banjalukaforum.com

Ideja za ovaj post je nastala nakon gledanja debate.

Naime jedan od ucesnika debate, Gery R. Miller (matematicar i teolog) se u par navrata dotakao istorije religije ljudi prije nego su upoznali "civilizaciju" i "bijelog covijeka".
Da ne idem sad u pojedinosti same debate i pojedinosti same historije religije pomenutih plemena i pojedinaca, iz kojih proizilazi nekoliko pitanja za nas sviju.

U sta bi mi vijerovali da nikad nismo vidjeli "covijeka" (da smo se rodili poput Tarzana ili zivijeli poput Robinsona ili Aboridzina), zatim da nikad nismo saznali za Bibliju, Kur'an, Toru ...?

Kako bi dosli do spoznaje Boga?
Kako bi poceli vijerovati u Njega?
Sta bi bilo nase Bozanstvo?
Kako bi obavljali obrede?
...

Sve sto imamo na raspolaganju su samo nasa cula i um ili razum.

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

to mi dodje ko pitanje, kako bi baba ostala trudna da nije bilo dede.

ajd da ne zabusavam pa cu odgovoriti. u nesto bi vjerovao. inace tarzan je bio covjek. ili taj termin "covjek" malo preformulishi.

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

Kakva bi pitanja upotrijebio ili postavio sebi sam da bi uopste poceo da vijerujes u nesto.

A po terminom sam mislio da nikad nismo sreli ljudsko bice koje bi nas "vodilo" da povijerujemo upravo ono sto on vijeruje ili ono sto on hoce da mi vijerujemo.

Da bi bilo jednostavnije :
Zamislite da ste na pustom otoku, otoku koji sadrzi dovoljno resursa za vase prezivljavanje: voca, topline, slatke vode,...ali ste sami. U tom idilicnom stanju pocinje razgovor sa samim sobom: Ko sam? Sta sam? Odakle dolazim? Kuda idem?Da li mogu da stvaram? Da li sam sam sebe stvorio? ....itd.
Znaci cista konverzacija s unutrasnjima JA.
Ne posjedujete nikakve knjige, nikakvo predznanje od bilo koje vijere...sve sto imate jesu cula i um.
Kako s tim sto posjedujete dokuciti Boga???
Ili kako bi se u vama uopste pojavila misao o Bogu???

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Hmmm, dobro pitanje. Vjerovatno bih prvo primjetio kako je svijet lijep, trava raste, ptičice pjevaju, svi su sretni... i ne bih imao potrebu vjerovati u bilo šta . Onda bih primjetio da stvari često nisu onakve kakve treba, da postoje prirodne katastrofe, dvlje zvijeri koje me hoće gricnuti, bolesti, glad i smrt... vidio bih da postoji zlo... tako da bih vjerovatno zaključio da postoji neka sila ili sile koje, zbog nekih samo njima poznatih razloga, žele da naruše i unište ono što mi odgovara i zbog čega se osjećam dobro Znači, vjerovatno bih prvo počeo da vjerujem u zle sile; nedugo zatim bih počeo da razmišljam, ako postoji nešto što stvara zlo, mora postojati i nešto što stvara njegovu suprotnost, tj. dobro: potvrdu toga bi našao u prirodi - svjetlo pobjeđuje tamu, proljeće pobjeđuje zimu, zdravlje pobjeđuje bolest, nekad stvari i nisu tako crne, nekad je sve kako treba... Tako bih kroz spoznaju zla spoznao i dobro, a njihove uzroke, ne mogavši da ih razumijem, pripisivao bih višim silama, koje bih, u nedostatku boljih referenci zamišljao kao ličnosti slične sebi - nije bitno da li bi im dao oblik neke životinje, nebeskog tijela ljudski ili neki drugi lik, ili bi bili bez oblika, bitno je da bi sve te sile uvijek bile zamišljane kao stvorenja koja posjeduju ljudski um. A kako je ljudski um sklon svakakvim raspoloženjima, tako bi bio i njihov - samo što bi od njihovog raspoloženja meni često zavisio život... Zato bih gledao da ih nekako umilostivim, da im se obratim, da tražim znake i smjernice; budući da ih ne bi dobio, gledao bih da im ponudim nešto što i mene zadovoljava: hranu, kuću itd. Nekad bih uspijevalo, nekad baš i ne, ali to je najbolje što mogu... s rastom moje vjere rasla bi i moja sposobnost da prepoznajem "znake" koje mi oni šalju; ko zna, možda ih čak umilostivim da mi se direktno obrate... na kraju krajeva, ako su oni sposobni da stvaraju život i smrt, dobro i zlo, onda su sigurno sposbni da stvore i više od toga - onda su oni sigurno stvorili svijet, a i ljude. Oni su gospodari - pa imaju toliku moć; ja, ja mogu samo da im služim. Ja i moji potomci, i potomci njihovih potomaka, i potomci potomaka njihovih potomaka... svi moraju da služe njih, gospodare... Možda će se, u dalekoj budućnosti, roditi neki daleki potomak koji će moći da se iskreno zapita, koji će biti sposoban da mućne glavom i da shvati grijeh svog praoca, da ga transcedentira i postavi na kao osnovu, sa koje će moći da se odrazi i uroni u što je zaista sveto i zaista stvarno... Samo, kad se vrati nazad, veliko je pitanje šta će ostatak potomstva misliti o njemu...

_________________
conquering the darkest places

Kako dokučiti Boga sa ovim što danas imamo?
Koliko je danas onih koji su "dokučili Boga", uz sve svete spise i ostalo što imamo?

Svako ima svoj put dokucenja. I uglavnom vecina misli da je to jedini i pravi put, znaci put kojim su oni dosli do boga. Medjutim, kad pazljivije analiziramo vidjecemo da postoji vise puteva i da svi vode do spoznaje. To je kao kad idete negdje i postoji bezbroj nacina da stignete, samo neki su brzi i laksi dok su drugi tezi, dok treci ne vode nigdje ako izaberete pogresan pravac. Tako se i ova analogija mozda moze primijeniti i na ovo.

_________________

Filozofija...

Govoriš o vjeri, tačnije o "načinu vjerovanja". Nije to dokučenje.




Ali gdje su spoznaje? Ja samo vidim načine vjerovanja, različita učenja i ostalo.

Kada bismo sebe istinito analizirali, ili kada bi to uradila neka viša inteligencija, recimo Bog, i kada bi na jedan tas stavljao ono što mi samo vjerujemo (a što često smatramo znanjem i spoznajom) a na drugi tas kada bi stavljao prave spoznaje koje imamo, prava dokučenja Boga i duhovnosti...šta bi bilo? Mislim da bi prvi tas uveliko prevagnuo. Mislim da bi se svako šokirao kada bi vidio koliko on malo ili nimalo ima na drugom tasu. To je najveći problem i izvor svih problema današnjih vjernika, velike većine. To i samo to.

Ono sto sam htio reci da vecina misli da je provodjenjem odredjenih obreda odredjene religije dokucila to. Sta je stvarnost ili istina o tome bi se moglo raspravljati.

_________________

Filozofija...

Ovdje treba vratiti raspravu na ono osnovo a to je da posjedujemo samo um i cula.

Evo da jos malo zakompliciramo stanje u kojem bi se nasli tada i stanje u kojem smo sada pa da poredimo.

Svoju viziju "evolucije vijerovanja" je iznio Warrior of the light, medjutim ja ne vijerujem da je to danas njegova religija...u stvari bar pretpostavljam da nije.

Znaci ako bi tad u tom okruzenju potpune izolovanosti poceli da vijerujemo u sile i bogove onda ovo sto imamo danas kao vijeru nije ono sto smo dokucili culima i umom, nego nam je neko predstavio i usmjerio nas da li roditelj, prijetelj, okolina, drustvo itd. sasvim je nebitno. Botno je da mi vijerujemo ono sto vijeruje okolina, ako smo rodjeni u drustvu gdje su sami muslimani vijerovatno cemo i mi biti islamske vijeroispovijetsti, ako smo rodjeni gdje su hriscani ili katolici vjerovatno cemo slijediti put njihov itd. .da ne nabrajam ostale konfesije.

Posto znamo da je svakom covijeku Bog podario cula i um kao mijerila istine i lazi, spoznaje i sputanosti, mi moramo s tim dokuciti da li je ono sto vijerujemo dosta ona sifra koja stoji duboko negdje u nasoj dusi a koja je direktno vezana za Boga.

Jer niti jedno bice Bog nije stvorio a da mu nije pokazao put koji vodi do Njega, jer inace to bice bi se moglo opravdavati na pred Bogom da nije imao vodica niti ikakve smjernice niti putokaze.

Bog je ostavio svakom vodica da ga spozna bio on u dzungli ili civilizaciji.

Pitanje je koliko zanemarujemo putokaze i gusimo prirodnu, urodjenu spoznaju s filozofijom, teologijom, koji nam zamucuju izvor i brisu tragove koji vode do Boga.

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Odrasti i živjeti u divljini...definitivno bi bilo manje stresa, manje želja i takmičenja, manje frustracija. A spoznaja Boga, ako nam se nebi ukazao, skoro kao u prvobitnoj zajednici.

Vader je skrenuo pažnju na krucijelni problem, uzrok svih naših sukoba i nerazumjevanja po pitanju vjere, religije i duhovnosti.
Zaokupljeni smo tumačenjima, načinima, politikom i ubjeđivanjem, spoznaja Boga je daleko od toga, daleko od foruma, daleko od Ja i Moji, Daleko od Ja...
Ne govorim o nihilizmu niti nipodaštavanju sebe, nego o poniznosti bez koje nema duhovnog napretka...
Znači rođeni u najdubljoj tami neznanja, nismo znali ni hodati, ni pričati, plakali, vršili nuždu u gaće, polako se razvijali i došli do određenog intelektualnog i duhovnog nivoa koji je opet relativan.
Zašto relativan? Zato što kao prvo ne znamo sve što bi željeli da znamo, sami sebe ne možemo usrećiti osim ako nismo prikopčani na višu energiju, upadamo u raznorazna stresna i negativna stanja...a to nisu kvalitete "majstora igre staklenih perli"...
U stvari mi smo lutalice, bjegunci koji ne žele da prihvate svoj inferioran položaj u univerzumu
Duboko u duši želimo biti posebni, obožavani i živjeti u Božijem carstvu bez Boga, želimo biti Bog, a tako malo znamo, starimo, obolijevamo i ništa ne možemo učiniti da zaustavimo smrt...naš Bog su u stvari naša čula i nagoni kojima robujemo, oportunizam, naše lako navikavanje na dobro i što više rezultata sa što manje truda...
Previše pričamo i što više pričamo počinjemo vjerovati u vlastite priče čiji se temelji oslanjaju na potvrđivanja drugih ljudi koji su takođe izgubljeni i sami i klimaju nam glavom kao po nekoj dužnosti, a kao i mi su ispaljeni u ovaj svijet, poput kugle u fliperu...
Ipak, neki znaju više i to se mora priznati, znaju mnogo više od mene, a opet, za mene intelektualno superiorni, za Apsolut su djeca koja se igraju u pijesku...a opet, treba biti ponizan i prema toj "djeci u pijesku" i znati svoje mjesto...
Prava duhovnost je daleko od onoga što vidim i znam, ja čak ne znam ni uputiti nekoga u kojem pravcu da je traži, znam samo da treba duboko kopati ispod površine i biti uporan...
Znanje je beskrajno i beskrajno se širi, ali ne samo znanje moći, već spoznaja ljubavi i istine...
Vjerujem da onaj ko sve više i više zna, sve manje ima potrebu biti zao prema drugima, jer njegov protivnik u utrci ka duhovnom, nisu oni, već on sam.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Sve mi je A+. Samo bih izbacila "kuglu iz flipera", to mi se poređenje ne dopada, jer je previše prozaično za ovaj tekst.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Indijanci nisu čitali Bibliju pa su imali svog "Manitu-a". Ni pojedini domoroci iz džungle nisu pročitali Bibliju ali ipak vjeruju u nekog svog Boga.
Pojam Boga je usađen u kolektivno nesvjesno.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Pojam Boga ne moze biti usadjen u "kolektivno nesvijesno", jer bi pojedinac bez "kolektivnog" bio izgubljen, a kako znamo to i nije bas bio slucaj u historiji takvih dogadjaja.
Pojedinci nisu ocajavali zbog ne stapanja u "kolektivno" vec bili "nadogradjeni" u onom segmentu gdje im je trebalo "kolektivno" (slicno kao kad covijek izgubi culo vida ali mu se tad nevjerovatno izostri culo dodira).
I to se desavalo bez obzira sto sociologija definira covijeka kao bice koje ne moze opstati bez drustva.

Problem kod Indijanaca se javlja, posto govorimo o kolektivu u sljedecem: Da li bi jedan Indijanac izvucen iz kolektivnog dokucio svojim umom i culima upravo onu religiju ili upravo onaj totemizam u koji su vjerovali njegovi savremenici???

Isto se pitanje postavlja nama,svakom pojedincu posebno, i to se pitanje provlaci kroz citav post: Da li bi vijerovali ono sto danas vijerujemo da smo izvuceni iz "kolektivnog".

Spoznaja Boga ne moze i nesmije (po svim spisima u koje vijerujemo) biti delako od nas.
Ovo je test i za nas i za sve spise koje tvrde da je Bog ostavio trag u nama koji vodi do Njega.
Putevi ne mogu i ne smiju biti razliciti, razlicitost puteva za koje mislimo da vode Bogu ili da svi oni vode Bogu proizilazi iz postojanja negativnih sila koje nas odvode od pravog puta, a mi mislimo da je i to odvodjenje na neki nacin priblizavanja.

Ovdje postoji borba najmanje na tri fronta:
1) Borba protiv svojih strasti (strasti nas povuku u pravcu da pocinjemo slijediti ono sto zelimo)
2) Borba protiv zlih sila.
3) Borba s vremenom jer zivot nije vijecan

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Želim pre svega da uputim srdačan pozdrav bratu ..oficiru s ružom''
Na gornju predpostavku i postavljena pitanja se može odgovoriti iz ljudskog iskustva na jedan način i iz ljudske mašte na drugi.
Naša iskustva govore da se čovek sam od sebe nemože stvoriti već da ga je neko stvorio to jest podario mu život samim tim činom pokazao je neizmernu ljubav prema onom ne postojećem koje će stvoriti a kad ga je već stvorio sigurno mu neće okrenuti leđa već će se brinuti o njemu i poučavati ga.
Druga mogućnost je maštanje o nekom stvorenju koje je negde nastalo kako je nastalo, ono bi prvo moralo onako nerazumno da shvati da treba da uzima hranu i vodu ali ono to nepozna jer i to drugo je trebalo biti stvoreno ali eto recimo da mu je sve na dohvat ruke i da ima toliko razuma da zadovolji svoje egzistencijalne potrebe ono ne ume da hoda ali i to da preskočimo ono nezna da govori a i sa kim bi i da li bi uopšte imalo potrebe jer nema sagovornika.
To stvorenje bi bilo pokretna biljka i nebi moglo napredovati ni u kom pogledu do zapažanja okoline i pamćenja događaja oko njega.
Treći pogled je onaj na koji se najverovatnije aludira a to je zamisliti čoveka kao današnjeg ali čistog od civiliozcije i učenja koji poznaje samo slova i brojeve a nezna ni jedan mit niti legendu niti istoriju. U šta bi verovao takav čovek?
Ako se stvorio sam (siroče) bojao bi se životinja i grmljavine najverovarnije i ljudi.
Ako ima roditelje oni bi mu preneli svoja iskustva ali sami od sebe nebi mogli dokučiti(spoznati) kako su nastali niti bi imali potrebu da veruju u nešto.
Vera nastaje tada ako vam neko prenese određenu poruku o nečemu ili nekome a vaše srce i razum to treba da prihvatešto ste čuli.
Veliki je problem kod današnjeg sveta što veru glkedaju i traže u okrilju svoje nacije kao da svaka nacija ima svog Boga. Bog je jedan i Njega treba tražiti iznad naroda i verskih okvira a na sve ljude gledati kao na braću.
To je prvi korak a drugi je verujući prorocima kroz Božije poruke upoznati Boga u onoj meri u kojoj se to može preko spisa. Treći korak je molitva u poniznosti i uspostavljanje spoznaje u Duhovnom pogledu.
Svako dobro.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.