Ok nije me bilo, ali vidim da je rasprava postala sve samo ne lična.
Konkretno, šta crkva može učiniti za pojedinca u ovoj "državi", a da ništa ne traži zauzvrat?
Što dalje implicira pitanje šta pojedinac može učiniti za crkvu?
Svi pojedini primjeri okorjele koristoljubivosti u crkvi, a ima ih, narušavaju ugled crkve.
Ljudi crkvu gledaju kroz sveštenika u njihovoj blizini, on je uvijek "na oku".
Meni ne smeta zarada pojedinih sveštenika toliko koliko njegov odnos prema njihovom djelovanju i ljudima.
(Ovakva rasprava se već nekoliko puta ponavljala na ovom forumu)
Ne bih se složio da je koncept crkve loš u potpunosti i da nam ne treba.
Za mene lično, to je bilo prvo slovo duhovnosti. Crkva je, ako ništa, onda "osnovna škola duhovnog razvoja" velike većine stanovništva. Ovdje NE tvrdim da sam prevazišao crkvu i njena učenja, NE. Svi imamo svoj put, a svi naši putevi završavaju u Bogu.
Ponavljam da bi crkva morala više pažnje posvetiti svom personalu, povesti računa koga prima za budućeg sveštenika.
Ali crkva nema socijalni program, znam da sveštenici pomažu neke socijalno ugrožene i bolesne, konkretno u našoj opštini, a naspram tih ugroženih, mi smo teški hoćuleboaprekopogačići
Takvi ljudi se ne pojavjuju na televiziji, u gradu, a da samo znate koliko ih ima.
Generalno, mi smo siromašni svi, izuzev the manjine. Svima bi nam dobro došla materijalna pomoć, jer svi živimo, većinom od danas do sutra, ne daj Bože nekakve teže bolesti ili izdataka...