I od mene najsrdacnije cestitke svim Srbima na ovom forumu, sa zeljom za vecom tolerancijom i medjusobnim raumijevanjem.Zah
Ništa nema preče od mira na zemlji
Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije Kačavenda poručio je građanima pravoslavne vjeroispovijesti da budu sa Hristom - Bogom ljubavi, mira i milosrđa i da u bratskoj ljubavi pomažu jedni druge i čine bogougodna djela, napominjući da Bog traži zdravu vjeru, čisto i plemenito srce.
U božićnom intervjuu za "Nezavisne" povodom proslave episkop Vasilije naglašava da je Božić veliki dan za čitavo čovječanstvo, jer su njegovim rađanjem pravoslavci primili darove - vjeru, ljubav, pravdu i pravičnost koji ih izdižu iznad svih bića na zemlji.
"Ništa ne može biti preče od mira na zemlji, mira u porodici, među braćom, susjedima, državama, narodima i rasama", kaže episkop Vasilije.
NN: Koja je Vaša poruka hrišćanima povodom najvećeg pravoslavnog praznika Božića - dana kada se proslavlja rođenje Isusa Hrista?
KAČAVENDA: Rođenje Hristovo veliki je dan za čitavo čovječanstvo. Njegovim rođenjem primili smo darove koji nas uzdižu iznad svih bića na zemlji, a to su vjera, ljubav, pravda i pravičnost. I danas odzvanja anđeoska pjesma o miru i bratsvu na zemlji. Ali i dalje su ta blaga daleko od ljudi. Svi mi znamo uzrok njihovog odsustva. On je u činjenici da taj mir još ne može da nađe sebi mjesto u ljudskim srcima, koja i dalje ostaju gruba i okorela, sklona nasilju i prestupima i strana hrišćanskim vrlinama.
U ove praznične dane treba da shvatimo da će se blagosloveni mir javiti u domovima, porodicama, društvima i narodima ako i samo ako naša srca, kad počnu kucati rukovođena vjerom, pravdom, ljubavlju i bratstvom, koje nam je on donio. Hristos treba u njih da se useli, da bi ih uspokojio i umiri. Samo on može da postavi unutrašnji temelj za trajni spoljašni mir u kojem živimo.
Jer šta je preče od mira na zemlji, mira u porodici, mira među braćom, mira među narodima, mira među susjedima, mira među državama, među narodima i rasama. Šta je to preče od širenja dobre volje među ljudima, bez lukavstva i licemjerja.
Rodi se Hristos, s nama je Bog. Budimo i mi sa njim, čisto ispovijedajući svijetu vjeru koju nam je otkrio. Znajući osobito da je on Bog ljubavi, mira i milosrđa, budimo sa njim nastojeći u bratskoj ljubavi pomažući jedni drugima. Moleći se da vitlejemska zvijezda obasja vaše domove i sve vas draga naša duhovna djeco, te da ogrije srca vaša, pozdravljam vas radosnim pozdravom: Mir Božji - Hristos se rodi.
NN: Da li je tradicija proslave Božića u dovoljnoj mjeri očuvana u BiH?
KAČAVENDA: Mislim da jeste. Praznovanje Božića je prvenstveno praznik duše i srca i očuvano je u svim srpskim domovima na prostorima RS i BiH. Ta tradicija se njeguje tamo gdje je to dozvoljeno, javno se slavi na način propisan svetim kanonima i ostalim propisima naše svete crkve. Tamo gdje nije dozvoljeno javno manifestovanje pravoslavnih osjećanja, Božić se proslavlja u duši, domu, kroz molitvu, a bez spoljnih manifestovanja. Znamo gdje je dozvoljeno, a gdje nije, odnosno gdje je na papiru dozvoljeno, a u praksi nije.
NN: Da li ste zadovoljni atmosferom i sveopštom klimom u BiH u kojoj pravoslavci proslavljaju ovogodišnji Božić?
KAČAVENDA: Nisam zadovoljan atmosferom u RS u kojoj srpski narod dočekuje Božić. Nisam zadovoljan zato što imamo trenutno, u ovom postdejtonskom periodu, mnogo nezbrinutih i očajnih ljudi. Nihovo stanje, koje je proizvod vremena u kojem živimo, je odsutnost odgovornosti prema onima koji bi trebali da imaju osjećaj odgovornosti prema porodicama palih boraca, prema ratnoj siročadi, protjeranima, te izbjeglicama koje još žive po jazbinama.
Prisutan je kontrast. Na jednom prostoru se u nekim momentima rasipa, dok na drugim narod nema ni kore hljeba. U RS se prevrće po kontejnerima. Što se tiče šireg prostora BiH, nisam zadovoljan zbog nejednakog tretmana prema svim građanima BiH. Još ima mnogo zaprtenih i porušenih srpskih sela, u kojima nema crkve, domaćistva niti žitelja. Hvala bogu, toga manje ima u RS. Obnavljaju se domovi, htio to neko priznati ili ne. To vidimo i u sredini u kojoj živimo.
Z. KUSMUK
U 2004. godini malo dobrog
NN: Kako gledate na proteklu 2004. godinu?
KAČAVENDA: Kraj 2004. godine svijet će pamtiti po stravičnoj katastrofi u Aziji, u kojoj su mnogi izgubili živote. Mi se saosjećamo sa svima onima koji su ostali bez svojih najmilijih i najdražih.
Što se tiče naših prostora, nacionalnog korpusa srpskog naroda, vidljivo je i evidentno je da se malo šta promijenilo na bolje. Kod naroda je prisutna duhovna i egzistencijalno-nacionalna agonija. Tu agoniju stvaraju političari, kako strani tako i domaći. O dobrima je ostao dobar zapis, a o lošim loš
|