Maran Ata je napisao:
4. Где пише да је Св. Павле критиковао остале Апостоле?
Čudi me da ne znaš na šta bi Alipaša mogao da misli.
Vjerovatno misli na slučaj opisan u poslanici Galaćanima 2 poglavlje 11-21, pogotovo 14 stih:
"A kad vidjeh da ne idu pravo k istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožački a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski?"
Alipaša, pohvalno je što si pročitao Sveto Pismo i to je u skladu sa uputstvom koje stoji u Kuranu pravim vjernicima (muslimanima).
Pa ipak, znaj da Pavle nije propovijedao sebe, niti je njegov rad i propovijed bilo samo ubjeđivao druge u svoje vizije, niti je ono što je on radio bilo skrnavljenje "izvornog Hristovog učenja" kako to mnogi površni kritičari hrišćanstva hoće da prikažu. Naprotiv.
Pavle je bio sluga Božiji (Allahov ako ti je tako bliže) i to dobar i samoprijegoran, koji je svojim duhovnim radom razvio i razradio mnogo toga na što je Hristos upućivao ili samo započeo i naznačio.
Progonio je hrišćane zbog pretjerane revnosti u njegovom tadašnjem uvjerenju i zbog osjećaja prisutnog kod svih Jevreja fariseja (kojima je i on kao mladić pripadao) da ta nova "sekta" koja se pojavila u "najgorem času za opstanak Jevrejskog nacionalnog bića" opasno razjeda tijelo naroda kojem pripada slabeći ga za politički i duhovni otpor stranom zavojevaču, Rimskoj Imperiji. Moglo bi se reći da je Pavlovo razmišljanje ponašanje u to vrijeme bio veoma slično današnjem pravoslavnom, tj. ortodoksnom i to tvrdo ortodoksnom stavu.
Ja ne znam otkuda tebi tvrdnja da on nije vidio Isusa kad ga je vidio, i te kako i ne samo da ga je vidio nego je taj susret u njemu prouzrokovao duboku duhovnu promjenu i određen vid prosvetljenja.
Kako je bio "čovjek od akcije" i kako je naglo postao svjestan da je progonio one koje treba podržati a ne progoniti, Pavle je odmah pojurio da tu svoju promjenu objavi i svoje dotadašnje ponašanje "ispravi", ali to nije bio najmudriji potez (najvjerovatnije ga je neko od mudrije i starije braće posavjetovao) i on je onda proveo neko vrijeme u osami da se malo presabere i pripremi za veliki posao koji je pred njim stajao.
(Uzgred, slučaj donekle sličan Pavlovom imaš i među prvim Muhamedovim saborcima, a to je kasniji kalif Omer ili Omar).
Zašto je baš to i tako bilo potrebno, a bilo je, duža je priča, i ako te zaista interesuje mogu ti ispričati ono što o tome znam.
Ali u ovom momentu hoću da te zamolim da ne jurcaš sa zaključcima ni o kome i ni o čemu samo zato što želiš da primjedbama na račun drugih vjerskih učenja dokažeš da je učenje koje si ti odabrao (islam) najbolje i najsavršenije.
Ja se sa takvim stavom ne slažem.
Ne znam da li si to bio ti ili neko drugi, ali skoro sam na jednoj temi pročitao kako neko od učesnika tvrdi kako "nije pronašao (dostojnu) alternativu islamu".
To izreći je jednako mudro kao reći da neko smatra da nije našao dostojnu alternativu da se sa 2+2 dobije 4, iako se do tog rezulatata (jednako) uspješno, može doći na bezbroj načina (mada se na bezbroj puta bezbroj načina može doći do i drugačijeg rezultata).
Ne zaboravi da poziv iz Kurana: "okupimo se oko riječi vam i nama zajedničke" ne znači "podložite se vi nama, mi smo najbolji".
Osim toga, ovdje na ovom forumu možeš vidjeti kako to izgleda kada neko površnim i brzopletim zaključcima pokušava da ponizi npr. Muhameda, Kuran i vjeru koju je on kao Božiji poslanik donio ljudima, i ne vjerujem da želiš da pronađeš sebe kao lik u ogledalu takvom jednom primjeru.
Držimo se onoga što izgrađuje i jedne i druge, a vjerskim raspravama i prepirkama nema kraja kad se u njih upustiš.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
