igra vise dok ne nadje majku, a kad je nadje, igra ponovo pricinjava radost, jer zna da je majka u blizini, sigurnost, zastita. Ljubav nije ljubav slabica, nego ljubav koja cini da svom najvecem neprijatelju u Vijetnamu spasavamo zivot svojim tijelom, koja cini da odbacujemo pistolj od sebe i stavljamo drveni pistolj u futrolu da osiguramo da necemo nikoga ubiti, pri tome rizikujuci da zavrsimo na vojnom sudu, i onda idemo u staljingradsku bitku. Ljubav me tjera da nikad ne kazem nekome "Kretenu", "idiote", da nikad ne kazem "NE". Kad osjecam ljubav u sebi, osjecam nadljudsku snagu u sebi, sposobnost da promijenim svijet i da sve ucinim boljim, da svoje bogatstvo ne mjerim time koliko sam uzeo nego koliko sam dao.
Ja sam prije uvijek govorio da Bog ne postoji, ali svaki put kad sam bio u bezizlaznoj situaciji, rekao sam u ocaju: "Boze, pomozi mi", bilo mi je pomognuto, ali sam to uvijek zaboravljao. Rekao sam sebi: "Nikad se necu promijeniti, NIKAD, treba ČUDO da se desi da se promijenim". Ali cudo se desilo, promijenio sam se, kad sam bio najveci neprijatelj Boga, desilo se cudo, a to ČUDO je Njegova LJUBAV koju sam doživio. Njegova Ljubav me je zauvijek promijenila, te Ljubavi se nikad ne bih odrekao.
"A on je nase boli ponio,
nase je bolesti na se uzeo". (Izaija, 53.4)
Zato Mu vjerujem, jer znam da živi, jer znam da sam svojom krivicom, svojim lazima, svojom okorjeloscu srca tjerao Boga od sebe. Odrekao sam Ga se hiljadu puta, On mene ni jedan jedini put!!! Kako sam samo sumnjicav bio, da sada barem trun sumnje imam da postoji, davno bih zatvorio Sveto Pismo po poslednji put, ali nisam ja taj koji je Njega nasao nego je on meni dosao, samo zato jer sam otvorio srce i odbacio svoje predrasude o bilo cemu. Tako se moj zivot promijenio moj brate kaspa, i to tek prije godinu dana.
Svi su ljudi manje-vise pristalice nekih religioznih pokreta, neko se nalazi u ovome neko u onome, nego kaze da Boga nema pa ode u budizam, neki drugi ode u hinduizam, neko ode u islam itd. Ali zar nije čudo jedno cinjenica da svi ti pokreti imaju jedno za cilj: LJUBAV! Ali mi smatramo to slaboscu pa bjezimo od toga, trazimo super-moci, da budemo jaki, govorimo kako ne pripadamo nikome da bi se osjecali elitnije, neko je glavna struja, neko je alternativac, ali mi smo nesto trece, gdje ima veoma malo njih, jer smo mi ipak nesto posebno, a sve samo da bi nahranili svoj ego. Ocrnjujemo ovo-ono, svako je budala i glup, jedino mi nismo, svako je ispranog mozga i ne odolimo da mu to kazemo, i kazemo da je zasluzio da mu to kazemo i da se ne kajemo, a istovremeno ignorisuci mizeriju u svojoj dusi dok to cinimo. Nas sistem vrijednosti se sastoji u tome koliko smo "vredniji" od drugih, koliko smo pokazali drugima da smo bolji od njih, vredjajuci, pljuvajuci, ubijajuci, kritikujuci sve moguce. A niko da promijeni taktiku, strategiju, da kaze: "Ajde da probam drugacije, ajde da preuzmem odgovornost za sve sto mislim, kazem i uradim". A za to ne moram biti niti slabic niti jak, samo moram biti iskren, a to moze svako.
VELIK JE GOSPOD U MOJIM OCIMA, BLAGO ONOM KO SE U GOSPODA UZDA!!!
Pozdrav svima!
|