ISA alejhisselam JE POSLANIK, ON SE NE MOŽE OBOŽAVATI
Veliki alim islama, imam Fahruddin Razi rahmetullahi alejh [preselio na onaj svijet 606/1209. godine u Hiratu], autor knjige Tefsir-i kebir i drugih vrlo dragocjenih knjiga, je ovako napisao u svom tumačenju (tefsiru) šezdeset prvog ajeti kerima sure Al-i Imran:
Ja sam bio u gradu Harazmu. Čuo sam da je u grad došao jedan sveštenik koji je pokušao da tu, u gradu, širi hrišćanstvo. Ja sam otišao da ga vidim. Mi smo počeli da razgovaramo. On me je upitao, “Kakav ti imaš dokaz da je Muhammed alejhisselam bio Poslanik. Ja sam mu ovako odgovorio:
Fahruddin Razi: Kao što nam je saopšteno da su Musa, Isa, i drugi Poslanici, alejhimusselam, demonstrirali natprirodna čuda (mudžize) tako smo isto čuli, i čitali, o harikama i mu’džizama (čudima) Muhammeda alejhisselam. To su vijesti koje su nam jednoglasno (tevaturom) saopštene. Mi smo slobodni da ove jednoglasne izvještaje ili prihvatimo ili odbijemo. Ako ih odbijemo i kažemo da manifestacija čuda ne znači poslanstvo onda moramo, takođe, ne vjerovati i u druge Poslanike. Ako pak priznamo da su izvještaji koji su nam jednoglasno (tevaturom) saopšteni tačni, i da je osoba koja je učinila čuda Poslanik, onda moramo vjerovati da je i Muhammed alejhisselam takođe Poslanik jer je i Muhammed alejhisselam činio čuda. Izvještaji o tim čudima su nam’ jednoglasno preneseni (tevatur), prema tome, oni moraju biti pouzdani. Pošto ti vjeruješ druge Poslanike zato što su oni činili čuda - što nam je takođe jednoglasno (tevaturom) saopšteno - onda moraš vjerovati da je i Muhammed alejhisselam takođe Poslanik.
Sveštenik: Ja vjerujem da je Isa alejhisselam bog (ilah) a ne Pejgamber (Poslanik).
[Tanrı, ma’bûd demekdir. Tapılan şeylerin hepsine tanrı denir.Značenje riječi “bog” je ma’bud. Sve što se obožava (kipovi, pare, položaj, ...) je bog. Allahovo dželle-šanuhu ime je Allah a ne bog. Nema boga osim Allaha. Nije ispravno, odvratno je i ogavno upotrebljavati riječ bog umjesto riječi Allah.]
Fahruddin Razi: Mi sada govorimo o Poslanstvu. Mi trebamo, prije nego što se upustimo u razgovor o božanstvenosti, prvo biti načisto šta znači poslanstvo (ili nubuvvet). Šta više, tvoja tvrdnja da je Isa alejhisselam ilah je potpuno pogrešna. Ilah, bog, vječno postoji. Materije, predmeti, i stvari, koje zauzimaju prostor, ne mogu biti bogovi. Isa alejhisselam je bio tijelo, ljudsko biće. On je stvoren iz nepostojanja (ničega). Njega su, po tebi, ubili. On je prvo bio dijete. Kasnije je odrastao. On je jeo i pio. On je razgovarao, kao što mi sada razgovaramo. On je išao u krevet, spavao, budio se, i hodao. Njemu su, da bi mogao živjeti, kao i svakom drugom čovjeku bile potrebne mnoge stvari. Je li ikada moguće da Gani (onaj koji ima sve, onaj kome ništa ne treba) bude neko kome je nešto potrebno? Može li nešto što je stvoreno iz ništa vječno postojati?
Ti kažeš da je Isa alejhisselam pobjegao, i da se sakrio, ali su ga jevreji uhvatili i raspeli. Ti kažeš da je tada Isa alejhisselam bio jako tužan. Ti kažeš da je on na svaki način tražio izlaz iz ove nevolje. Da je on bio ilah i da je u njega ušao jedan ilahov dio zar se on ne bi zaštitio od jevreja? Zar ih on ne bi uništio? Zašto je on bio tužan? Zašto je tražio mjesto da se sakrije? Allaha mi, kada čujem ovakve paradoksne riječi one me zaprepaste. Je li moguće da iko, ko ima razuma, kaže i vjeruje ovakve riječi. Razum svjedoči da su te riječi laž.
Ti kažeš tri stvari:
1 - Ti tvrdiš da je on tjelesni ilah (bog) koji se može očima vidjeti. Reći da je Isa alejhisselam ilah, ili otjelovljeni ilah svjetova (alema) znači da su jevreji ubili ilaha (boga) alema, jer ti vjeruješ da su ga oni ubili. U tom slučaju bi svjetovi ostali bez ilaha (boga) što je nemoguće. Šta više, je li moguće da je bog svjetova (ilah alema) slabić kog su jevreji uhvatili i nepravedno ubili?
Druga činjenica, koja je dobro poznata (tevatur), je, da je Isa alejhisselam volio poslušnost (ta’at) i da je obilno obožavao Allaha dželle-šanuhu. Da je Isa alejhisselam bio ilah (bog) on ne bi ibadetio (bogoslužio) i volio poslušnost. Jer, bog nikada ne obožava sebe. [Nasuprot, njega drugi obožavaju]. Ovo je još jedan dokaz koji nam pokazuje da sveštenik nije u pravu.
2 - Ti tvrdiš da je ilah (bog) potpuno ušao u njega (hulul), te da je on, prema tome, Božiji sin. Ovakvo vjerovanje je pogrešno. Ilah (bog) ne može biti predmet i artibut. Nemoguće je da ilah uđe u predmet. Kada bi ilah bio predmet on bi ušao u drugi predmet. Kada nešto uđe u predmet ono postaje predmet. Komponente dva predmeta se izmiješaju. A to bi značilo da se bog dijeli na komade. Kada bi ilah (bog) bio atribut (sifat, araz) njemu bi bilo potrebno mjesto i boravište, što bi opet značilo da ilahu (bogu) nešto treba. Onaj kome nešto treba nije ilah. [Zašto bi ilah ušao u Isa alejhisselama? Ulazak bez razloga je “tedžrih-un bi-la muradždžeh”, što je nemoguće. To smo objasnili kada smo govorili o Allahovom dželle-šanuhu jedinstvu.]
3 - Ti kažeš da on nije ilah već da je u njega ušao jedan dio ilaha i nastanio se u njemu. Ako je dio za koji predpostavljamo da je ušao u njega, dio ilaha, onda je ilah s izlaskom te komponente, morao potpuno izgubiti svoj kapacitet ilahluka (božanstvenosti). Ako taj dio nije bio potreban bogu - da on bude bog - on nije mogao ni biti dio boga. Prema tome, ilah u njega nije ušao.
Imaš li ti kakav drugi dokaz da je Isa alejhisselam ilah?
Sveštenik: On je ilah zato što je oživljavao mrtve, liječio urođeno slijepe i gubavce. Ovakve stvari može samo ilah činiti.
Fahrudin Razi: Možeš li se reći, kada nema dokaza za postojanje nečega, da to ne postoji? Ako kažeš da nedostatak dokaza dokazuje nepostojanje nečega - čije bi se postojanje, inače, zaključilo iz dokaza - ti nam tim kažeš da stvaralac vasione nije postojao u vječnoj prošlosti (ezelu), to jest, prije stvaranja vasione. Ovakav zaključak je sigurno, potpuno neispravan jer je svemir (to jest, sva stvorenja) dokaz za postojanje stvaraoca.
Ako kažeš da nedostatak dokaza sam po sebi ne mora značiti nepostojanje stvari, čije se postojanje treba zaključiti na osnovu dokaza, ti tim priznaješ postojanje stvaraoca u vječnosti, prije nego što su stvorenja i postojala. S druge strane, ako kažeš da je ilah ušao u Isa alejhisselama u vječnoj prošlosti (ezelu), dok je on bio nepostojeći, ti moraš imati dokaz da to dokažeš. U suprotnom, ti to usvajaš bez dokaza jer je Isa alejhisselam kasnije stvoren. Njegovo nepostojanje u vječnosti nam pokazuje nepostojanje dokaza. Pošto ti bez dokaza vjeruješ da je bog ušao u njega kako znaš da on nije ušao i u mene, i u tebe, i u životinje, i u biljke i u kamenje? Zašto ne vjeruješ bez dokaza da je on ušao i u ove stvari?
Sveštenik: Očigledno je da je ilah ušao u Isa alejhisselama a ne u tebe, u mene, i druge stvari. On je pravio čuda (mu’džize). Ja, ti, i te druge stvari, ne možemo činiti ove neobične stvari. Iz ovoga se razumije da je ilah ušao u Isa alejhisselama i ni u kog drugog.
Fahrudin Razi: Ti tvrdiš da su njegova čuda (mu’džize) dokaz za ilahov ulazak u njega. Zašto kažeš da nedostatak dokaza, odnosno ne ispoljavanje čuda (mu’džiza), pokazuje ilahov neulazak? Ti ne možeš reći da bog ne može ući u tebe, u mene, i u druga stvorenja, zato što mi ne činimo čuda. Mi smo već pokazali da nedostatak dokaza - sam po sebi - ne znači da nešto ne postoji. Shodno tome, božiji ulazak u nešto se ne mora poklapti sa ispoljavanjem čuda. Dakle ti trebaš vjerovati da je ilah ušao u mene, u tebe, u mačke, u pse, i u miševe. Je li moguće da je vjera, koja nas uči da vjerujemo da je bog ušao u ovako primitivna stvorenja, istinita?
Pretvaranje štapa u zmiju je teže od proživljavanja mrtvih pošto štap i zmija nemaju ništa ni u kom pogledu zajedničko. Ti, iako vjeruješ da je hazreti Musa pretvorio svoj štap u zmiju, ne zoveš njega ni bogom ni božijim sinom. Zašto nazivaš hazreti Isaa bogom, i, zašto mu pripisuješ božanstvenost?
Pop je zanijemio i nije mogao odgovoriti.
O svešteniče! Mi bi željeli da ti objasniš vjerovanja ovih dviju vjera filozofima koji ne slijede ni jednu od njih, ili drugim razboritim i razumnim ljudima, i da ih onda upitaš koju vjeru oni smatraju logičnijom, faktičnijom, i ljepšom. Onda, ostani vjeran svom savjetu “Mi trebamo uporediti ove dvije vjere i prihvatiti onu koja je ljepša” koji predlažeš u svojoj knjizi Gada-ul-mulahazat.
Samo Allah dželle-šanuhu daje uputu (hidajet) i pomoć.
Sveštenici su, da bi prevarili i pokrstili muslimane, napisali mnoštvo knjiga. Alimi (učenjaci) islama su napisali odgovore na laži koje se nalaze u ovim njihovim knjigama i tako zaštitili muslimane da ne padnu u rupu hrišćanstva. Jedan od ovih odgovora je i knjiga Idah-ul-meram. Ova knjiga je na turskom jeziku. Nju je napisao Abdullah Abdi bin Destan Mustafa, rahmetullahi alejh. Ona je izdata 1288/1871. godine u Istanbulu. Njen autor je živio u manastiru Bitolj. On je umro 1303/1896. godine
_________________
|