Ah, divno. Napokon nešto smisleno...
Solunac je napisao:
Нико се у Православљу не клања иконама, нити се моли иконама, већ пред иконама (ствар је центрације и односа човјека према околини). Ово што си ти рекао користе као аргумент само задрти јеховини свједоци (не сви значи) и то ако треба да набрзину неко га заврбују ко је тотално не упућен. Ни у дуелима они не изјављују тако нешто, ваћ су се оријентисали на филологију. У филологији они могу нешто да ураде на западу, али не на истоку одакле је и кренула филологија и гдје су најбољи студији (нпр. Грчка).
Ne tvrdi li se u pravoslavnoj teologiji da ikone mogu posjedovati čudotvorne moći (Bogorodica Trojeručica npr.)? Zatim, ne pali se upravo pred ikonama kandilo, ne cjelivaju li se oltarske i druge ikone, a sve u nadi da će upravo kroz ikone, kao kroz neke superprovodnike, prostrujati božanska blagodat na smrtnike?
Elem, ako je Bog svemoćan, i ako u treptaju oka može stvoriti galaksije i još mnoga čudesa, zašto je potrebno koristiti običan komad rezbarenog i bojom premazanog drveta za komuniciranje sa dotičnim? Nije li dovoljna usrdna i iskrena molitva, ako već polazimo od teze da se čovjek može spasiti vjerom?
Solunac je napisao:
"Проглашавај смртнике свецима" - ово говори да не познајеш шта значи термин светац. Тај, термин нема везе са смртности човјека.
Nego sa čim? Šta govori floskula "Molimo se Svetom Ignjatiju da nam podari ovo ili ono, ili da nam pomogne u nevolji"? Čemu to? Ne dolazi li spasenje kroz Hrista, i samo ktoz Hrista, i ne trebamo li se moliti u tom slučaju njemu i samo njemu? Valjda do Božje milosti ne trebaju posrednici...
Solunac je napisao:
Не разликујеш брате заповјести, од упустава, нити од праксе, нити традиције. Прочитај Дјела апостолска и Посланице па ће ти дио бити јасан. Целибат јереја је у римокатоличкој цркви, код Православаца не. Код нас се епископи бирају из монашког реда, а не да се епископи не жене (замјена теза). То се ради из практичног разлога. Римокатолици за разлику од нас, целибат не заснивају на практичности, нити на Писму, већ највише на разлици у односу на Православље.
Po čemu je celibat praktičan razlog? Nije li uzdržavanje od potpuno prirodnog seksualnog nagona, koji nam je Bogom dan i koji služi prvo za reprodukciju čovječanstva ("Volite se, množite se"), a zatim i za ispunjavanje svete bračne dužnosti - devijacija? Zbog čega bi žena bila smetnja obavljanju crkvenih dužnosti? Nije li ženi Bogom dano da bude u dobru i zlu svome mužu i obrnuto, da ravnopravno sa njim dijeli sve obaveze, sva zadovoljstva i sve probleme? Ako su zapovijedi Svetog pisma primarne za čovjekovu svakodnevicu, a tamo se nigdje, ama baš nigdje ne zabranjuje da svešteno lice ima bračnu družicu (čak se ne zabranjuje ni pravo sveštenstva ženama, ali o anglikanskim postulatima ćemo neki drugi put), u čemu je onda problem?
Solunac je napisao:
Надам се да смо ово укратко разјаснили. Поздрав!
Pa nismo još, ali eto, nadam se da ćemo jednog dana...
Pozdrav i tebi