@talija
Iste su u odredjenom smislu. Ali problem je sto oni koji se "obrate" u neku (obicno "svoju") religiju tvrde kako je to jedini ispravan put i da nema drugoga. Obicno taj "jedini ispravan put" skoro svi nalaze u "svojoj" otackoj religiji.
Dzontra Volta je napisao:
Okolina, pogotovo kod nas teži da mnogo utiče na vjersko opredeljenje pojedinca, zato je i vjeronauka obavezna...
Mogu misliti šta bi se desilo kad bih ja jednog dana otišao u školu i tražio da moje dijete ne ide na vjeronauku, ne zato što ja tako hoću nego zato što moje dijete tako hoće...kakva bi bila reakcija školske uprave. Mislim da vjeronauka nije prikladna u školama...nemojte me pogrešno shvatiti to što sam ja nevjernik ne znači da prezirem religiju. Ali smatram da vjeronauci tamo nije mjesto jer se djetetu koje praktično ne zna samo da misli usađuju priče o smaku svijeta, grehovima i krštenju. A mali klinci kakvi su, podloži pod uticaj drugih prihvatiće raligiju, bez imalo ličnog kritičkog razmišljanja. Zato vjeronauku treba prebaciti iz škole u vjerske ustanove, ili je ponuditi djeci u dobi kad se njihovo kritičko mišljenje počinje razvijati...
Ovo je stvarno dobro razmisljanje. Ja recimo nisam ateista, stavise vjernik sam(iako bez pripadnosti nekoj crkvi) ali smatram da je ovo tacno. Naime, djeci se jos u djetinjstvu usadjuju neke stvari za koje ni sami nismo sigurni da su tacne. Zasto?
Zato sto u skolama svi uce svoju religiju a ne mogu sve religije biti iste pa onda svi uce razlicito, a svi misle da su u pravu.
Drugo je sa naukom gdje su principi univerzalni i dokazani. Dok u religiji preovladjuje pristrasnost one strane koja je propovijeda. I pravila se razlikuju od skole do skole. Tako da je u stvari vjeronauka nesto sto potice iz srednjeg vijeka i sramota je da u 21 vijeku to jos uce u skolama. Ja se slazem da treba vjersko obrazovanje. Ali zasto onda sluze crkve i ostale religijske institucije u koje se na zalost cesto ulaze vise nego u skole. Kad odete u neko selo vidite sklepanu skolu i raskosnu crkvu. Religija je u srcu, a ne ugradjevinama. Tako da je stvarno glupo da vjeronauka se uci u skolama. Ako nista onda bi bar trebalo biti na dobrovoljnoj osnovi.
Warrior of the Light je napisao:
Čini mi se da je najviše ljudi koji su na neki način "teisti" tj. kažu "ja vjerujem da nešto postoji, (Bog, viši smisao, razlog svega ovoga i sl.) ali ne znam šta je to... svejedno, vjerujem da postoji". To su generalno OK ljudi. Takođe, ljudi koji ispovijedaju određenu religiju ali na jedan normalan i opušten način, bez zalaženja u fundamentalizam, i oni su u većini sasvim OK ljudi.
Problemi nastaju kod "sveznalica", kod onih koji govore u smislu "Ja vjerujem da postoji Bog i znam šta je Bog i šta Bog traži od mene, zato što je Gospod tako rekao i zato što su sveti oci tako rekli" i tome slično. Među takvim narodom ja do dana današnjeg nisam upoznao dobrog čovjeka. Svi takvi su gordi, svadljivi, veoma revnosni u neprestanom isticanju svojih vjerovanja i impliciranju kako su oni bolji ljudi baš zbog svojih uvjerenja. Naravno, religija nije krivac za ovo - kriv je mentalni sklop dotičnih osoba koji se, potpuno prirodno, "zalijepi" za nešto takvo i koristi ga kao sredstvo za odbranu i opravdanje sopstvenih nedostataka.
S druge strane, poznajem i neke ateiste, neki su jako dobri ljudi, drugi su jako ufurani ali, rekao bih, ni približno kao religijski fundamentalisti.
Da. Upravo su tu problemi u tim sto misle da sve znaju. Ali svi sve znaju iz svoje religije koju uzdizu na nebesa, dok su svi ostali za njih budale.
Moje misljenje je drugacije. Ja sam vjernik, ali ne smatram ni jednu religiju za sveznajucu. U svim religijama imate osnovu istine i gomile lazi. Kad kazem lazi tu uglavnom ne mislim na drevne neizmijenjene spise, nego na ono sto su tim spisima dodali ljudi, sa jos mnostvom drugih zakona i pravila koje su uveli specificnim za svaku religiju. Svaka religija je tokom istorije pretrpjela promjene pa je nerealno govoriti da je istina 100 posto u bilo kojoj religiji. Ali vazno je znati da osnova religije kao sto su ljubav i prastanje stoji sto je zajednicko svim religijama. Tako da kad neko "propovijeda 100 postotnu istinu" ja se samo nasmijem. Iako ne treba biti ni previs kritican. Jer neki od nas su prosli tu fazu kad su mislili da znaju 100 postotnu istinu ali su shvatili da svi tako tvrde i da ne mogu svi biti 100 posto u pravu. Tako da je to kod nekih samo faza razvoja. Ali kod vecine, na zalost, to ostaje trajno nekriticko stanje.