Prva kršćanska spaljivanja knjiga - primjer za kasnija stoljeća:
I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka (50.000). (20) Tako se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala.
Djela 19, 18-20
Kakve su to bile "praznovjerne" knjige koje su bacali na lomače? Sudeći po današnjim crkvenim osudama bezazlenih knjiga poput Harry Pottera, i golemom indeksu zabranjenih knjiga koji je još nedavno bio na snazi, možemo pretpostaviti da su pod pojmom "praznovjernih knjiga", prvobitni fanatični kršćani spaljivali sve što im je došlo pod ruku. Kolike su tone i tone neprocjenjivog znanja, uništile horde vjerskih fanatika? (Budući da je srebrnjak vrijedio oko jedne dnevnice, radi se o vrijednosti spaljenih knjiga od oko milijun dolara!)
Knjiga, tj. zapisano iskustvo koje se prenosi s jednog naraštaja na drugi, jedan je od glavnih temelja naše civilizacije.
Spaljivanje knjiga kao kršćansko kulturno nasljeđe
Kada je Kršćanstvo došlo na vlast u 4. stoljeću, knjige koje nisu odgovarale kršćanskom nauku bile su žestoko uništavane. Oko 363.-364., kršćanski imperator Jovian, naređuje spaljivanje poganske biblioteke u Antiohiji. [1]
Nastavljajući ovaj trend započet u Bibliji, oko 372., kršćanski car Valens (378), kao dio progona heretika, opet naređuje spaljivanje ne-kršćanskih knjiga u Antiohiji. (glavni cilj su bile knjige o čaranju i magiji, ali najviše spaljenih knjiga bilo je uglavnom iz područja umjetnosti i prava). Bojeći se cara, mnoge provincije istočnog carstva spaljivale su svoje knjižnice da izbjegnu njegov gnjev.[2]
Možda najveći pojedinačni gubitak u klasičnom svijetu bilo je razaranje Aleksandrijske biblioteke. U jedno vrijeme preko 700.000 knjiga, od beletristike do povijesti i filozofije.
Nije bilo velikih knjižnica koje su kršćani poštedjeli. Do petog stoljeća, mnogi grčko-rimski gradovi su imali knjižnice sa preko 100.000 knjiga. Sve su ih uništili kršćani. Papa Grgur Veliki (540-604) bio je odgovoran za uništenje zadnje kolekcije starijih rimskih djela u gradu. [3]
Kada su križari osvojili Tripoli 1109., osim klanja poraženih Muslimana, uništili su i Banu Ammar biblioteku, u to vrijeme, najznačajniju muslimansku biblioteku na svijetu. Oko 100.000 knjiga tada naprednih muslimanskih nauka bačeno je u vatru. U pljački Konstantinopolisa 1204., zapadni križari su uništili zadnje preživjele kopije klasičnih europskih djela. [4]
Inkvizicija je bila jednako odana uništavanju knjiga kao i tamanjenju heretika. Na samo jednom "auto de fe" u Salamanki, krajem 15. st., spaljeno je oko 6.000 knjiga. Službeno je objašnjenje bilo da su knjige sadržavale "židovske greške", vještičarstvo i magiju. Nema sumnje da su u vatri završile i mnoge druge vrste knjiga. Uništavanje knjiga je bilo neprekidno. U Granadi, u ranom 16. st., 24.000 knjiga gori na nalog kardinala Ximineza (1436-1517). [5] Kršćani se vole hvaliti svojim izmišljenim zaslugama za napredovanje čovječanstva. Tako su tog kardinala Ximineza proglasili "velikim zaštitnikom učenja." [6]
Paljenje se nije zaustavilo u Europi. Kršćanski misionari su izvozili tu "svetu kulturu" posvuda po svijetu. Zapisi Maja su skoro sasvim uništeni. Razlog zašto tako malo znamo o njima i njihovoj povijesti, uvelike je djelo jednoga čovjeka: biskupa Diego de Landa. [7]
Zahvaljujući mržnji prema svjetovnim knjigama tijekom razdoblja od tisuću godina, u kršćanskoj Europi nije bilo niti jedne knjižnice koja bi imala više od 10.000 knjiga. Usporedite to s poganskom Aleksandrijom u 4. stoljeću, koja je imala 700.000 knjiga, i Muslimanskom Kordobom, u 10. st., koja je imala više od pola milijuna knjiga. [8]
http://www.angelfire.com/scary/svetopismo/index.html