Ima tu istine što govoriš, ali...sve ove stvari, razne stvari o kojima se piše u svim svetim spisima (Sveto Pismo, Kur'an, Bhagavad-Gita...) ne mogu se pravilno shvatiti ako pokušavaš da ih intelektualno shvatiš. Mnogi su pali na tome, jer to nisu shvatili, a da ne kažem iskusili. U duhovnosti ti se predaš nekom duhovnom radu, a onda, ako je on dobar, u tebi će se rađati prave spoznaje, pravo (duhovno) razumijevanje za ono što piše u svetim spisima, naročito za te stvari koje spadaju u "višu matematiku" u duhovnosti. Kod lakših stvari se i možeš provući sa nekom dozom intelektualisanja, ali za bilo šta više od toga, dakle ako želiš da se odlijepiš od nižih nivoa u duhovnosti, moraćeš početi rezonovati takozvanim "duhovnim razumom", a to moraš naučiti, to moraš probuditi, zadobiti. Nema puno onih koji su to uspjeli, zapravo vrlo ih je malo. Velika većina onih koji su kao neki vjernici, koji su religiozni, koji se kao bave nekim duhovnim radom, mnogi od njih nisu nikad otišli dalje od grebanja po površini. Nisu uronili u duhovnost. Kako to neko reče: ljudi su u duhovnom pogledu na istom nivou kao prije 2000 godina, samo su pojedinci napredovali, uvijek samo pojedinci (ozbiljnije) napreduju. Baš zato i imamo ovakvo neduhovno stanje na svijetu. Nikad više religioznosti a manje duhovnosti, manje pravih spoznaja, ličnih spoznaja a ne pročitanih i "ukradenih" od drugih, manje ličnog kontakta sa Nebeskim Ličnostima (danas čak ni vjernici ne vjeruju u mogućnost takvog kontakta, toliko o vjeri i vjernicima). Dobro je Isus Hrist rekao: "Kad sin čovječiji dođe hoće li naći vjeru na zemlji?".
Ljudi se plaše ozbiljnije upustiti u duhovnost, što zbog lijenosti, što zbog raznih strahova, što zbog kukavičluka, što zbog toga što su pogrešno učeni...
Ovo oko ravnodušnosti u Bhagavad-Giti spada u stvari koje treba duhovno a ne intelektualno razumjeti. Takvih stvari ima još puno, u svim svetim spisima. Oni koji to ne shvate pravilno mogu trpiti neke posljedice. Ali posljedice se najviše odnose na usporavanje duhovnog rasta, ili blokadu duhovnog rasta, posljedice nisu kao što mnogi misle takve da će nekoga Bog kazniti jer je on po nekom pitanju pogrešno vjerovao, da mu je to sad kao neki silan grijeh, pa takvi onda smatraju da je oličenje duhovnosti to da imaš što veći broj "tačnih vjerovanja". Tako misle pripadnici vjerskih zajednica. A nije to tako.
Pisao sam već o tome. Najbitniji je sam duhovni rad i ono što smo kroz njega u sebi izgradili, a ne broj tačnih i (trenutno) pogrešnih vjerovanja. Pogrešna vjerovanja su loša samo u onoj mjeri u kojoj nas usporavaju ili blokiraju u duhovnoj izgradnji. Sile Nebeske ne očekuju od nas da imamo ispravna vjerovanja po svim pitanjima, to imaju samo visoko prosvjetljene osobe a takvih je jako malo, već se od nas očekuje da se
radi neka vrsta duhovne izgradnje, a kroz to će se, polako, vjerovanja i način života korigovati, vremenom, postepeno. A ako neko nešto valjano radi onda će on kad-tad doći do onoga do čega treba da dođe, i uopšte nije bitno što na "prolaznom vremenu" to već nije dostigao. Smiješni su ljudi koji sa svojih nekih 30 godina misle da imaju sve odgovore, da razumiju Sveto Pismo i da sad treba samo da o tome malo misionare drugima ali da nemaju tu nešto mnogo više da "nauče o vjeri". Misle da po svim pitanjima u vjeri već imaju spreman i tačan odgovor. Vidi se to i na forumu. A kad bi samo znali...