Dak je napisao:
Ali jedna druga stvar mi je bila interesantna kod tebe, a to je da se bavis pitanjem odnosa nauke i religije, i to kao cisti ateista, a to se i primjetilo u tvom pisanju, pa sam se zapitao sta je to sto ti smeta u religijama, da li trazis razumijevanje ljudskog vjerovanja ili formulu za opovrgavanje tog vjerovanja.
Postoji jedna ogromna nepravda u svijetu kome živimo. Dawkins se i nje dotiče odmah u predgovoru:
Citiraj:
In January 2006 I presented a two-part television documentary on
British television (Channel Four) called Root of All Evil? From the
start, I didn't like the title. Religion is not the root of all evil, for
no one thing is the root of all anything. But I was delighted with the
advertisement that Channel Four put in the national newspapers.
It was a picture of the Manhattan skyline with the caption 'Imagine
a world without religion.' What was the connection? The twin
towers of the World Trade Center were conspicuously present.
Imagine, with John Lennon, a world with no religion. Imagine
no suicide bombers, no 9/11, no 7/7, no Crusades, no witch-hunts,
no Gunpowder Plot, no Indian partition, no Israeli/Palestinian
wars, no Serb/Croat/Muslim massacres, no persecution of Jews
as 'Christ-killers', no Northern Ireland 'troubles', no 'honour
killings', no shiny-suited bouffant-haired televangelists fleecing
gullible people of their money ('God wants you to give till it
hurts'). Imagine no Taliban to blow up ancient statues, no public
beheadings of blasphemers, no flogging of female skin for the crime
of showing an inch of it. Incidentally, my colleague Desmond
Morris informs me that John Lennon's magnificent song is some-
times performed in America with the phrase 'and no religion too'
expurgated. One version even has the effrontery to change it to 'and
one religion too'.
Citiraj:
I need to say something to American readers in particular at this
point, for the religiosity of today's America is something truly
remarkable. The lawyer Wendy Kaminer was exaggerating only
slightly when she remarked that making fun of religion is as risky
as burning a flag in an American Legion Hall. The status of
atheists in America today is on a par with that of homosexuals fifty
years ago. Now, after the Gay Pride movement, it is possible,
though still not very easy, for a homosexual to be elected to public
office. A Gallup poll taken in 1999 asked Americans whether they
would vote for an otherwise well-qualified person who was a woman
(95 per cent would), Roman Catholic (94 per cent would), Jew (92 per
cent), black (92 per cent), Mormon (79 per cent), homosexual (79
per cent) or atheist (49 per cent). Clearly we have a long way to go.
But atheists are a lot more numerous, especially among the educated
elite, than many realize. This was so even in the nineteenth century,
when John Stuart Mill was already able to say: 'The world would be
astonished if it knew how great a proportion of its brightest
ornaments, of those most distinguished even in popular estimation for
wisdom and virtue, are complete sceptics in religion.'
Dalje, on govori kako je religija džoker karta koja poništava sve ostalo, pa čak i najosnovnija ljudska prava (bar u SAD). Navodi primjer kako je neka religijska sekta bila izuzeta od zakona o upotrebi droga zato što su tvrdili da im je neka droga neophodna za razumijevanje boga. I američki sud im je to dozvolio, ali nije dozvolio upotrebu marihuane, iako postoje brojna istraživanja da marihuana pomaže oboljelim od raznih bolesti. Navodi i primjer nekog tinejdžera koji se pojavio u školi sa majicom na kojoj je pisalo:
Citiraj:
'Homosexuality is a sin, Islam is a lie, abortion is murder. Some issues are just black and white!'
Roditelji su tužili školu zato što su tinejdžeru zabranili da nosi tu majicu i dobili su tužbu, ali ne na osnovu zakona o slobodi govora (jer bi bez sumnje izgubili), nego na osnovu zakona o slobodi vjeroispovijest. Dakle, sloboda vjeroispovijesti je daleko važnija od osnovnih ljudskih prava(!).
Govori i o tome, kako je bilo kakvo spominjanje religije u negativnom kontekstu tabu, pa rat na prostorima BSFRJ nije religijski nego "etnički", a nasilja u sjevernoj Irskoj nisu između protestanata i katolika, nego između
"nacionalista" i "lojalista".
Postoji još jedna stvar koja me veoma nervira i tome smo ranije pričali. Kako to da je svaki religiozni Srbin - pravoslavac, svaki religiozan Hrvat je katolik, a svaki religiozan Bošnjak je musliman?
Dawkins to zove "child indoctrination". Pod tim misli da se religija nameće djeci od rođenja i oni kao individue postaju trajno indoktrinirani.
Dak je napisao:
Pitam se recimo da li bi ti izlozio onu mapu razvoja religija da na toj mapi u natpisu nije pisalo nesto kao: "Istorija ratova".
Vjerovatno bih. Religija nije zanemarljiv fenomen u našoj civilizaciji i mislim da je interesantno vidjeti kako se religija razvijala vremenski i prostorno.
Zanimljivo je da ja ne tražim ovakve teme, već one mene nađu. Obično nađem neki link na nekom Web portalu, pa ga okačim ovdje. Više puta se desilo da sam na ovom ili nekom drugom forumu diskutovao o nekoj temi, i da sam nakon nekoliko dana našao (a da ga nisam tražio) link u direktnoj vezi sa pomenutom temom.
Za Dawkinsa nisam ni čuo do prije nekoliko dana, kad se na monitor.hr (čini mi se) pojavio video snimak njegovog izlaganja o "child indoctrination". Tad sam otišao na Wikipediju da vidim ko je taj Dawkins i našao da je autor knjige "The God Delusion". Sjećam se da sam o toj knjizi čitao u nekom članku prije koji mjesec, ali mi nije privukla pažnju.
Dak je napisao:
Pa se pitam recimo da li ti imas ikakve koristi od rijesavanja pitanja vjerodostojnosti Biblije, i kakva je uopste svrha tvog citanja knjiga koje raspravljaju o religiji. Da li cesto raspravljas sa ljudima o religiji licem u lice, i kako tece otprilike vas razgovor? Sta je tvoj glavni adut u takvim razgovorima?
Mislim da ja nemam neke koristi od opovrgavanja vjerodostojnosti Biblije, ali mislim da bi drugi ljudi imali koristi ukoliko bi objektivnije gledali na Bibliju (pa i druge stvari zbog kojih bi ubili ili pristali da budu ubijeni).
Ne razgovaram mnogo s drugima o religiji van foruma, jer ne može se sa svakim diskutovati o religiji. Ljudi se nađu uvrijeđeni, pa se ili povlače bez diskusije ili vraćaju uvredama. Kad bih diskutovao, glavni adut bio da su religijska uvjerenja subjektivna.
Odavno sam pronašao način kako da vrednujem samo objektivne stvari, a da subjektivne stvari zanemarujem kao bezvrijedne.
Ako imam neko mišljenje o nekoj temi i ako bi to mišljenje bilo drugačije ukoliko bih se našao u nekim drugim okolnostima, onda je to moje mišljenje subjektivno i ja ga odbacujem kao bezvrijedno. Ukoliko bih ja imao isto mišljenje pod bilo kakvim drugim okolnostima, onda je to objektivno mišljenje i vrijedno zadržavanja.
U filmu "Nož" srpsko dijete i muslimansko su zamijenjeni i srpski dječak je odrastao u čovjeka koji mrzi Srbe, a muslimanski dječak je odrastao u čovjeka koji mrzi Muslimane. Da su rezonovali na ovaj način, shvatili bi da je to što oni osjećaju prema nekoj naciji (igrom slučajnosti upravo svojoj) - bezvrijedno i subjektivno.
---------
Da sad ne bismo išli naširoko o meni predlažem da se što više držimo teme. Ako nastavimo ovako, prepisaću cijelu knjigu "The God Delusion", a pored toga neću spremiti ispit iz distributivnih i industrijskih mreža.
