|
Darko, sta je cionizam?[/quote]
"Cionizam je forma rasizma i rasne diskriminacije"
UN-ova rezolucija koja izjednačava cionizam i rasizam je prvi put usvojena u vrijeme hladnoratovske podjele 1975. godine. U ovoj rezoluciji se kaže da je "cionizam forma rasizma i rasne diskriminacije".
THEODOR HERZL
Uz pomoć suradnika organizirao je široki pokret Židova - politički cionizam - sa ciljem ostvarenja njegovih planova izloženih i ključnom djelu «Židovska država». Cionizam kao pojam i naziv vezan je za brdo Cion u Jeruzalemu. Pokušavao je u pregovorima s predstavnicima velikih sila pronaći rješenje za budućnost, svog, kroz dijasporu ( hebr. galut) raseljenog naroda. I prije Herzla bilo je cionističkih ideja i grupacija no Herzlov cionizam, kroz desetke cionističkih kongresa, razradjivan i ostvarivan, imao je jasne političke ciljeve i označava se «političkim cionizmom» za razliku od kulturnog, religioznog ili duhovnog cionizma.
Objavljeni sažetak brošure « Židovska država, pokušaj modernog rješenja židovskog pitanja» u «Jewich Chronicle», u Londonu, 17.01. 1896. Bečka javnost teško se mirila s činjenicom da «majstorski kozer odjednom objavljuje traktat u kojem zahtijeva ništa manje nego da Židovi iz svojih radnji i odvjetničkih kancelarija, ukratko sa svojom imovinom, sa svime što imaju, presele u Palestinu i tamo se profiliraju u naciju.» (Stefan Zweig). Karl Kraus, i sam Židov, štampa knjižicu protiv Herzla («Kruna za Cion»). Ironija i zajedljivost sugradjana pratili su Herzla gotovo na svakom koraku.
Od svibnja 1895 do veljače 1896. piše Herzl «DerJudenstaat. Versuch einer modernen Losung der Judenfrage» koja se, nakon londonskog sažetka, kao knjižica pojavljuje 1896 u nakladi od 3000 primjeraka. Uvod počinje rečenicom: «Židovsko pitanje postoji. Ono može biti riješeno osnivanjem židovske države.»I dalje: «Politika stvara osnove, tehnika omogućuje realizaciju, gorivo velike mašine je nevolja Židova, ideja vodilja: židovska država. Realizaciji osnovne ideje posvećen je veći dio spisa koji je podijeljen u tri dijela ovisno o tijelima koji trebaju voditi židovsko useljavanje: Jewish Company, mjesne grupe, Society of Jews.
«Židovska država», mala publikacija sadržavala je dalekosežne, vizionarske poglede. Herzl analizira položaj židovskih zajednica u Evropi, kritizira asimilante (iako je i sam bio podosta asimiliran!). Smatrao je da se rješenje židovskog pitanja ne može odlagati čekanjem, a vjerom u Boga ne može se ništa postići. Jedan narod može se premještati s jednog na drugo mjesto samo snažnom idejom, a ta ideja je – židovska država. « Neka nam se da suverenitet nad jednim komadom zemljine površine dovoljno velikim za naše privredne potrebe, za ostalo pobrinut ćemo se sami!» piše Herzl(vidimo kako!?).
Gdje se nalazi taj komad zemljine površine?
Prema ovom pitanju Herzl se ne odredjuje a politički cionizam razmatrao je nekoliko mogućnosti – od Palestine, preko Argentine i Ugande do Madagaskara....
Herzl ipak Palestini, kao budućem židovskom teritoriju - državi pridaje najveći značaj ali radi i jednu od ključnih grešaka cionističkog pokreta(
!?): ne interesira se za sudbinu brojnog arapskog stanovništva niti razradjuje plan integracije tog stanovništva u novo-staru državu.
Za sveta mjesta u Palestini predvidio je medjunarodni oblik eksteritorijalnosti. Razradio je i precizan plan privrednog, socijalnog, pravnog, vojnog i vjerskog organiziranja buduće države predvidjajući i neke detalje – sedmosatno radno vrijeme, državnu zastavu..
Reakcije na knjigu bile su vrlo različite – od nepovjerenje i podsmijeha do razumijevanja i oduševljenja. Ipak osuda ideja iznijetih u knjižici bila je najčešća.
U osudi «Židovske države» prednjače londonski rabin Adler i bečki nadrabin Güdemann koji je u početku bio oduševljen Herzlovim idejama ali, pod pritiskom članova Općine, mijenja stav. Bilo je to veliko razočarenje za Herzla. Rabini su bili posebno revoltirani Herzlovim idejama i planovima (ortodoksni judaizam!) Usamljen, neshvaćen, izložen kritikama pa i poruzi, Herzl pada u svojevrsnu depresiju
Židovski studenti bili su prvi koji ipak podržavaju Herzla a preokret nastaje kada uz njega staje Max Nordau, sin rabina, liječnik, sociolog i publicista. Održan je prvi cionistički kongres u Baselu 1897. i osnovana je Svjetska cionistička organizacija te druge institucije cionističkog pokreta. Za predsjednika Svjetske cionističke organizacije izabran je Theodor Herzl, bez obzira na jaku opoziciju i česte napade na njega.
Ohrabren podrškom pristalica, Herzl odlazi u Carigrad i pokušava ishoditi autonomiju židovske Palestine ( u to vrijeme Palestina je dio Otomanskog carstva!), zatim posjećuje London, sastaje se sa lordom Rotschildom*, sastaje se sa bugarskim kraljem Ferdinandom, pokušava doći do ruskog cara Nikole II. U Parizu pokušava za svoje ideje pridobiti bogatog Edmunda Rotschilda. Svi ti pokušaji ne donose konkretne rezultate!
Iako je bilo oprečnih mišljenja o osobi Herzla – jedni su ga doživljavali kao idealistu i sanjara a drugi kao dobrog organizatora, već prvi cionistički kongres pokazao je da ideje iz «Židovske države» poprimaju konkretnije oblike i orijentir su za praktičan rad na uspostavi države.
Sa funkcijom predsjednika Svjetske cionističke organizacije, Herzl nastavlja diplomatsku ofenzivu – u Carigradu se tajno sastaje sa njemačkim carem Wilhelmom II, putuje u Palestinu gdje se javno sastaje sa njemačkim carem... Svi napori Herzlovi da pridobijanjem velikih sila ostvari svoj plan bili su bezuspješni a što se odrazilo i na jedinstvo cionističkog pokreta – nastale su podjele unutar pokreta a posebno oštar sukob izbio je izmedju Herzlovih pristalica i istočnoevropskih (ruskih) cionista. U godini smrti (1904.) još pokušava pridobiti utjecajne poglavare pa se u Rimu sastaje s talijanskim kraljem Viktorom Emanuelom te sa papom Pijem X. Izostala je i podrška Vatikana.
VII cionistički kongres, održan 1905. godine, bio je prvi na kojem nije bilo Theodora Herzla. Za predsjednika Svjetske cionističke organizacije izabran je britanski Židov David Wolfsohn i borba za modernu državu Židova, nastavljena je.
U nastavku te borbe izuzetno značenje pripada donošenju Balfourove deklaracije, dokumenta iz 1917 godine. Radi se zapravo o pismu Balfoura, engleskog ministra vanjskih poslova, Wolteru Rotschildu u kojem engleska vlada podržava cionističke aspiracije na Palestinu. U Deklaraciji se, pored ostaloga, kaže: «Vlada njegovog Veličanstva na stvaranje nacionalnog ognjišta u Palestini za židovski narod gleda sa blagonaklonošću...»
Već prije te Deklaracije započela je kolonizacija Palestine a prve veće useljeničke grupe ( hebr. alija) krenule su iz Rusije u razdoblju 1882 do 1904.. Druga alija odvijala se u razdoblju 1904 - 1914. Otkupljuje se zemlja, stvaraju se prvi kibuci, poljoprivredno-vojna naselja specifine društvene organizacije temeljene na komunističko-socijalističkim načelima. Britanci koji imaju mandat nad Palestinom suočavaju se s brojnim problemima – od kontrole useljavanja Židova do sukoba sa terorističkim židovskim grupama, dolazi do sve češćih sukoba izmedju tih grupa i domaćeg stanovništva, arapsko stanovništvo se takodjer naoružava, nekoliko atentata
i nemilosrdnih obračuna židovskih terorista i Arapa dovode u pitanje mogućnost
suživota dviju etničkih zajednica i efikasnost britanske policije u održavanju mira i reda u Palestini.
Borba za stvaranje židovske države nastavljena je u izmijenjenim uvjetima i trajat će još 3 desetljeća nakon Balfourove deklaracije.
U medjuvremenu se dogadja najveća kataklizma u povijesti židovskog naroda – Hitlerov nacizam,
.Holokaust, iako je to paradoksalno, znatno je ojačao cionizam a ima i onih koji smatraju da Herzlove ideje nikada ne bi bile ostvarene da nije holokausta
Židovi, stiću blagonaklonost svjetskih čimbenika, uključujući i organizaciju Ujedinjenih naroda. Ova organizacija donosi 1947. odluku o podjeli Palestine, zapravo odluku o stvaranju modernog Izraela u studenom 1947., Ujedinjeni narodi donose glasovanjem u Skupštini desetljećima očekivanu odluku o stvaranju izraelske države (pored palestinske) a 14.05. 1948. proglašena je država Izrael.
----------------------------------------------------------------------
Mislim da je to jedina odluka UN koju su Židovi prihvatili.
*Prirodno, Rotsildi su finansirali svaki rat , pocev od Francuske revolucije. Stab kasnih 1700-ih godina bio je u Frankfurtu u Nemackoj, gde je Majar (ili Majer) Amsel, koji je usvojio ime Rotsild, ustanovio Kucu Rotsilda i povezao se sa drugim medjunarodnim finansijerima.
." Kao sto je slucaj i sa beskrupuloznim bankarima i industrijalcima ciji je jedini motiv pohlepa, Rotsildi su, navodno, ponekad finansirali obe strane u ratovima. To je bio slucaj i sa drugim svetskim ratom i Hitlerovim Trecim Rajhom, na primer, jednim od njihovih bivsih klijenata. Niti su, oni bili jedini jevrejski bankari koji su to cinili.
To je sigurno bila pobednicka strategija za ratne profitere bez morala. Oni pobedjuju bez obzira na to ko ce izgubiti rat. Ali samo u materijalnom pogledu. Bas kao sto su i "trgovci smrcu" i njihovi finansijeri ratova 90-godina
-------------------------------------------------------------------
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
