lavić je napisao:
A=A+X
Oprostite meni tek nešto razumnom čoveku što bih rekao nekoliko reči.
Nemam ponos jer sam ga poklonio pticama, nemam zemaljskog poglavara već nebeskog, nemam autoritete da me pouče već to primam po Duhu Svetom, zato se nemojte čuditi meni slabom jer to nije moje niti snazi jer ni to nije moje već dar.
Stihovi od navedene pesme svakako imaju svoju vrednost ako ništa drugo bar su pevljivi a i govore o istorijskim zbivanjima koja su tačna.
Mojsije nije držao krstaču dok je more razdvajao niti je ta naprava u to vreme bila aktuelna.
Sa tom napravom nije davan blagoslov niti šta činjeno jer još nije bila u upotrebi kao što rekoh već sve Bog učini svojom silom a ona nije u predmetu.
Ako bi bila u predmetu onda bi bila zarobljena i definisana kao posledica ili uzrok nečega ali to nije kao što nije vremenski niti prostorno određena.
Sila Božija nije ničim ograničena već sveprisutna i uvek u delovanju.
Tanjir na kojem je bila glava Jovana krstitelja svet je isto kao i krst a i nož kojim je Jovan zaklan svetli. O klinovima kojima je Hrist bio prikovan i koplju što ga probode da i ne govorim koliko su sveti i koliku silu imaju, magarica na kojoj je Hrist ušao u Jerusalim . . .
Sve sveto i milo samo Gospod ostade po strani i nemože stići na red od raznih predmeta i relikvija ali strpljiv je.Što se tiče mahanja rukama imam problem što u fiskulturi nepratim redosled razgibavanja kao oni u hramovima.
Oprosti na mojoj nepismenosti i prostoti ako ikako možeš jer ne mogu dokučiti tijeh visina što ih Gospod poruši.
Одговор ми је помало и симпатичан. Има ту још увек ниподаштавања и ругања (krstača, naprava) и поучавања у ономе што ми подразумевамо (Mojsije nije držao krstaču dok je more razdvajao niti je ta naprava u to vreme bila aktuelna), и нагађања (о вези предмета са Божјом силом), али има и скромности.
Има и поетике (Nemam ponos jer sam ga poklonio pticama! –врло лепо, мада је ту реченицу и раније већ употребио), а ту је и врло лепа и несумњиво увек подстицајна критика (Sve sveto i milo samo Gospod ostade po strani !).
Али да се задржим на нечему што Лавићу промиче да је грешка, а грешка је: Он каже ''nemam autoritete da me pouče već to primam po Duhu Svetom''
Е ту је највећа опасност. Као прво, многи су тако мислили па страдали, а друго, Лавићу, немој молим те мислити да си у томе ексклузивац. Па то је одлика сваког верника! А ауторитети су ту да, својим богатијим искуством, евентуално предупреде срљање неког самоубеђеног индивидуалца који понекад умисли да сме да се лети и без крила.
И моје досадашње реакције на Лавићева писања у основи су усмерене пре свега на те његове излете у којим он као да проналази да је требало да Стари завет још траје, а не да га Нови завет тако брзо смени.