Leona je napisao:
Jedan ateista pao je s litice i, dok se kotrljao niz strminu, uspjeo je da se uhvati za granu nekog žbuna, i tako ostao između neba i stijena u dubini provalije, svjestan da neće još dugo izdržati. Tada mu je sinula ideja.
"Bože!" prodrao se iz sveg glasa.
Tišina. Nije bilo odgovora.
"Bože!" ponovo je kriknuo. "Ako postojiš, spasi me i obećavam da ću vjerovati u tebe, a učiću i druge da vjeruju."
I dalje tišina. Iznenada, laknulo mu je kad se začuo dubok glas, koji je odjekivao kroz ponor: "Tako svi govore kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" dreknuo je, ohrabren. "Ja nisam kao drugi. Zar ne vidiš da sam već počeo da vjerujem, jer uspjeo sam da ti čujem glas? Treba samo da me spaseš i zazivaću tvoje ime do kraja svijeta!"
"Dobro", rekao je glas. "Spasiću te. Pusti granu."
"Da pustim granu?" dreknuo je čovjek u pometnji.
"Nisam valjda lud!"
Zaboravila si kraj.
"Jesam li rekao da cu te spasiti?Pusti granu!"
"Dobro,Boze,prepustam ti se"
Ateista pusti granu i razbi se od stijene u podnozju.
Zachu se isti glas: "Hahaha,glupi ateisti"
Znam i verziju s crncem.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
