Oldboy je napisao:
Filozofe ofm nije Hriscanin, on ne vjeruje da je Hrist Bog
Pa ni sam Isus ne tvrdi da je Bog, niti vjeruje u to.
Jovan 17.3 (opisuje kako se Isus molio svom ocu) : “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista.” (Isus nije sebe nazvao “jedinim istinskim Bogom”, nego je tu titulu pripisao svom Ocu.)
ili
Jovan 20:17, JB: “Kaže joj [Mariji Magdaleni] Isus: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.’” (Dakle, Otac je uskrsnulom Isusu bio Bog, kao što je to bio i Mariji Magdaleni. Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne možemo pročitati da je Otac Sina nazvao “moj Bog”.)
Treba li nastaviti sa još i stotinu stavaka gdje Isus sam tvrdi kako on nije Bog?
Nači ja za Isusa vjerujem da je ono što je sam za sebe rekao da jeste, a to je; Isus je za sebe govorio da je jedinstveni Božji Sin (Ivan 10:36; Mat. 16:15-17), prorečeni Mesija (Mar. 14:61, 62), da je živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju (Ivan 6:38; 8:23, 58), da će biti ubijen te da će treći dan nakon smrti biti vraćen u život i potom se vratiti na nebo (Mat. 16:21; Ivan 14:2, 3
Također; . Sam je za sebe rekao da je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu i da je jedinstveni Božji Sin i Mesija, onaj čiji je dolazak prorečen u hebrejskim knjigama Biblije. Dakle, postoje dvije mogućnosti: ili je doista bio sve ono što je govorio o sebi ili je pak bio veliki varalica.
Ja vjerujem da je bio ono što je o sebi govorio i što piše u Biblij, a ono što ti vjeruješ je obična dogma za koju u Biblij nema potvrde. Ta dogma o trojstvu zna se odakle potiče i koji joj je korijen, evo malo o tome sa ove teme
http://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=38&t=49030&hilit=trojstvoCitiraj:
Koje je porijeklo nauke o trojstvu?
The New Encyclopedia Britannica kaže: "Niti riječ trojstvo niti izričita nauka kao takva ne pojavljuje se u Novom zavjetu, niti su Isus i njegovi sljedbenici namjeravali proturiječiti Shemi u Starom zavjetu: 'Čuj Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin' (5.Mojsijeva 6:4)... Nauka se razvijala postepeno tokom nekoliko vijekova i uz mnogo polemike... Krajem 4. vijeka nauka o trojstvu poprima uglavnom oblik koji je sačuvan i do danas.
New Catholic Encyclopedia priznaje: "Formulacija 'Jedan Bog u tri Osobe' nije bila čvrsto utemeljena, sigurno ne potpuno prihvaćena u hrišćanski život i hrišćansko vjerovanje prije kraja 4. vijeka. Ali, upravo je ta formulacija koja je prva svojatala naziv Trinitarijanska dogma. Takvo shvatanje ili predodžba bila je posve strana apostolskim ocima".
Prema Nouveau Dictionnaire Universel, "platonsko trojstvo, ništa više od preuređenja starijih trijada koje potječu od ranijih naroda, izgleda da je racionalno filozofsko trojstvo značajki koje su rodile tri hipostaze ili božanske osobe koje su naučavale hrišćanske crkve... Koncepcija božanskog trojstva tog grčkog filozofa [Platona, 4. vijek pr. n. e.]... može se naći u svim drevnim [paganskim] religijama.
John L. McKenzie, S.J., u svom djelu Dictionary of the Bible (Riječnik Biblije) kaže: "Trijada osoba unutar jedinstva prirode određena je izrazima 'osoba' i 'priroda' što su grčki filozofski izrazi; zapravo se ti izrazi ne pojavljuju u Bibliji. Trinitarijanske definicije su proizašle kao rezultat dugih polemika prilikom kojih su ti i drugi izrazi kao 'esencija' i 'substancija', bili pogrešno primjenjivani na Boga od strane nekih teologa".
Nači, sami zagovornici trojstva priznaju da u Biblij ne nalaze uporište za takvu dogmu.
A u kakav položaj dovodi učenje o Trojstvu one koji vjeruju u njega?
Dovodi ih u veliku opasnost. Postoje neoborivi dokazi da se dogma o Trojstvu ne može pronaći nigdje u Bibliji i da nije u skladu s onim što Biblija uči. Ona prikazuje pravog Boga u potpuno krivom svjetlu. S druge strane, Isus Hrist je rekao: “Dolazi čas, i već je tu, kad će pravi obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer Otac traži takve da ga obožavaju. Bog je Duh i koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24). Tako je Isus jasno rekao da oni koji ne obožavaju Boga “istinom”, odnosno čije obožavanje nije u skladu s istinom iznesenom u Božjoj Riječi, nisu “pravi obožavatelji”.
Židovskim vjerskim vođama u prvom stoljeću Isus je rekao: “Dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske” (Mat. 15:6-9, JB). Te se riječi jednako tako odnose na današnje crkve kršćanstva koje naučavaju ljudske predaje umjesto jasnih biblijskih istina.Prema Atanazijevom vjerovanju, Trojstvo je “nedostupno samom razumu”. Oni koji naučavaju to vjerovanje često kažu da je Trojstvo “sveta tajna”. Isus sigurno nije mislio na takvog trojednog Boga kad je rekao: “Mi štujemo ono što poznamo” (Ivan 4:22).
Da li doista poznaješ Boga kojega obožavaš?
Svima nam se nameću ozbiljna pitanja: Da li iskreno ljubimo istinu? Želimo li doista biti u dobrom odnosu s Bogom? Ne može se reći da svi ljudi iskreno ljube istinu. Mnogima je važnije odobravanje rođaka i poznanika od ljubavi prema istini i prema Bogu (2. Sol. 2:9-12; Ivan 5:39-44).
No Isus je u iskrenoj molitvi svom nebeskom Ocu rekao nešto važno: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista” (Ivan 17:3, JB). A u Psalmu 144:15 zapisane su istinite riječi: “Sretan je narod kojemu je Bog Jehova!” (NS).Šta još reći nakon ovoga, ima li smisla trošiti slova na nešto tako očito i jasno?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
