banjalukaforum.com

Nazivanje drugih šušama već samo po sebi govori dovoljno o krotkosti, ili bolje rečeno sličnosti sa farisejem "uzvišenim" moliocem, nasuprot smjernom i grešnom cariniku (iz Lukinog evanđelja).

A što se tiče zapostavljenosti žena i ženskog kod nas, to je realno stanje protiv kojeg bi se valjalo boriti malo drugačije, a ne uvođenjem praktično ženskih božanstava u vidu "bogorodice" i "svetiteljki".

Vrijeme je da se praktično paganski pristup vjeri i Bogu promijeni i pretvori u svakodnevno bogoostvarujući život, jer samo tako se sve postavlja na svoje mjesto, pa i žena.
Jer čovjek nije potpun bez žene (to svjedoči i Tovrac sam), i prije "pada" Adam i Eva su bili potpuno ravnopravni, ako i jeste Adam stvoren prvi.
Dakle, kada ljudi počnu probijati barijere kojima otada robuju (prije svega zbog zloupotrebe slobodne volje), sasvim prirodno će se mijenjati i odnos prema ženama i ženskom.
Ako su ženski (kao i muški) svetitelji i bili privremena nužnost da se to nadomjesti do vremena opšteg duhovnog sazrijevanja, vrijeme je da se to nadrasta, jer idolopoklonstvo je ipak idolopoklonstvo (okov za istinski uzlet u duhovnosti).
Realno gledano, tek za jednog od hiljade pravoslavnih ili katolika likovi kojima se klanjaju su zaista samo ono što u knjigama duhovnika piše, a za sve ostale ništa drugo nego kumiri nimalo drugačiji od Baala, Dagona i Ištara starih naroda.
Uzalud je teoretisanje da to nije tako, kad je praksa drugačija.

Uostalom, onima kojima su ikone i kipovi zaista samo most za usmjeravanje misli na Oca Nebeskog i ka Njemu, oni zaista više nisu ni potrebni, i jedini pravi razlog što im se i dalje klanjaju je da ne odskaču suviše od drugih, jer znaju šta to znači. Jer sve ima svoje vrijeme.
Oni najbolje znaju da je to tako.

A što se tiče ženskih svetitelja, nažalost većina žena koje "hrišćani" pominju su žene koje su se odrekle porodičnog života, a niko se nije sjetio da pominje dobre majke koje se "ničim" nisu istakle osim podizanjem dobre i zdrave djece (i duhovno i tjelesno).
A tvrdim da nijedan podvig monaškog života nije ni do koljena ravan takvom podvigu, osim ako se monahinja stavi u službu ljudima u potrebi.
A slaviti žene koje su sebi isprobadale lijepe oči da ne privuku mladoženju, i da bi se "navodno" posvetile Hristu kao mladoženji, i njih uzimati kao pozitivan primjer, to nije zdravo. Prihvatiti mirno stradanje kada do njega dođe je jedno, ali činiti ovakve stvari... kada je Tvorac to od ljudi tražio?
Zato tvrdim da je odnos pravoslavnih prema svetiteljima, pogotovo ženskim u mnogim slučajevima daleko od zdravog i blagotvornog.
Vrijeme je da se promijeni, kao i štošta drugo. Upozorenja stižu.

_________________
UIOSDSAHA

Mislim da mozda ovde gresis. Uzimati to za pozitivan primer NEKOME moze biti sasvim zdravo. Taj neko nije svako.

Bebu pasulj moze da ubije, odraslog coveka da spase gladi....

Kaze se - mudrac cuti, a i zid cuti. A da li je mudrac isto sto i zid? Izmedju takvih ekstrema svesti i nesvesti, celo covecanstvo se uglavilo negde na pola puta.

_________________
Moram da shvatim bas ovde i sada
da je Bog je veoma jednostavan
i veoma lak da se voli -
kao sto je lako voleti dete ili cvet.

Moguće da griješim, naravno.
Ali iznio sam svoje mišljenje o tome.
Prije svega i zato jer smatram da je srpsko pravoslavlje i pravoslavlje uopšte pretjerano slaveći i sveteći stradanje (a za stradanje su najčešće uzroci u samom stradalniku, i sredstvo su njegovog čišćenja) uglavnom zanemarilo obične svakodnevne životne ljude i situacije koje su nerijetko mnogo veće hvale dostojni i blagodatni.
To je vijekovna greška zbog koje stradanje nikako da se odmakne od pravoslavnih. A vrlo rijetko je to stradanje bivalo "na pravdi Boga", mada mnogi upravo to žele da prikažu to kao dokaz o "hristolikosti" pravoslavnih naroda.
Kamo sreće da su zaista toliko hristoliki. Prije bih rekao da su "izraeloliki".
Hrišćanstvo su učinili religijom koja se suviše bavi smrću i životom "negdje drugdje" (a moglo bi se na kraju ispostaviti da je ta koncepcija sasvim krivo zasnovana, kad malo više budu čitali šta zaista piše u Svetom Pismu), a prava Tvorčeva poruka ljudima od pamtivijeka, uključujući i Hristovu je život. I ništa što je stvoreno nije stvoreno bez veze (uključujuči i čovjeka na Zemlji), nego sa namjerom da opstane i živi međusobno se nadopunjujući.
Život vječni, o kome Hristos govori, nije negdje drugdje.

_________________
UIOSDSAHA

Evo Aharone, ja sam pravoslavan (makar po tradiciji, ako nista drugo), i potpuno slazem sa tobom. 100%.

Osim u jednom.

To o cemu govoris je popularna prica, za mase. A ima li i jedne svetske religije gde prica koja se masama servira, i koju one mogu da prihvate, nije iskrivljena sustina?

Jednom sam gledao na Bgd. televiziji emisiju "pravoslavni bukvar", gde je jedno lice sa ultra-visokim statusom u SPC govorilo o Budizmu. Kako je to nihilizam, poricanje ljubavi, nistavilo, propast za ljudsko bice.... ma, sramota me bilo samo sto sam slusao takvo neznanje od tako visoko kotiranog svestenika.

Da skratim, kad se kaze pravoslavlje, ima tu mnogo toga, slojeva i slojeva, nivoa i nivoa, razumevanja, uvida, svesti.... kao i u svakoj drugoj religiji - i cvetova i djubreta.

Sa druge strane, duhovni uvid, pravi kvalitet je skup - kao kad udjes u supermarket pa je nesto jeftino (kesica pudinga) a nesto skupo (privatni avion). Tako da se moze razumeti zasto je istine tako malo - skupa je, mora mnogo da se radi da bi se do nje doslo, dzaba ti i sve svete knjige i sva tudja mudrost....

_________________
Moram da shvatim bas ovde i sada
da je Bog je veoma jednostavan
i veoma lak da se voli -
kao sto je lako voleti dete ili cvet.

Pa naravno da je tako. Bio sam u prilici na forumima i da se postavljam kao branilac pravoslavlja kada je neopravdano napadano.
Ali nažalost, često se oni koji se izjašnjavaju kao pravoslavni (pogotovo tamo gdje su dominantni) postavljaju napadački i nipodaštavački prema svima ostalima, a to nije dobro.
Moja prava poruka ovdje je da bi bilo dobro da se u pravoslavlju napokon počnu isticati one stvari koje su izgrađujuće a ne one ubijajućeupojam koje zatiru i ono dobro zasijano sjeme.
Da se napokon počne odmicati od onih stvari koje samo koče istinsko produhovljenje pravoslavnog naroda (i koje su možda nekad i bile neophodne ali više ne), i da se u buduće radi u skladu sa pozitivnim dostignućima istinskih pravoslavnih duhovnika, ali i običnih ljudi koji su svojim pobožnim životom dali dobar primjer.
A kada se malo pažljivije pogleda do čega su oni došli, vidjeće se da se ta prava duhovna postignuća vrlo malo (u nijansama) razlikuju od istih takvih postignuća baš kod npr. budista, zen ili tao majstora, istinskih islamskih duhovnika i mnogih drugih koji su sa svog podneblja i na svoj način uzrasli i pružili grane prema zajedničkom Tvorcu.
Ali onaj ko se kao pijan plota uhvati tvrdnje da je samo pravoslavna crkva ispravna a da su ostali otpadnici, jeretici ili krivovjerci, takve stvari će mu promaći i neće biti u stanju da prepozna grah u pasulju ili šiju u vratu, kao što odbija da prepozna meditaciju i mantru u npr. Isusovoj srčanoj molitvi.
Istina je da je ona prava Crkva (odnosno zajednica vijernih) jedna, ali nije nijedna od pisanih i od ljudi ustanovljenih organizacija (a gotovo svi tvrde da su baš oni jedini ispravni), nego su joj oduvijek pripadali širom svijeta oni koji su barem malo omrsili onu suštinu koju pominješ, i koji se trude da tu suštinu i žive.
Bez obzira kroz koje vjersko učenje su došli do toga.
Njima ne treba nikakva posebna vidljiva organizacija, jer su u istom Duhu i spontano i bez međusobnog dogovora dolaze do suštinski istih stvari i dostignuća.

_________________
UIOSDSAHA