Not now, John! je napisao:
Kod mene nema neki religijski značaj, pošto nisam religiozan. Kod mene je to nastavak porodične tradicije i povod za okupljanje rodbine i prijatelja
Daphne je napisao:
Kao sto rece Not now, John!, samo porodicna tradicija i povod za okupljanje rodbine i prijatelja
Draco_Malfoy je napisao:
Iako sam ateista postujem tu slavu, jer je moja, i moj otac je slavi - jer je preuzeo na sebe da odrzi tu tradiciju
Ovo je lijep uvid u nešto što je poznato svakome ko želi da vidi kako stvari stvarno stoje. Ja lično oko ovoga najmanje zamjeram ovakvima koji slavu slave kao tradiciju ako uz to ovako iskreno i otvoreno kažu da to slave samo kao tradiciju i da to za njih nema vjerski značaj.
Problem su "tradicionalisti vjernici" koji misle da od te paganske tradicije zamotane u ruho hrišćanstva imaju neku duhovnu korist. Pored toga misle da mi na ovim prostorima imamo mnogo
pravih vjernika jer "mnogi slave slavu", a morali bi znati da postoji jako veliki broj ljudi koji slave slavu kao Not now, John!, Daphne i Draco_Malfoy.
Problem je u pogrešnoj definiciji "vjernika". Za to zvanje treba mnogo više od posjete crkvi, krštenja, slavljenja slave (priložiću stih iz Pisma za ovo) jer su sve to neke površinske radnje koje ne zahtijevaju nikakavo posebno stanje duha (iskrenu unutrašnju vjeru i pobožnost) i kao takve su, nažalost, često veoma marketinški snažne da ti ljudi sami sebi i drugima
djeluju kao neki pobožni vjernici. I to je vidljivo na svakom koraku. Ovih godina je to akumulativno. Sve je više "vjernika" i sve više "velikih srba" koji se busaju u prsa kao "pravi pravoslavci" i sve se više trude da to "dokažu" pa potenciraju slavljenje slava, pravoslavne običaje i tradiciju, a često se vidi da ni to ne znaju kako treba već samo imaju neku tvrdoglavost i žestinu da se "dokažu" kao "pravi veliki srbi pravoslavci".
Ja bih propao u zemlju od sramote da sam političar i predsjednik države ili vlade koji kao ovi naši koji rade sve i svašta a kad je neka slava, božić, uskrs ili osveštavanje crkve u centru Banjaluke svi se pojave i svi su u prvim redovima i svi drobe nešto o tome kako je duhovnost ovog naroda bitna i potrebna i dobra i kako će oni raditi na tome da se duhovnost razvija pomažući izgradnju crkava i sličnog.
Izgradnja crkva i duhovnost
Crkve kao objekti danas uglavnom samo pomažu još većem stvaranju lažne slike o nekoj pobožnosti koje u stvari nema ili ima u mrvicama i to samo kod pojedinaca.
Time se stvara privid neke duhovnosti koja nije ni blizu onome što treba da bude. Ljudi su sve iskvareniji i to mnogi svjedoče, i oni koji se ne bave duhovnim radom. A takvih ništa manje nema među onima koji slave slave, farbaju jaja, koji su kršteni, koji slave božić i uskrs. Pa šta to onda govori o tim tradicionalim običajima i ritualima? Čine li oni ljude boljima? I da li su oni koji to rade samim tim bolji od onih koji to ne rade?
Ali oni tvrde "mi smo to primili od otaca", "to su naši sveti oci nama dali".
U prilog toga ću postaviti par stihova iz Svetog Pisma, iz proroka koji su najavili sve ovo.
Narod i sveštenici kadeći na slavama i mnogobrojnim oltarima time priznaju nekog svetitelja za Boga, jer se po Svetom Pismu kadi samo
pravom Bogu a prinošenje kada nekom drugom se smatra za veliki grijeh, ako se ne varam i smrtni grijeh. Zato ovaj narod ima mnogo lažnih bogova kojima kadi (priložiću stihove) kao što su Izraelci imali Bala. Imaju bogova koliko gradova i oltara koliko ulica, da na njima kade lažnim bogovima (slika drevnog Bala, priložuću stihove).
I uz svu tu "pobožnost" ljudi su sve gori, sve je više preljube, krađe, nacionalne, vjerske i druge mržnje, zlobe, gordosti, uzdizanje sebe i svoga nad drugima, nemorala u svim vidovima, veličanja lošeg i ismijavanja dobrom.
I zanimljivo je (primjetno i na ovom forumu) da upravo oni koji se najviše busaju u prsa kao "veliki srbi pravoslavci" i koji potenciraju pravoslavlje, slave, krštenja, vjerski identitet da su ujedno oni ti koji ispoljavaju najviše nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti prema drugima (prema strancima,
priložiću stih iz Pisma o ovome), a i prema svojima koji im ukazuju na to da nisu u pravu što je više nego lako dokazivo kad se pogleda Sveto Pismo. A Pismo uči da se ne treba tako ponašati prema drugima (strancima) za šta ću priložiti stih.
A oni se uz to uzdaju u
lažne riječi o tome da imaju pravu i najbolju crkvu, i da ih odlazak u crkvu i slično čisti od svega (priložiću stih), da im ona čak daje opravdanje za sve to. Samo trube: crkva božija ovo je, mi imamo pravu crkvu. A Sveto Pismo kaže da je to
lažno uzdanje.
Interesantno je da vezano za stihove koju ću priložiti da ovo pokažem je da su svi uvezani, nisu jedan stih iz jednog dijela Pisma za jedno a drugi iz drugog dijela za drugo, već su svi na jednom mjestu, što ćete i vidjeti u narednom postu. A svi su (uz one gore koje sam već posatvio) iz prvih 11 poglavlja proroka Jeremije a već ranije sam uočio da svi oni kao da govore za nas, kao da su bukvalno pisani za nas. Ali i mnogi, mnogi, mnogi drugi.
Kome se čita neka čita proroke Starog Zavjeta, biće mu kao da čita današnji istiniti izvještaj o ovom narodu, o tome kako on shvata vjeru, kako se stvarno odnosi prema Bogu i bližnjima a kako misli da je pri tom jako dobar, pobožan, Bogu ugodan.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
