|
SURA 2
El-Bakare - Krava
Medina - 286 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Elif Lam Mim.*
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga ±to im Mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono ±to se objavljuje tebi i u ono ±to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovali.
5. Njima ce Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni ce ono ±to µele ostvariti.
6. Onima koji nece da vjeruju doista je svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni nece vjerovati.
7. Allah je zapecatio srca njihova i u±i njihove, a pred ocima njihovim je koprena; njih ceka patnja golema.
8. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.*
9. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajuci, samo sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo± povecava; njih ceka bolna patnja zato ±to laµu.
11. Kada im se kaµe: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaµaju.
13. Kad im se kaµe: "Vjerujte kao ±to pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u ±to bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
14. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a cim ostanu nasamo sa ±ejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podrµava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
16. Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ±ta rade.
17. Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ni±ta ne vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u u±i svoje bojeci se smrti - a nevjernici ne mogu umaci Allahu.
20. Munja samo ±to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni produ, a cim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoce, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve moµe.
21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sacuvali;
22. koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spu±ta ki±u i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim!
23. A ako sumnjate u ono ±to objavljujemo robu Svome, nacinite vi jednu suru slicnu objavljenim njemu, a pozovite i boµanstva va±a, osim Allaha, ako istinu govorite.
24. Pa ako ne ucinite, a necete uciniti, onda se cuvajte vatre za nevjernike pripremljene, cije ce gorivo biti ljudi i kamenje.
25. A one koji vjeruju i dobra djela cine obraduj dµennetskim ba±cama kroz koje ce rijeke teci; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo i prije jeli" - a bice im davani samo njima slicni. U njima ce ciste µene imati, i u njima ce vjecno boraviti.
26. Allah se ne ustrucava da za primjer navede mu±icu ili ne±to sicu±nje od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: "©ta to Allah hoce sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grje±nike,
27. koji kr±e vec cvrsto prihvacenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono ±to je Allah naredio da se odrµava, i prave nered na Zemlji; oni ce nastradati.
28. Kako moµete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ni±ta, pa vam je On µivot dao; On ce, zatim, uciniti i da pomrete i poslije ce vas oµiviti, a onda cete se Njemu vratiti.
29. On je za vas sve ±to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
30. A kada Gospodar tvoj rece melekima: "Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni reko±e: "Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv proljevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, ±tujemo." On rece: "Ja znam ono ±to vi ne znate."
31. I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoci melekima i rece: "Kaµite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
32. "Hvaljen neka si" - reko±e oni - "mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri."
33. "O Ademe," - rece On - "kaµi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono ±to javno cinite i ono ±to krijete!"
34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloni±e, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
35. I Mi rekosmo: "O Ademe, µivite, ti i µena tvoja, u Dµennetu i jedite u njemu koliko god µelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne pribliµujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"
36. I ±ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu su bili. "Sidite!" - rekosmo Mi - "jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i do roka odredenoga µivjeti!"
37. I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.
38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati.
39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Na±e budu poricali - bice stanovnici Dµehennema; u njemu ce vjecno ostati."
40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispunicu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
41. Vjerujte u ono ±to objavljujem, cime se potvrduje da je istinito ono ±to vi imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovati. I ne zamjenjujte rijeci Moje za ne±to ±to malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
42. I istinu sa neistinom ne mije±ajte i istinu svjesno ne tajite!
43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!
44. Zar da od drugih traµite da dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite? Zar se opametiti necete?
45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, te±ko, osim poslu±nima,
46. koji su uvjereni da ce pred Gospodara svoga stati i da ce se Njemu vratiti.
47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga ±to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
48. i bojte se Dana kada niko ni za koga nece moci ni±ta uciniti, kada se niciji zagovor nece prihvatiti, kada se ni od koga otkup nece primiti i kada im niko nece u pomoc priteci;
49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mucili: mu±ku vam djecu klali a µensku u µivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko isku±enje od Gospodara va±eg -
50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oci va±e, potopili;
51. i kada smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi cineci nepravdu, tele oboµavati poceli.
52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine,* dali da biste Pravim putem i±li;
54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativ±i tele, vi ste samo sebi nepravdu ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja va±eg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";
55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je o±inula, vidjeli ste.
56. Zatim smo vas, poslije smrti va±e, oµivili da biste zahvalni bili.
57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
58. i kada smo rekli: "Udite u ovaj grad i jedite ±to god hocete i koliko god hocete, a na kapiju pognutih glava udite, i recite: 'Oprosti' - oprosticemo vam grijehe va±e, a onima koji cine dobra djela dacemo i vi±e!" -
59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im je bila recena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato ±to nisu poslu±ali;
60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari ±tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg ce piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!" -
61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne moµemo vi±e jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u na±e ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga ±to zemlja rada: povrca, i krastavica, i p±enice, i lece, i luka crvenoga!" - on je rekao: "Zar µelite da ono ±to je bolje zamijenite za ono ±to je gore? Idite u grad, imacete ono ±to traµite!" I poniµenje i bijeda na njih pado±e i Allahovu srdµbu na sebe navuko±e zato ±to u Allahove dokaze nisu vjerovali i ±to su ni krive ni duµne vjerovjesnike ubijali, zato ±to su neposlu±ni bili i ±to su sve granice zla prelazili.
62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kr±cani i sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili - doista ceka nagrada od Gospodara njihova; nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati! -
63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono ±to smo vam dali i neka vam je na umu ono ±to je u Knjizi, da biste se kazne sacuvali!" -
64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
65. Vama je poznato ono ±to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrije±ili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo ucinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nareduje da zakoljete kravu", - oni upita±e: "Zbija± li ti to s nama ±alu?" - "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - rece on.
68. "Zamoli Gospodara svoga, u na±e ime", - reko±e - "da nam objasni kojih godina ona treba biti." - "On kaµe" - odgovori on - "da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego izmedu toga, srednje dobi, pa izvr±ite to ±to se od vas traµi!"
69. "Zamoli Gospodara svoga, u na±e ime", - reko±e - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On porucuje" - odgovori on - "da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide."
70. "Zamoli Gospodara svoga, u na±e ime," - reko±e - "da nam objasni kakva jo± treba biti jer, nama krave izgledaju slicne, a mi cemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci."
71. "On porucuje" - rece on - "da ta krava ne smije biti istro±ena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako treba!" - reko±e, pa je zakla±e, i jedva to ucini±e.
72. I kada ste jednog covjeka ubili, pa se oko njega prepirati poceli - Allah je dao da izide na vidjelo ono ±to ste bili sakrili -
73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraca mrtve u µivot i pruµa vam dokaze Svoje da biste shvatili.*
74. Ali srca va±a su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo± tvrda, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ru±i. - A Allah motri na ono ±to radite.
75. Zar se vi nadate da ce vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki medu njima su Allahove rijeci slu±ali pa su ih, po±to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a cim se osame jedni s drugima, kaµu: "Zar cete im kazivati o onome ±to je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom va±im? Zar se necete opametiti?"
77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono ±to oni kriju i ono ±to pokazuju?
78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domi±ljaju.
79. A te±ko onima koji svojim rukama pi±u Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I te±ko njima zbog onoga ±to ruke njihove pi±u i te±ko njima ±to na taj nacin zaraduju!
80. Oni govore: "Vatra ce nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obecanje - jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono ±to ne znate?"
81. A nije tako! Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni ce stanovnici Dµehennema biti i u njemu ce vjecno ostati.
82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili - oni ce stanovnici Dµenneta biti i u njemu ce vjecno boraviti.
83. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da cete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bliµnjima, i sirocadi, i siromasima dobrocinstvo ciniti, a ljudima lijepe rijeci govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopacili i zavjet iznevjerili;
84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima necete proljevati i da jedni druge iz zemlje va±e necete izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste -
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavicaja njihova izgonite - pomaµuci jedan drugom protiv njih, cineci i grijeh i nasilje; a ako vam kao suµnji dodu, vi ih otkupljujete* - a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji cini tako stici ce na ovome svijetu poniµenje, a na Sudnjem danu bice stavljen na muke najteµe. - A Allah motri na ono ±to radite.
86. To su oni koji su µivot na ovome svijetu pretpostavili onome na onom svijetu, zato im se patnja nece olak±ati niti ce im iko u pomoc priteci.
87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Dµibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono ±to nije godilo du±ama va±im, vi ste se oholili, pa ste jedne u laµ utjerivali, a druge ubijali.
88. Oni govore: "Na±a su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.
89. A kada im Knjiga* od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu* koju imaju oni - a jo± ranije su pomoc protiv mnogoboµaca molili - i kada im dolazi ono ±to im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
90. Jadno je to za ±to su se prodali: da ne vjeruju u ono ±to Allah objavljuje, samo iz zlobe ±to Allah, od dobrote Svoje, ±alje Objavu onome kome On hoce od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike ceka sramna patnja.
91. A kada im se kaµe: "Vjerujte u ono ±to Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono ±to je nama objavljeno" - i nece da vjeruju u ono ±to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje da je istinito ono ±to oni imaju. Reci: "Pa za±to ste jo± davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseci, tele prihvatili."*
93. I kada smo od vas va± zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono ±to vam dajemo i budite poslu±ni!" - oni su odgovorili: "Cujemo, ali poslu±ati necemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo± bila nadojena teletom. Reci: "Ruµno je to na ±to vas vjerovanje va±e navodi, ako ste uopce vjernici."
94. Reci: "Ako je u Allaha Dµennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaµelite, ako istinu govorite."
95. A nece je nikada zaµeljeti zbog onoga ±to cine! - A Allah dobro zna nevjernike.
96. I naci ce± ih, sigurno, da vi±e µude za µivotom od svih ostalih ljudi, cak i od mnogoboµaca; svaki bi volio poµivjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko µivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono ±to oni rade.
97. Reci: "Ko je neprijatelj Dµibrilu? - a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an - koji potvrduje da su i prija±nje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."
98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dµibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji nece da vjeruju.
99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nrvjernici nece u njih da vjeruju.
100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer vecina njih ne vjeruje.
101. A kada im je poslanik od Allaha do±ao, potvrdujuci da je istinito ono ±to vec imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za leda svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju,
102. i povode se za onim ±to su ±ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - ±ejtani su nevjernici: ucili su ljude vradµbini i onome ±to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo isku±avamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muµa od µene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono ±to ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vje±tinom vlada nece nikakve srece na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za ±to su se prodali, kada bi samo znali!
103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!
104. O vjernici, ne sluµite se rijecima: "Ra'ina, nego recite: "Unzurna" i slu±ajte! A nevjernike bolna patnja ceka.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobo±ci, da se vama od Gospodara va±eg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoce; Allah je neizmjerno dobar.
106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slican njemu ne donesemo. Zar ti ne zna± da Allah sve moµe?
107. Zar ti ne zna± da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni za±titnika, ni pomagaca nemate?
108. Zar da traµite od svoga Poslanika kao ±to su prije traµili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!
109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi docekali da vas, po±to ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga predite dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista, sve moµe.
110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono ±to radite.
111. Oni govore da ce u Dµennet uci samo jevreji, odnosno samo kr±cani. - To su puste µelje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to ±to govorite!"
112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega bojati i ni za cim nece tugovati.
113. Jevreji govore: "Kr±cani nisu na Pravome putu!" a kr±cani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a oni citaju Knjigu. Tako, slicno kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah ce im na Sudnjem danu presuditi o onome u cemu se oni ne slaµu.
114. Ima li veceg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poru±e? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doµivjece sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!
115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono ±to je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;
117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada ne±to odluci, za to samo rekne: "Budi!" - i ono bude.
118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo cudo dode!"* Tako su, gotovo istim rijecima, govorili i oni prije njih, srca su im slicna! A Mi dokaze obja±njavamo ljudima koji cvrsto vjeruju.
119. Mi smo te poslali da istinu objavi± i da radosne vijesti i opomenu donese±, i ti nece± biti pitan za one koji su u Dµehennemu.
120. Ni jevreji, ni kr±cani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati± vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa µeljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao za±tititi niti odbraniti.
121. Neki od sljedbenika Knjige citaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradace sigurno oni koji u nju ne vjeruju.*
122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga ±to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
123. I bojte se Dana kada niko ni za koga nece moci ni±ta uciniti, kada se ni od koga otkup nece primiti, kada nikome zagovor nece koristiti, i kada im niko nece moci pomoci!
124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u isku±enje stavio, pa ih on potpuno izvr±io, Allah je rekao: "Ucinicu da ti bude± ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" - kaza On.
125. I ucinili smo Hram utoci±tem i sigurnim mjestom ljudima.* "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete namaz obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dacu da neko vrijeme uµiva, a onda cu ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivali±te biti!"
127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na±, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cuje± i sve zna±!
128. Gospodaru na±, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na± neka bude odan Tebi, i pokaµi nam obrede na±e i oprosti nam, jer Ti prima± pokajanje i samilostan si!
129. Gospodaru na±, po±alji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"
130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drµi do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome ce biti medu dobrima.
131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi poslu±an!" - on je odgovorio: "Ja sam poslu±an Gospodaru svjetova!"
132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipo±to ne umirite drugacije nego kao muslimani!"
133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas do±ao i kada je sinove svoje upitao: "Kome cete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjacemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"
134. Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono ±to je zasluµio, i vas ce cekati ono ±to cete zasluµiti, i vi necete biti pitani za ono ±to su oni radili.
135. Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kr±cani, i bicete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono ±to se objavljuje nama, i u ono ±to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono ±to je dato Musau i Isau, i u ono ±to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."
137. Pa, ako budu vjerovali u ono u ±to vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadµije i Allah ce te sigurno od njih za±tititi, jer On sve cuje i sve zna.
138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljep±e upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."
139. Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na± i va± Gospodar? Nama - na±a djela, a vama - va±a djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru."
140. Kako govorite:"I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno kr±cani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajuci da je od Allaha? - A Allah motri na ono ±to radite."
141. Taj narod je bio i nestao; njega ceka ono ±to je zasluµio, i vas ce cekati ono ±to cete zasluµiti, i vi necete biti pitani za ono ±to su oni radili.
142. Neki ljudi kratke pameti reci ce: "©ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoce."
143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji ce slijediti Poslanika i na one koji ce se stopama svojim vratiti* - nekima je to bilo doista te±ko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah nece dopustiti da propadnu molitve va±e.* - A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
144. Vidimo Mi kako sa µudnjom baca± pogled prema nebu, i Mi cemo sigurno uciniti da se okrece± prema strani koju ti µeli±: okreni zato lice svoje prema Casnome hramu!* I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga* sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a Allah motri na ono ±to oni rade.
145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nece± prihvatiti njihovu Kiblu, niti ce iko od njih prihvatiti iciju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim µeljama poveo, kada ti je vec do±la Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.
146. Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao ±to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od onih koji sumnjaju!
148. Svako se okrece prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, cineci dobra djela, pretecete! Ma gdje bili, Allah ce vas sve sabrati - Allah, zaista, sve moµe.
149. I iz svakog mjesta u kome bude±, ti lice svoje Casnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi - Allah motri na no ±to radite.
150. I iz svakoga mjesta u koje dode±, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali ±ta prigovoriti, osim inadµija izmedu njih - njih se ne bojte, Mene se bojte! - A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravome putu bili.
151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Na±e kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas ono ±to niste znali nauci.
152. Sjecajte se vi Mene, i Ja cu se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
153. O vjernici, traµite sebi pomoci u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su µivi, ali vi to ne znate!
155. Mi cemo vas dovoditi u isku±enje malo sa strahom i gladovanjem, i time ±to cete gubiti imanja i µivote, i ljetine. A ti obraduj izdrµljive,
156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kaµu: "Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti!"
157. Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!
158. Safa i Merva* su Allahova casna mjesta, zato onaj koji Kabu hodocasti ili umru obavi ne cini nikakav prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje ucini kakvo dobro djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima oznacili, njih ce Allah prokleti, a proklece ih i oni koji imaju pravo da proklinju;*
160. oprosticu samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
161. Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru - zasluµuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
162. u njemu ce vjecno ostati, a patnja njihova nece jenjavati, niti ce im se odlagati.
163. A va± Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!
164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noci i dana, lada koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, ki±a koju Allah pu±ta s neba pa tako u µivot vraca zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka µiva bica, promjena vjetrova, oblaci koji izmedu neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.
165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao ±to se Allah voli, ali pravi vjernici jo± vi±e vole Allaha. A da znaju mnogobo±ci da ce onda kada doµive patnju - svu moc samo Allah imati i da ce Allah strahovito kaµnjavati -
166. kada ce se glave±ine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreci i kada ce veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doµivjeti,
167. kada ce sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao ±to su se oni nas odrekli!" Eto, tako ce Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre nece izlaziti.
168. O ljudi, jedite od onoga ±to ima na Zemlji, ali samo ono ±to je dopu±teno i ±to je prijatno, i ne slijedite ±ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj ocevidni!
169. On vas navraca na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono ±to ne znate.
170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Necemo, slijedit cemo ono na cemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu ni±ta shvacali i kada nisu na Pravome putu bili?!
171. Oni koji nece da vjeruju slicni su stoci na koju se vice, ali ona cuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi - oni ni±ta ne shvacaju!
172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono ±to je zaklano u necije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz µelje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista pra±ta i milostiv je.
174. Oni koji taje ono ±to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za ne±to ±to malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju ni±ta drugo do ono ±to ce ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih nece ni osloviti, niti ih ocistiti - njih ceka patnja nesnosna.
175. Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zasluµili patnju; - i koliko su oni samo neosjetljivi na vatru!
176. To je zato ±to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih cija su mi±ljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.
177. Nije cestitost u tome da okrecete lica svoja prema istoku i zapadu; cestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, narocito oni koji su izdrµljivi u neima±tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ruµnih postupaka klone.
178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i rob - za roba, i µena - za µenu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodu±no postupe, a neka im on dobrocinstvom uzvrati.* To je olak±anje od Gospodara va±eg, i milost. A ko nasilje izvr±i i poslije toga, njega bolna patnja ceka.
179. U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!
180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno ucini oporuku roditeljima i bliµnjima.
181. Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa grijeh za to pada na one koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve cuje i zna.
182. A onaj ko se pla±i da je oporucilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgrije±io pa ih izmiri, nema mu grijeha. - Allah, zaista, pra±ta i samilostan je.
183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao ±to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,
184. i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vi±e, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
185. U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuce, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah µeli da vam olak±a, a ne da pote±koce imate - da odredeni broj dana ispunite, i da Allaha velicate zato ±to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.
186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.
187. Dozvoljava vam se da se u nocima dok traje post sastajete sa svojim µenama;* one su odjeca va±a, a vi ste njihova odjeca. Allah zna da vam je bilo te±ko, pa je prihvatio pokajanje va±e i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u µelji da dobijete ono ±to vam je Allah vec odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noci. Sa µenama ne smijete imati sno±aja dok ste u i'tikafu u dµamijama. To su Allahove granice, i ne pribliµujte im se! Eto tako Allah obja±njava ljudima propise Svoje da bi se onoga ±to im je zabranjeno klonili.
188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepo±ten nacin i ne parnicite se zbog nje pred sudijama da biste na grje±an nacin i svjesno dio tude imovine pojeli!
189. Pitaju te o mladacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadµiluk. Ne iskazuje se cestitost u tome da sa straµnje strane u kuce ulazite, nego je cestitost u tome da se Allaha bojite. U kuce na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli ono ±to µelite.*
190. I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpocinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teµe od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Casnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.
192. A ako se produ - pa, Allah zaista pra±ta i samilostan je.
193. I borite se protiv njih sve dok mnogobo±tva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
195. I imetak na Allahovom putu µrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro cinite - Allah, zaista, voli one koji dobra djela cine.
196. Hadµ i umru radi Allaha izvr±avajte! A ako budete sprijeceni, onda kurbane koji vam se nadu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onaj medu vama koji se razboli ili ga glavobolja muci, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadµdµa i zakoljite kurban do koga moµete lahko doci. A onaj ko ga ne nade neka posti tri dana u danima hadµdµa, i sedam dana po povratku - to jest punih deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da On te±ko kaµnjava.
197. Hadµ je u odredenim mjesecima;* onom ko se obaveµe da ce u njima hadµ obavljati nema sno±aja sa µenama i nema ruµnih rijeci, i nema svade u danima hadµa. A za dobro koje ucinite Allah zna. I onim, ±to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!
198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da ne±to steknete.* A kada podete sa Arefata,* spominjite Allaha kod casnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
199. Zatim krenite odakle krecu ostali ljudi i traµite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, pra±ta i samilostan je.
200. A kad zavr±ite obrede va±e, opet spominjite Allaha, kao ±to spominjete pretke va±e, i jo± vi±e Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru na±, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu nece imati ni±ta.
201. A ima i onih koji govore: "Gospodaru na±, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sacuvaj nas patnje u ognju!"
202. Njih ceka nagrada koju su zasluµili! - A Allah brzo svida racune.
203. I spominjite Allaha u odredenim danima.* A ni onome ko poµuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a nece se ogrije±iti ni onaj koji se dulje zadrµi, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da cete svi biti pred Njim sakupljeni.
204. Ima ljudi cije te rijeci o µivotu na ovome svijetu odu±evljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono ±to je u srcima njihovim, a najljuci su protivnici.
205. Cim se neki od njih docepa poloµaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ni±teci usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!
206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada grije±i. Njemu je dosta Dµehennem, a on je, doista, grozno boravi±te.
207. Ima ljudi koji se µrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.
208. O vjernici, µivite svi u miru i ne idite stopama ±ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
209. A ako skrenete, nakon ±to su vam vec do±li jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
210. Cekaju li oni da im Allahova kazna dode iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve vraca.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preinacuju Allahove dokaze, kada su im vec do±li, Allah ce zaista strahovito kazniti.
212. Nevjernicima se µivot na ovome svijetu cini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bice iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah daje u obilju onome kome On hoce, bez racuna.
213. Svi ljudi su sacinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u cemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju bila je medusobna zavist, ba± od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im vec bili do±li jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u cemu se nisu slagali. - A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce.
214. Zar vi mislite da cete uci u Dµennet, a jo± niste iskusili ono ±to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neima±tine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: "Kada ce vec jednom Allahova pomoc!?" Eto, Allahova pomoc je zaista blizu!
215. Pitaju te kome ce udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje ucinite Allah sigurno zna."
216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite ne±to, a ono moµe biti dobro za vas; ne±to volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvracanje od Njegova puta i casnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo± veci grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni ce se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere va±e, ako budu mogli. A oni medu vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela bice poni±tena i na ovome i na onome svijetu, i oni ce stanovnici Dµehennema biti, u njemu ce vjecno ostati.
218. Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah pra±ta i samilostan je.
219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku ±tetu, a i neku korist ljudima, samo je ±teta od njih veca od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Vi±ak!" Eto, tako vam Allah obja±njava propise da biste razmislili
220. i o ovome i o onome svijetu. I pitaju te o sirocadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno µivjeli, pa oni su braca va±a, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobrocinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono ±to vam je te±ko; On je, doista, silan i mudar.
221. Ne µenite se mnogobo±kinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogobo±kinje, makar vam se i svidala. Ne udavajte vjernice za mnogobo±ce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobo±ca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Dµehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Dµennet i oprost, i obja±njava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.
222. I pitaju te o mjesecnom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne opcite sa µenama za vrijeme mjesecnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. - Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste.
223. ®ene va±e su njive va±e, i vi njivama va±im prilazite kako hocete, a pripremite ±to i za du±e svoje. I bojte se Allaha i znajte da cete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!
224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom µivotu, na putu cestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. - A Allah sve cuje i sve zna.
225. Allah vas nece kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali ce vas kazniti ako pod zakletvom ne±to namjerno ucinite. - A Allah pra±ta i blag je.
226. Onima koji se zakunu da se nece pribliµavati µenama svojim, rok je samo cetiri mjeseca;* i ako se vrate µenama - pa, Allah zaista pra±ta i milostiv je;
227. a ako odluce da se rastave - pa, Allah doista sve cuje i zna.
228. Raspu±tenice neka cekaju tri mjesecna pranja;* i nije im dopu±teno kriti ono ±to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Muµevi njihovi imaju pravo da ih, dok one cekaju, vrate ako µele dobro djelo uciniti.* One imaju isto toliko prava koliko i duµnosti, prema zakonu - samo, muµevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. - A Allah je silan i mudar.
229. Pu±tanje moµe biti dvaput, pa ih ili velikodu±no zadrµati ili im na lijep nacin razvod dati.* A vama nije dopu±teno uzimati bilo ±ta od onoga ±to ste im darovali, osim ako se njih dvoje pla±e da Allahove propise nece izvr±avati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise nece izvr±avati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne naru±avajte! A oni koji Allahove propise naru±avaju, nepravedni su.
230. A ako je opet pusti,* onda mu se ne moµe vratiti ±to se nece za drugoga muµa udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da ce Allahove propise izvr±avati; to su Allahove odredbe, on ih obja±njava ljudima koji µele znati.
231. Kada pustite µene, onda ih, prije nego ±to ispune njima propisano vrijeme za cekanje, ili na lijep nacin zadrµite ili ih velikodu±no otpremite. I ne zadrµavajte ih da biste im ucinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogrije±io se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga, i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte!
232. A kada pustite µene i one ispune njima propisano vrijeme za cekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muµeve, kada se sloµe da lijepo µive. Ovim se savjetuju oni medu vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljep±e. A Allah sve zna, a vi ne znate.
233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji µele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je duµan prema svojoj mogucnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zaduµuje iznad mogucnosti svojih: majka ne smije trpiti ±tetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je duµan sve to.* A ako njih dvoje na lijep nacin i sporazumno odluce dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaµelite da djeci svojoj dojilje nadete - pa, nije grijeh kada od srca ono ±to ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono ±to radite.
234. ®ene su duµne cekati cetiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muµeva. I kada one ispune njima propisano vrijeme za cekanje, vi niste odgovorni za ono ±to one, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono ±to vi radite.
235. I nije vam grehota ako tim µenama na znanje date da cete ih vi zaprositi ili ako to u du±ama svojim krijete. Allah zna da cete o njima misliti, ali im potajno ni±ta ne obecavajte, samo po±teno govorite. I ne odlucujte se na brak prije nego ±to propisano vrijeme za cekanje ne istece; i imajte na umu da Allah zna ±ta je u du±ama va±im, pa ga se pricuvajte, i znajte da On pra±ta i da je blag.
236. Nije va± grijeh ako µene pustite prije nego ±to u odnos s njima stupite, ili prije nego ±to im vjencani dar odredite. I velikodu±no ih darujte darom, zakonom propisanim: imucan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je duµnost za one koji µele dobro djelo uciniti.
237. A ako ih pustite prije nego ±to ste u odnos sa njima stupili, a vec ste im vjencani dar odredili, one ce zadrµati polovinu od onoga ±to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlucuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliµe cestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodu±ni budete, ta Allah zaista vidi ±ta radite.
238. Redovno molitvu obavljajte, narocito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
239. Ako se budete necega bojali, onda hodeci ili ja±uci. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naucio onome ±to niste znali.
240. Oni medu vama kojima se primice smrt, a koji ostavljaju iza sebe µene - trebaju im oporukom unaprijed za godinu dana odrediti izdrµavanje i da se one ne udaljuju iz kuce. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono ±to one sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.
241. Raspu±tenicama pripada pristojna otpremnina, duµnost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
242. Allah vam tako obja±njava propise svoje da biste razmislili.
243. Zar nisi cuo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bija±e ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oµivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali vecina ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve cuje i sve zna.
245. Ko je taj koji ce Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? - A Allah uskracuje i obilno daje, i Njemu cete se povratiti.
246. Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" - "Moµda se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana?" - rece on. - "Za±to da se ne borimo na Allahovom putu" - reko±e - "mi koji smo iz zemlje na±e prognani i od sinova na±ih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zataji±e. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.
247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - rece im vjerovjesnik njihov. - "Odakle da nam jo± on bude vladar kada smo mi preci od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - reko±e oni. - "Allah je njega da vlada vama izabrao" - rece on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve."
248. "Znak njegove vlasti" - rece im vjerovjesnik njihov - "bice kovceg koji ce vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce biti smirenje za vas od Gospodara va±eg i ostatak onoga ±to su Musa i Harun ostavili.* To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
249. I kad Talut vojsku izvede rece: "Allah ce vas staviti na isku±enje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako ±akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napi±e iz nje. I kada je predo±e, on i oni koji su s njim vjerovali - povika±e: "Mi danas ne moµemo izici na kraj sa Dµalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su tvrdo vjerovali da ce pred Allaha izici reko±e: "Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete!" - A Allah je na strani izdrµljivih.
250. I kad nastupi±e prema Dµalutu i vojsci njegovoj, oni zamoli±e: "Gospodaru na±, nadahni nas izdrµljivo±cu i ucvrsti korake na±e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"
251. I oni ih, Allahovom voljom, porazi±e, i Davud ubi Dµaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni±tvo, i nauci ga onome cemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je dobar svim svjetovima.
252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!
253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vi±e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi±e stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dµibrilom ga podrµali. Da je Allah htio, ne bi se medusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi vec do±li, ali oni su se razi±li; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono ±to On µeli.
254. O vjernici, udijelite dio od onoga cime vas Mi darujemo, prije nego ±to dode Dan kada nece biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredni±tva! - A nevjernici sami sebi cine nepravdu.
255. Allah je - nema boga osim Njega - ®ivi i Vjecni! Ne obuzima Ga ni drijemeµ ni san! Njegovo je ono ±to je na nebesima i ono ±to je na Zemlji! Ko se moµe pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu±tenja Njegova?! On zna ±ta je bilo i prije njih i ±ta ce biti poslije njih, a od onoga ±to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On µeli. Moc Njegova obuhvaca i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odrµavanje njihovo; On je Svevi±nji, Velicanstveni!
256. U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ±ejtana, a vjeruje u Allaha - drµi se za najcvr±cu vezu, koja se nece prekinuti. - A Allah sve cuje i zna.
257. Allah je za±titnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - za±titnici su ±ejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni ce biti stanovnici Dµehennema, oni ce u njemu vjecno ostati.
258. Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji µivot i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem µivot i smrt!"* - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na Pravi put.
259. Ili za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja poru±enog grada, povikao: "Kako ce Allah oµiviti ove ±to su pomrli?" I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oµivi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - rece On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te ucinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblaµemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moµe!"
260. A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokaµi mi kako mrtve oµivljuje±!" - On rece: "Zar ne vjeruje±?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi cetiri ptice" - rece On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breµuljke, zatim ih pozovi, brzo ce ti doci. Znaj da je Allah silan i mudar."
261. Oni koji imanja svoja tro±e na Allahovom putu lice na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah ce onome kome hoce dati i vi±e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
262. One koji tro±e imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono ±to potro±e ne poprate prigovaranjem i uvredama, ceka nagrada u Gospodara njihova - nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.
263. Lijepa rijec i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijedanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao ±to to cine oni koji tro±e imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slicni litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruci pljusak, pa je ogoli; oni nece dobiti nikakvu nagradu za ono ±to su uradili. - A onima koji nece da vjeruju Allah nece ukazati na Pravi put.
265. Oni koji tro±e imetke svoje u µelji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika - lice vrtu na visoravni na koji se izliva obilna ki±a, pa daje dvostruk plod; ako ne bude ki±e obilne, bude ki±e rosulje. A Allah dobro vidi ono ±to vi radite.
266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje ba±cu punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naide vatrena oluja preko nje i ona izgori? - Tako vam Allah obja±njava dokaze da biste razmislili.
267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stjecete i od onoga ±to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono ±to ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih ociju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.
268. ©ejtan vas pla±i neima±tinom i navraca vas da budete ±krti, a Allah vam obecava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
269. On daruje znanje onome kome On hoce, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.
270. Za sve ±to potro±ite i ±to zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! - A nevaljalima nece niko moci pomoci.
271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On ce preci preko nekih va±ih hrdavih postupaka. - A Allah dobro zna ono ±to radite.
272. Ti nisi duµan da ih na Pravi put izvede±, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoce. Imetak koji udijelite drugima u va±u je korist, ono ±to udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono ±to od imetka udijelite drugima nadoknadice vam se potpuno, nece vam biti ucinjeno krivo -
273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zaradivati pa onaj koji nije u to upucen misli da su, zbog skromnosti, imucni; poznace± ih po izgledu njihovu, oni proseci ne dodijavaju ljudima. - A ono ±to od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna.
274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i nocu i danju, tajno i javno, dobice nagradu od Gospodara svoga; i nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati.
275. Oni koji se kamatom bave dici ce se kao ±to ce se dici onaj koga je dodirom ±ejtan izbezumio, zato ±to su govorili: "Kamata je isto ±to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova - pa se okani, njegovo je ono ±to je prije stekao, njegov slucaj ce Allah rje±avati; a oni koji to opet ucine - bice stanovnici Dµehennema, u njemu ce vjecno ostati.
276. Allah uni±tava kamatu, a unaprjeduje milosrda. Allah ne voli nijednog nevjernika, grje±nika.
277. One koje vjeruju i cine dobra djela i molitv
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Nesrecnice jedan evo da ti ispricam pricu,mozda nesto naucis.
