malka je napisao:
Oprasta li zaista Gospod nas bas sve,imali on celicne zivce,jeli spreman oprostiti nama i ono sto ni sami sebi oprostiti ne mozemo?Koliko sam bar ja sigurna da sve radim po volji njegovoj,koliko se trudim dali je dovoljno,kolko dajem a koliko mi se daje,kako da budem sigurna u spasenje a nisam sigurna u sve sto prethodi mom spasenju???Sigurna sam ja u Gospoda ali nisam u sebe,malovjernu,gnjevnu,gordu,ljutitu,nepravednu,gresnu...
"Cekace Gospod,ne brini",rece mi jedan otac,pognula sam glavu ali se i upitala koliko dugo ,misleci pritom na sebe ,ne na Njega milostivog
Isto sam se pitao i ja ranije.Bog prasta ako se kajemo.Ako se kajemo istinski onda se mjenjamo.Postoje grijesi koji su nasa slabost, i padacemo cesce u njih, i stalno ce nam biti potencijalna opasnost.Isus kaze "vjera tvoja te je spasula idi i ne grijesi vise".
Moram ti reci da sve sto ti treba za pobjedu u zivotu imas u Hristu, i primas po vjeri u ono sto je On vec za tebe ucinio, a to je da je Isus na prvom mjestu platio tvoje grijehe.Oprostenje primas kao dar, znaci da ga ne mozes zasluziti.Dalje tvoj zivot ima dobra dijela jer ljubis Boga.
Ako si nesigurna u svoje spasenje, peporucujem ti da u molitvi svojim rijecima pitas Boga.Evo ti neki stihovi iz pisma: 1.Jovanova poslanica(Ivanova)5:11-13 ; Rimlani 8:31-35 ; Rimljanima 3:20-24, 4:1-3
Gospod sa tobom