Not now, John! je napisao:
A šta đavo ima od svega toga? Igra utakmicu s Bogom ili... ?
Ne razumijem zašto se đavo i Bog otimaju ko će više ljudi da preotme. Šta obojica imaju od toga? Što ne riješe problem koji imaju među sobom, a ne preko naših leđa?
Đavo ima od svega toga to da vrši svoj zadatak koji mu je dodijeljen, ništa više i ništa manje.
Evo jedan zanimljiv isječak iz knjige "Ljudi laži" psihologa Skota Peka:
Skot Pek je napisao:
Mit i doktrina uče da je u početku satana bio Božiji drugi oficir, poglavar svih njegovih anđela, prelijepi i voljeni Lucifer. Njegovo zaduženje je bilo da u Božije ime podstiče duhovno odrastanje ljudskog roda upotrebom testiranja i iskušavanja - baš kao što i mi testiramo djecu u školi da bismo podstakli njihovo odrastanje. Prema tome, satana je, prije svega, bio učitelj čovječanstva i zbog toga su ga zvali Lucifer, "svjetlonoša".
Prvobitno značenje riječi "satana" i "đavo" nije bilo pogrdno kao što je danas. "Đavo" ili "dijabolično" potiče od grčkog glagola diabalein, što znači jednostavno "suprotstavljati se". Riječ "satana" je obično značila "protivnik". Vidjevši da je čovječanstvu potrebno testiranje i iskušavanje nečim što se suprotstavlja Njegovoj volji, Bog je dodijelio svoju opozicionu (dijaboličnu) i protivničku (satansku) funkciju šefu svojih arhanđela.
Takođe Dostojevski dosta zanimljivo piše u "Braći Karamazovim":
Dostojevski je napisao:
Đavo kaže: Mi tu komediju (život) razumijemo: ja, na primjer, otvoreno i prosto zahtijevam svoje uništenje. "Ne, ti moraš živjeti - kažu oni meni - jer bez tebe ništa neće biti. Kad bi na zemlji bilo sve mudro, onda se nikad ništa ne bi dogodilo. Bez tebe ne bi bilo nikad nikakvih događaja, a treba da bude događaja." Te tako ja - kako mi je da mi je - slušam, stegnuvši srce, da bi moglo biti događaja, i činim nerazumne stvari - po zapovijesti. Ljudi uzimaju svu tu komediju za nešto ozbiljno, čak kraj sve svoje neosporne pameti. I u tome je njihova tragedija. I pate se, naravno, ali...ali zato žive, žive realno, ne fantastički, jer patnja i jeste život.
To je malo iz "običnih" knjiga, ali se isto može vidjeti pažljivim čitanjem i proučavanjem Svetog Pisma i Kur'ana.
Električni uređaj neće raditi ako nije priključen i na plus i na minus pol. Samo plus ili samo minus pol neće pustiti uređaj u funkciju. Zato je ovde rečeno za đavola: "bez tebe ništa neće biti".
Negdje sam pročitao (ne znam da li je tačno mada sve je moguće) da je neka djevojka željela testirati svog momka na vjernost tako što mu je poslala neku poznanicu koju on ne poznaje da ga pokuša zavesti i navesti na preljubu. Ista stvar je u pitanju kod "utakmice Bog - đavo", testiramo se na vjernost, i tu je jasno da đavo samo vrši svoj zadatak, on nije krivac za naše postupke kako lijepo reče i Al Paćino u fenomenalnom filmu "Đavolov advokat" kada kaže da nam Satana samo postavlja primamljive situacije ali smo mi ti koji nasjednemo na to.
Ista stvar stoji sasvim jasno zapisana u Kur'anu:
I reći će Šejtan nakon što se izvrši naredba: "Zaista vam je Allah obećao istinskim obećanjem, a i ja sam vam obećao, pa sam vas iznevjerio. A ja nisam imao nad vama nikakve vlasti osim što sam vas pozivao, pa se mi se odazvali. Pa nemojte mene koriti nego korite sebe!"
Tako da je trebalo odrediti, formirati ili iskoristiti cijelu organizaciju duhovnih bića koje će sprovoditi ovaj ("nezahvalan") zadatak, a koje su ljudi proglasili zlim, đavolskim i slično samo zato što nisu u stanju shvatiti neophodnost i dobrobit funkcija koje oni obavljaju.
Ali stvar je ipak vrlo ozbiljna, nema opuštanja jer oni koji imaju zadatak da nas testiraju i, ako to mogu, duhovno i moralno obore, će iskoristiti svaku priliku da to i urade, jer se za sledeću fazu
moraju uzeti samo one individue koje su u svakom smislu izvrnute naglavačke, prorešetane, ispitane do krajnjih granica i koje će na kraju imati dovoljno bodova za prolaz. Kao što se potencijalni budući piloti i astronauti testiraju do krajnjih granica u svim nemilosrdnim simulatorima i ako samo negdje kiksaju ispadaju iz igre, ali ne zato što ih mrze oni koji ih testiraju već zato što nije dobro ni za njih ni za druge da se "provuku" nedovoljno sposobni pa da to ona možda kasnije košta života njih i druge kad u realnoj situciji podbace.
Znači sa jedne strane imamo upute/savjete kako bismo se trebali ponašati
i koje vremenom možemo i spoznati/osjetiti kao pravi način ponašanja a ne samo nešto što izvršavamo na silu, a sa druge strane imamo neku opozicionu Silu koja nas vuče na drugu stranu i to samo u svrhu našeg testiranja, jačanja, podsticanja odrastanja, analiziranja ko se gdje nalazi i šta mu još treba da ga se isteše pa da ga sa opet testira da se vidi gdje se sad nalazi.
U suštini istu stvar sprovode i ljudi pri testiranju za uspis u srednje škole, fakultete, čak i pri prijemu na posao (izvode se neki psiho-testovi i drugo).
Ko na svijetu čini ono što mi zovemo zlo? Nećemo ulaziti u to šta je zlo a šta nije jer je to mnogo teže pitanje nego što izgleda. Dakle ko na svijetu čini ono što nazivamo i smatramo zlom? Da li đavo? Nisam siguran jer u Svetom Pismu na više mjesta piše nešto drugo, i kada se klupko krene odmotavati u tom pravcu dođe se do zanimljivih zaključaka koji se na kraju jako lijepo uklapaju i imaju smisla, a daju dosta logičniju sliku od one tradicionalne, i po meni naivne, da Satana pridobija ljude za sebe samo da bi kao nešto prkosio Bogu i da bi se takmičio sa Bogom, tim prije što ta učenja kažu da će Bog na kraju sigurno pobijediti pa bi takvo takmičenje u startu bilo besmisleno.
Nije fazon biti dobar kad ne možeš biti loš i ne možeš kiksirati, tj. kad ne bi bilo đavola i njihovih zadataka. To je kao kad bi na zahtjevnu funkciju pustili nekoga ko nikad ni na koji način nije testiran, niti ima neku diplomu jer je i diploma dokaz neke vrste testiranosti.
Zato i jeste bilo ono famozno branje sa Drveta Poznanja Dobra i Zla od kojeg je sve počelo, jer nije fazon da čovjek bude dobar bez poznanja dobra i zla, jer tada ni ne može biti ništa drugo nego dobar, robotizovano (programirano) dobar. Fazon je da čovjek
uz poznanje dobra i zla, vremenom, kroz svu muku i gungulu kroz koju prolazi, nauči
svjesno odbaciti zlo a odabrati dobro (iz Svetog Pisma:
"Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.", Izaija 7,15).
Takav čovjek će biti duhovno veći od onoga koji je bio dobar jer nije ni znao za zlo.
Sve je ovo odlično režirana i vođena Škola, koja je vremenom prilagođavana trenutnom ljudskom nivou, mogućnostima, potrebama (kao i sami Sveti Spisi), a sa jasnim i uvijek istim krajnjim ciljem.