Super, ima komentara....
Slazem se sa Ajsmenom, da je Jung ima vise dodira sa duhovnim nego sa psihologijom.
Prvenstveno se to moze vidjeti u njegovomopisu nekih iskustvava koje kao psiholog nikada ne bi mogao imati.
Citiraj:
Jivan, ne bih da popujem ili solim nekome pamet, ali mislim da se baš nešto mnogo ne bi trebao obazirati na ono što drugi kažu. Prvo zato što ne predstavljaš pravu sliku sebe u danom trenutku i drugo što će tvoja prava slika prije ili kasnije ispasti na vidjelo.
Keep it cool
Elem, vidite li vi koji haos nastane na diskusiji čim se pojavi žensko, izem ti poklopce i šerpe
Nebi rekao da je Mukta rekao da brine previse oko toga sto ce okolina reci, vise je trebalo da znaci da ga to ponekad "zaskoci", a ne da je to ono sto m najcesce zadaje glavobolju.
KOliko ga ja poznajem, a poznajem ga par godina, ne bi rekao da mu to zadaje prevelik problem. Mozda vise kao fazon da mu ponekad to bude znacajnije nego inace. Koliko smo do sada presli zajedno, malo mi je licimo da ga to uopste ne koci, iako on ponekad kaze kako pridavanje znacaja okolini ima kod njega.
MIslim da je to zaostavstina proslosti. Ali ko zna....
Nado, zavisi koju sliku dajes okolini.
To moze biti slika koje ti uopste nisi ni svjesna.
To je ono sto ide is podsvijesti, a ne iz svjesnog dijela uma. Kao kada si nakon nekoliko godina, primjetila kako je nestala neka tvoja jaka osobina i na kraju zakljucis kako to nije ni bilo tvoje, vec nametnu od strane okoline. A ti to nisi ni primjetila. Na kraju dodjes do zakljucka da je to bilo lazno. Kao it o da vecina nije ni primjetila da je to lazno, vec su i oni to podrzavli kao tvoju osnovnu osobinu.
Barem moje iskustvo tako govori.
Citiraj:
Za mene je "biti u sada" u stvari biti svoji autenticanu svakom trenutku, postoje to nemoguce ako nije u sada.
Slazem se....
Citiraj:
Pa najcesce sam to ja sam.
Recimo kada mi je stalo do toga sta ce ko za mene reci, a stalo mi je do tog covjeka, i sve to traje dok ne shvatim da ja nemam nikakve veze sa njegovim misljenjem
Pa recimo druga prepreka mi je ponekad pretjerno razmisljanje ili mastanje.
Pa dalje, povremeno mi se javi, ali ne tako cesto, da pokazujem samo drustveno prihvatljive djelove licnosti, a dobro znam da nisam takav. ...
Pokazi mi nekog ko ne pokazuje drustveno prihvatljive djelove sebe?
Previse ponekad seres.
Ne kuzim, zasto?
To sam primjetio i kada sam sebe kritikujes za neke glupsoti koje skoro pa nisu ni bitne.
Covjece samo covjek koji upostpunosti kontrolise sebe, tj. u potpunosti je ovladao sobom, moze da igra savrsenu igru sa svojim kartama.
Ni, ti ni vecina kao ni ja nismo za to sposobni.
Samo mozes da utjeces na to da ides ka savrsenstvu. Uvijek i iznova.
Biti svoj isto tako znaci praviti greske, ali TVOJE greske ne necije tudje.
Bolje je piciti na vlastitom putu i uz to praviti greske, nak ojima kasnije imas mogucnost da nesto nauci, nego sljediti tudje puteve od kojih nemas koristi. Umri na svom putu za sebe i ispunioo si svrhu.
Tako me ponekad neka tvoja gulupost samokritike izzivcira. Ne zato sto nisi sposoban da to primjetis vec kako ponekad dopustis kako neka notorno sranje koje nije vredno ni pomena tebe zakoci.
Rijesio si vecinu gluposti za koju mnogi nisu ni culi, a onda padnes na nekoliko trenutka na necemu sto skoro pa i da ne postoji kod tebe.
Ne kuzim.
Zao mi je. Ali tako stvari stoje.
Pozdrav
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Lijepo smisljeno, ali sta cemo sa gravitacijom? Iako meni interesantan tekst malcice cu ga prokomentarisati. Pocetak teksta je:
i iskreno se zahvaljujem na komplimentima.
, ajde sad ti nama lijepo to ispričaj svojim riječima, odnosno svoje iskustvo.
