banjalukaforum.com

Mjesec ramazan

U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanjeKur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

(Kur'an, Krava, 185.)

Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date ni jednom narodu prije njih: zadah iz usta postača bolji je kod Allaha, dž.š., od mirisa miska, meleci (anđeli) za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse, okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću kao što to čine izvan ovog mjeseca, Allah, dž.š., uljepšava svaki dan Svoj Džennet i govori mu: "Samo što nisu Moji iskreni robovi koje snalaze nevolje i teškoće, ušli u tebe!", opraštaju im se grijesi zadnju noć!

Neko reče: "Jeli to Noć Kadra?"

Reče (Muhammed, alejhisselam):

Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!

(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Ahmed)
_________________





Fadileti Ramazana

Plemeniti Gospodar je Svojom odredbom i mudrošću učinio da su neka vremena vrijednija od drugih, pa je petak učinio vrednijim danom nad ostalim danima, a ramazan vrijednijim od ostalih mjeseci.

Veli Uzvišeni: ”Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira” Kasas 68

Uzvišeni Allah s.v.t. je odabrao ovaj plemeniti mjesec i plodnu ibadetsku sezonu, davši mu mnoge specifičnosti i vrijednosti, od kojih ćemo spomenuti samo neke:

1. On je najbolji mjesec, jer je to mjesec Kur’ani Kerima, u njemu je otpočelo spuštanje njegove objave. Veli Uzvišeni: ”U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” Bekare 185, mjesec u kome je objavljena Knjiga koja ispunjava razume mudrošću i jasnoćom, ispunjava srca čistoćom i koji je ispunio cio dunjaluk pravdom i ispravnošću u svakom pogledu, izveo čovječanstvo iz tmine kufra na svjetlo istinske vjere i uzdigao ga iz najvećeg džehla-neznanja i poniženosti na najveće stepene spoznaje, moći i dostojanstva. Stoga kažemo: Mjesec u kome je objavljena ovakva knjiga uistinu zaslužuje da bude najboljim i najvrijednijim mjesecom.

2. On je mjesec posta koga je Allah s.v.t. učinio jednim od temeljnih ruknova Islama, kako veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Islam je sagrađen na petoro: šehadetu- potvrđivanju da nema božanstva osim Allaha s.v.t. i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i obavljanju hadždža onih koji su u mogućnosti.” Muttefekun alejhi

3. On je mjesec oslabađanja od vatre džehennemske, kako je to rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.

4. On je mjesec sabura - strpljivosti, a za sabur nagrada je džennet, kako se navodi u hadisu.

5. On je mjesec džihada i odlučujućih pobjeda u našoj historiji; kao što su: bitka na Bedru u kojoj je Uzvišeni Allah s.v.t. razdvojio istinu od laži i učinio da pobijedi tevhid-jednoća Allahova s.v.t. i njeni sljedbenici, i da širk i njeni pripadnici dožive veliki i sramotni poraz. U ovom mjesecu osvojena je Mekka, poslije čega se islamska da’va proširila na istok i zapad, i kroz ovu pobjedu razvila se je strategija, koja je uveliko pomogla brzim osvajanjima i širenju islamske države, tako da je njen pravedni sistem zavladao na pola Zemljine kugle za manje od jednog stoljeća.

6. On je mjesec hajra, berićeta i svake vrste dobročinstva.

7. Početak ovog mjeseca je rahmet-milost, sredina magfiret–oprost, a završetak oslobađanje od vatre džehennemske.

8. Nafila u ovom mjesecu je ravna farzu, a jedan farz je jednak 70 farzova u drugim mjesecima.

9. Kada nastupi prva noć Ramazana, otvore se kapije džennetske i zatvore se kapije džehennemske. U okove se stave buntovni šejtani i svake noći poviče telal sa nebesa: - O ti koji radiš dobro, povećaj ga, i o ti koji radiš zlo, prekini sa njim!

10. U njemu je veličanstvena noć, noć Kadr, o kojoj kaže Uzvišeni: ”A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” Kadr 2-3. Kome bude uskraćeno dobro te noći, bit će mu uskraćeno svako dobro.

11. Zaista Uzvišeni Allah s.v.t. zadnjoj Ramazanskoj noći oprašta postačima. Ovo su neke vrijednosti i specifičnosti Ramazana koje se bilježe u Kur’anu i sunnetu Allahova Poslanika s.a.v.s. koje je Milostivi Allah s.v.t. iz Svoje milosti prema nama, odredio kako bismo povećali stepen svoje pokornosti Njemu s.v.t. i tako stekli mnogobrojna dunjalučka i ahiretska dobra i koristi.
_________________




Koristi posta

Cjelokupni post, kao vjerska institucija, u sebi nosi mnogobrojne koristi. Uzvišeni Allah ga je propisao i u njemu odredio velike mudrosti ljudima i mnogostruke koristi u njihovom fizičkom i duhovnom egzistiranju bez obzira radilo se o pojedincu ili grupi. Od mnogobrojnih koristi posta možemo navesti sljedeće:

1. Postizanje ogromnih sevapa i nagrada koje nemaju određenih granica. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Svaki posao koji čovjek učini njemu pripada i za taj posao nagrada je od 10 do 700 puta uvećana. Rekao je Uzvišeni Allah s.v.t.: ”Osim post, on Meni pripada i Ja za njega posebno nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i jelo zbog Mene. Postač ima dvije radosti: prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim Gospodarem. Zadah postača je kod Allaha s.v.t. ljepši i prijatniji od mirisa miska.” Muttefekun alejhi

Za svaki ljudski posao nagrada se uvećava od 10 do 700 puta, osim posta, nagrada za njega se ne svodi u ovaj okvir. Za njega Allah mnogo više nagrađuje jer ovaj ibadet je najbliži potpunoj odanosti i iskrenosti u nijjetu u odnosu na druge ibadete. On je skrivena pokornost nevidljiva za druga stvorenja. Osoba - postač je u mogućnosti da konzumira hranu i piće kada se osami u svojoj kući da ga ni jedno stvorenje ne vidi, ali on se bori protiv svoga nefsa i zabranjuje mu udovoljavanje prohtjeva i želja mada ih može ostvariti. On to sve čini iz straha od kazne i želje za nagradom, pa mu zbog toga Uzvišeni Allah zahvaljuje na tome, i stoga je odredio specifičnu nagradu za ovaj posao u odnosu na druge ibadete i poslove, pa je poslije rekao: ”On ostavlja svoje strasti i jelo radi Mene.” Neki od selefija (naših dobrih i uzoritih prethodnika) je rekao: ”Blago li onome koji napusti svoje strasti pripremajući se za vrijeme i susret koga nije vidio.” U postu se objedinjavaju tri vrste sabura:

a) sabur u pokornosti Allahu s.v.t.

b) sabur u klonjenju od griješenja.

c) sabur u patnjama i Allahovoj s.v.t. odredbi – kaderu, jer je Allah s.v.t. rekao: ”Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” Zumer 10. Zbog ovoga se bilježi od Allahova Poslanika s.a.v.s. da je nazvao mjesec Ramazan: ”Mjesec sabura, a nagrada za sabur je džennet.” Bilježi Ibn Huzejme u svom Sahihu.

2. Post je bedem pomoću kojeg se vjernik zaštićuje od vatre džehennemske, kao što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Post je štit.” Bilježi Buhari. “Post je vaš štit od vatre džehennemske isto kao što koristite štit - pancir u borbi.” Bilježe Ahmed, Ibn Madže, i Ibn Huzejme. Prenosi se od Ebu Se’ida el-Hudrija da je rekao: - Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko bude postio jedan dan na Allahovom putu - tj. u džihadu, Allah s.v.t. će ga udaljiti od vatre džehennemske 70 godina.” Bilježe Ahmed, Tirmizi i Nesai.

3. On je razlog ulaska u Džennet na posebna vrata koja se nazivaju “Er - Rejjan”. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Zaista u džennetu postoje vrata koja se nazivaju Er - Rejjan, kroz njih će na Sudnjem danu u Džennet ući samo postači i niko drugi mimo njih neće moći kroz ta vrata ući.” Muttefekun alejhi.

4. Post je razlog oprosta grijeha kako to veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko isposti Ramazan sa pravim imanom i očekujući nagradu za to jedino od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji (manji) grijesi.” Muttefekun alejhi. Također se u drugim hadisima navodi da meleki traže oprost za postače sve dok se ne iftare.

5. Post je jedan od razloga šefa’ata - zauzimanja na Sudnjem danu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Post i Kur’an su dva zagovornika - šefa’adžije za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: - O Gospodaru, ja sam mu uskratio jelo i piće u toku dana, pa mi dozvoli da se za njega zauzimam... Bilježe Ahmed, Hakim i drugi. Hafiz Ibn Redžeb u komentaru ovog hadisa kaže: ”Post će se zauzimati za one koji su se istinski suzdržavali od hrane, pića, svih zabranjenih strasti i uživanja, bez obzira da li se ta zabrana odnosila samo za Ramazan kao što je nagon jela, pića i spolnog općenja ili to bile opće zabrane poput haram govora, gledanja u haram - zabranjene stvari i sticanja opskrbe na nedozvoljen način. Pa ukoliko post spriječi postača da čini sve ove zabrane on će se uistinu zauzimati za njega kod Uzvišenog Allaha s.v.t. na Sudnjem danu.” U protivnom, neće se za njega zauzimati.

6. Post je jedan od razloga uslišavanja dove kako to navodi Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Uistinu, postaču, prilikom iftara, uslišava se tj. ne odbija se njegova dova.” Bilježe Ibn Madže i Hakim. Ukoliko postač isposti svoj post, njegov nefs će se potčiniti Allahovim s.v.t. naredbama i odredbama, njegovo srce omekša i ponizi se pred Svemoćnim Stvoriteljem, oslabe njegovi ovodunjalučki materijalni prohtjevi, smire se njegovi nagoni, stoga njegova dova biva uslišana, jer se istinski približio Milostivom Allahu s.v.t.

7. Post je fenomenalna priprema za naš nefs i tijelo za podnošenje mogućih poteškoća i obavljanja plemenitih dužnosti poput džihada, požrtvovanja za druge i pružanja svih vrsta pomoći onima koji su u potrebi za tim.

8. Post u čovjeku razvija, s druge strane, osjećaj milosti, blagosti, milosrđa, bratsva, solidarnosti i međusobnog potpomaganja koje na najbolji način povezuje muslimane. To rezultira čišćenjem muslimanskog društva od zla i mnogobrojnih poroka. Kada postačev stomak osjeti prazninu i bol gladi i žeđi, iz dubine njegova srca i duše probudi se osjećaj milosti i njegove dužnosti spram siromašnih. On samo jedan mjesec osjeća tegobu gladi, a kako je tek onima koji cio život provode sa tim neugodnim i bolnim osjećajem? Zato se u njemu probudi osjećaj za dobrom i plemenitošću i oslabi šejtanski nagon za škrtošću, jer on jedino kroz svoje stanje može osjetiti i spoznati pravo stanje siromašnih. Majci pravovjernih Aiši r.a. su jednog dana, dok je postila, pristigla sredstva od 100 hiljada dirhema. Ona ih je veoma brzo podijelila siromasima, a iftarila se sa komadom hljeba! Na to joj je rekla njena služavka: - Da si i nama ostavila jedan dirhem, pa da sebi kupimo mesa?! Na to joj je Aiša odgovorila: “Da si me na to podsjetila, učinila bih.” Neki od selefa su upitani: - Zbog čega je propisan post? Odgovorio je: ”Da doživi bogataš osjećaj gladi i da ne zaboravi gladne i siromašne.” Na ovaj način bogati (pružaju ruku pomoći) pomažu siromasima i tako se popravlja socijalno stanje u društvu i nestaje međusobne mržnje i netrpeljivosti među staležima.

9. Post je jedan veliki kurs i škola kroz koju vjernik čisti svoj duh, popravlja svoje moralne vrijednosti i oplemenjuje se plemenitim svojstvima poput: sabura, blagosti, odlučnosti, entuzijazma, samokontrole, reda, iskrenosti, istinitosti i povjerljivosti. Post, pored toga što je nagrada za njega posebno velika i ne zna je niko drugi do Onaj koji je i dodjeljuje, prevaspitava čovjeka i u njega usađuje najuzvišenije plemenite osobine i na taj način ga priprema da živi sretnim i mirnim životom u sredini koja ga okružuje.

10. Post je sredstvo za očuvanje čednosti i moralne čistoće. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”O mladići, ko je od vas u mogućnosti izdržavati ženu neka se ženi, to je najbolje za očuvanje pogleda i svojih spolnih organa. A ko nije u mogućnosti, onda neka posti i to je za njega spas.” Muttefekun alejhi. Allahov Poslanik s.a.v.s. nam u ovom hadisu pojašnjava da je post efikasno sredstvo za duhovno čišćenje ljudi i očuvanje njihove čednosti i poštenja. Naime, šejtan se kreće po čovjeku poput cirkulacije krvi, ali post sužava te kanala šejtanskog cirkulisanja i kada se čovjek prisjeti Allaha s.v.t. i Njegove moći tada slabi šejtanska moć, a istovremeno jača imanska moć i tako se povećava ta’at - pokornost kod vjernika, a umanjuje se broj grijeha. Stoga savjetujemo našu braću omladince, koji se iz različitih razloga ne mogu ženiti, da utočište potraže kod Allaha s.v.t. i zatraže pomoć od Njega, Jedinog, koji nam može istinski pomoći, a zatim da pomoć potraže u postu kako bi ugasili plamen strasti i poročnih želja. Posebno u ovom vremenu kada naši dušmani na najraznovrsnije načine i koristeći sva sredstva, podstiču omladinu na nemoralan život i zinaluk, i neka je Svevišnji Allah s.v.t. na pomoći našoj omladini.

11. Post je preventiva i lijek protiv gojaznosti, stomačnih naslaga i sala, zloćudnih tumora, i još mnogih stomačnih i drugih bolesti. Ovo su dokazala savremena medicinska istraživanja u cijelom svijetu, a onaj koji je uvijek istinu govorio, naš Poslanik s.a.v.s. prije toliko stoljeća rekao je: ”Postite, bićete zdravi.” Bilježe Taberani i Ebu Ne’im. Post postaču donosi, uz Allahovu s.v.t. pomoć, zdravlje, fizičku i psihičku snagu. Danas, čak i na zapadu, doktori postom liječe mnoge bolesti i preporučuju svojim pacijentima da što češće upotrebljavaju post kao lijek i preventivnu mjeru mnogim bolestima. Imam Ibnul Kajjim je rekao: ”Post je štit -preventiva od mnogih duševnih, srčanih i fizičkih bolesti. Njegove koristi su mnogobrojne i veoma teško ih je pobrojati i on ima začuđujući efekat u očuvanju zdravlja, on u sebi ima posebnu specifičnost koja uzrokuje, brže ili sporije, osjećaj sreće i zadovoljstva u duši i srcu.” Kao potvrdu ovim riječima da se podsjetimo riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. koje smo već citirali: ”... postač ima dva veselja - zadovoljstva...” Post je veoma važan faktor i uvjet prave i istinske sreće na dunjaluku i ahiretu, a naučnici su potvrdili da je sreća i zadovoljstvo jedan od najvažnijih faktora koji utiču na imunitet ljudskog tijela i zaštitu od organskih bolesti.

12. Post podstiče čovjeka na povećanje ibadeta i pokornosti i klonjenja od grijeha i raznih poroka. Postač konstantno, od rane zore pa sve do zalaska sunca, vrijeme provodi u ibadetu i nezamislivo je da ovaj ibadet, ukoliko ga je obavljao kako je Uzvišeni Allah propisao, ne ostavi na njemu pozitivne tragove. Veli Uzvišeni Allah: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili - bili bogobojazni.” Bekare 183. Uzvišeni Allah s.v.t. nam u ovom ajetu pojašnjava da je cilj propisivanja posta sticanje i povećanje takvaluka - bogobojaznosti, a post je jedan od načina sticanja takvaluka. [1] Takvaluk je jedan od znakova šerijatski potpuno ispravnog posta, tj. posta za koga slijedi oprost grijeha i druge nagrade i koristi koje smo malo prije spomenuli.

Znakovi potpunog i ispravnog posta

Draga naša braćo i sestre! Zaista post, šerijatski potpun i ispravan, kome svi trebamo težiti, čini da rob shvati i spozna sebe, svoje potrebe, svoju nemoć i neimaštinu u odnosu na njegova Gospodara i Stvoritelja. On ga podsjeća na velike blagodati koje mu je dao Svevišnji i stoga se osjeća obaveznim da Mu zahvaljuje na tome i iskoristi Njegove blagodati u pokornosti. Stoga poveća stepen i oblik svog ibadeta kroz povećani broj nafila, činjenja zikra, učenja Kur’ana, i činjenja dobročinstava Allahovim s.v.t. stvorenjima i činjenja ostalih dobrih djela. Ovakav post, koga Allah s.v.t. voli, vodi čovjeka ka napuštanju svih pokuđenih i zabranjenih poslova, jer je Svevišnji Allah zabranio postačima jedenje, pijenje i spolno općenje i pored toga što su to prirodni nagoni (koji su inače drugim danima dozvoljeni), kako da postač tada ne napusti činjenje velikih i malih grijeha, koji su u osnovi konstantno zabranjeni u svakom vremenu?! Pa ukoliko ga njegov nefs podstakne na činjenje ili samo približavanje grijehu, on razmisli i ispravno zaključi, pa se obrati svom nefsu riječima: - Kako da učinim grijeh prema Allahu s.v.t., a znam i svjestan sam da je moja duša u Njegovom vlasništvu i jedino On sa njom suvereno vlada? Kada ga njegov nefs podstakne da pije alkohol, on joj odgovori riječima: - Kako je moguće da se danju suzdržavam od konzumiranja hrane, a noću da pijem alkohol? Zar nije isti Onaj koji je zabranio i jedno i drugo? Kako to da vjerujem u jedan dio Knjige - Kur’ana, a da drugi zaniječem? Ukoliko mu njegov nefs uljepša i podstakne ga na posmatranje u zabranjene stvari, kao da na primjer gleda u razgolićene žene u filmovima ili otkrivene žene na ulici, osvijesti se i kaže: Zar je razumski da se sustežem od halal stvari, koje je Allah s.v.t. privremeno zabranio, a istovremeno činim harame, koji su jasno i zauvijek zabranjene?! Isto tako, ako bi ga njegov nefs podstakao na uzimanje i sticanje novca na nedozvoljen način poput: mita, korupcije, kamate, prevare pri mjerenju i procjenjivanju, prisjeti se da je on postač i kaže svom nefsu: nezamislivo je da istovremeno činim i ibadet i grijeh. Ovo su bili samo neki praktični primjeri, koji nam dokazuju da se postač sa potpunim postom neminovno okorištava, tako što napušta sve zabrane, bez obzira bile one privremenog karaktera poput jela i pića ili se radilo o zabranama stalnog karaktera poput: alkohola, kockanja, kamate, zinaluka, muzike, krađe, duhana itd. jer ove zabrane druge vrste su mnoge teže i štetnije za čovjeka. Post neće biti šerijatski i upotpunjen osim ukoliko njegovo početno ishodište i završetak ne budu iman i iščekivanje nagrade za taj posao jedino od Allaha s.v.t. kako to veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko isposti Ramazan sa čvrstim ubjeđenjem - imanom i očekujući nagradu samo od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji grijesi.” Muttefekun alejhi. Ulema je komentarišući ovaj hadis ukazala da se riječ iman u ovom hadisu odnosi na čvrsto ubjeđenje da je post ibadet koga je Allah s.v.t. propisao Svojim robovima, stoga je obaveza onima koji ga izvršavaju da to čine u želji za posebnom nagradom i strahujući od kazne za njegovo ne izvršavanje. Zatim, da se njegov nefs u toku Ramazana osjeća ugodno i lijepo, da ne osjeća prisilu i teškoću niti da su mu dani ramazanski predugi, jer očekuje nagradu za to djelo jedino od Allaha s.v.t., Gospodara svjetova.Ovo su, draga braćo i sestre, neke koristi i znakovi šerijatskog i potpunog posta kojeg nam je Uzvišeni Allah propisao u ovom mubarek mjesecu. Stoga Mu se zahvalimo iskreno i iz dubine našeg srca na ovoj velikoj blagodati i ni’metu, a iskažimo svoju zahvalnost i svojim jezicima i dobrim djelima. Zato što bolje i ljepše dočekajmo našeg dragog i plemenitog gosta.

Kako dočekati Ramazan?

Da li ćemo ga dočekati sa nemarnošću, omalovažavanjem i rušeći njegove svetosti ili ćemo ga dočekati sa dužnim poštovanjem i veličanjem? Hoćemo li ga dočekati u ljenčarenju, igri i zabavi ili u pripravnosti, angažovanosti u činjenju dobrih djela i svih vrsta pokornosti? Hoćemo li ga dočekati zlovoljni, neraspoloženi i zabrinuti ili ćemo ga dočekati veseli, radosna srca i velike nade u Allahov s.v.t. oprost i milost? Da li ćemo ga dočekati sa bogatom sofrom prepunom raznovrsnih jela i mnoštvom drugih uživanja ili sa skromnošću, umjerenošću i strahopoštovanjem prema Svevišnjem Allahu s.v.t.? Šta mislite kada bi vas, vama od srca drag gost i prijatelj, nazvao i obavijestio da će vas ubrzo posjetiti i da će kod vas ostati nekoliko dana, šta biste učinili? Kakav bi vaš osjećaj bio? Nema sumnje da biste se radovali i bili sretni. Potom bi se na najbolji način pripremili da ga što bolje primite i ugostite. Ako je ovo slučaj sa vama dragim gostom, kako tek onda se trebamo radovati i pripremiti za gosta koji je drag Allahu s.v.t., Gospodaru svjetova, Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i svim muslimanima? Kako tek treba dočekati ovog gosta koji u svojoj torbi nosi za nas mnoštvo dobra, nura i bereketa? Svaki onaj koji uistinu spozna prave osobine i vrijednosti ovog gosta, dužan je da ga na najbolji mogući način dočeka. Da za njega pripremi onakav doček kakav mu dolikuje i da se maksimalno od njega okoristi. Naši dobri prethodnici selefus-salih bi ramazanan dočekivali na takav način da su na 6 mjeseci ranije upućivali dove Uzvišenom Allahu da dočekaju ovaj veličanstveni mjesec. Kada bi se približio ovaj mjesec upućivali bi ovu dovu: ”Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil - džedde vel - idžtihade vel - kuvvete ven - nešat. Ve e’izna fihi minel - fiten.” - “O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Pokloni nam njegov post i kijam - noćni namaz. U njemu nam podari moć, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka!” Ukoliko zaista vjerujemo u vrijednost i svetost ovog mjeseca, i da on sa sobom nosi mnoge blagodati i vrijednosti, tada ga moramo dočekati na sljedeći način:

1. Sa ogromnom radošću i potpunim veseljem, da mnogo zahvaljujemo Allahu s.v.t. koji nam je podario ovu veliku blagodat i učinio da je dočekamo.

2. Upućujući dove Milostivome da učini da njegov post istinski doživimo, da ibadeti u njemu budu način i sredstvo da postanemo ustrajni i postojani u Allahovoj s.v.t. vjeri.

3. Smirene duše i zadovoljni, težeći da učinimo što više dobra, i da se međusobno nadmećemo u sticanju sevapa i klonjenju od pokuđenih i zabranjenih stvari i da na taj način steknemo Allahovo s.v.t. zadovoljstvo i visoke džennetske stepene.

4. Čisteći svoja srca od mržnje, zavisti i drugih bolesti shvativši veličinu svojih pogreški i nedostataka, te čineći iskrenu i potpunu tevbu - pokajanje od svih vrsta grijeha. Jer, grijesi čine da njegov počinilac postane tvrda i surova srca, ukoliko se ne pokaje, i ono oboli i oslabi njegova moć. Tada se svjetlo njegova imana postepeno gasi, nestaje stida i ispravnog rezonovanja, umanjuju mu se blagodati, a povećavaju iskušenja, nesreće, poniženost i propast. Uskraćuje mu se svjetlo istinskog znanja i moć prave pokornosti, a to je sve razlog sticanja srdžbe Allahove s.v.t., nesreće na dunjaluku i ahiretu, razlog sticanja prokletstva, te jedan od najvećih uzroka nereda na Zemlji. U globalu možemo reći da su kazne i pojedincima i društvu za počinjene grijehe mnogobrojne, i ovom prilikom ih ne možemo sve nabrojati i ograničiti, ali možemo skrenuti pažnju na sljedeće:

a) Vrata tevbe - pokajanja su stalno otvorena sve dok ne dođe duša do grla tj. prilikom smrtnog časa ili kada Sunce izađe sa zapada na dan kada bude Smak svijeta. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko učini tevbu Allahu s.v.t. prije nego mu nastupi smrtni čas, Allah s.v.t. će mu primiti tevbu.” Bilježe Ahmed i Tirmizi. Također je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko se pokaje prije nego li izađe Sunce sa zapada, Allah s.v.t. će primiti njegovo pokajanje.” Bilježi Muslim.

b) Onaj koji učini tevbu za grijeh je isti kao onaj koji uopće nema grijeha, jer Milostivi Allah oprašta sve grijehe bez obzira kakvi bili i koliko ih bilo. Veli Uzvišeni Allah: ”Reci: ”O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.” Zumer 53- 54. U jednoj hadisi-kudsiji se kaže: ”O sine Ademov - čovječe, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, ja ću ti opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareći (da li će nekome drugome biti pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me ti zamolio da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tom nisi nikoga smatrao Meni ravnim (nisi širk činio), podario bih ti isto toliko oprosta.” Bilježi Tirmizi. U poznatom hadisu koji je vjerodostojan (Muttefekun alejhi), navodi se da je Milostivi Allah primio tevbu - pokajanje ubici koji je ubio 100 ljudi. Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ”Pokajnik za grijeh je kao onaj koji nema grijeha.” Bilježi Ibn Madže. Tevba - pokajanje uistinu briše i eliminiše ono što je prije nje. Ne samo to, nego je Allahova s.v.t. milost i dobročinstvo još veće i uzvišenije, kako veli Uzvišeni: ”Oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” Furkan 68-70. Došao je jedan oronuli starac koji se teško kretao oslanjajući se na štap, i stao pred Allahova Poslanika s.a.v.s. i rekao mu: ”Jesi li vidio čovjeka koji je počinio sve grijehe, nije ostavio ni mali ni veliki grijeh, a da ga nije počinio. Ima li za takvoga tevba? A on mu reče: ”Jesi li prihvatio Islam? Čovjek mu odgovori: ”Ja potvrđujem da nema drugog boga sem Allaha i da si ti Allahov Poslanik!” Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “Čini dobra djela i napusti loša, pa će Svevišnji Allah učiniti da ti i jedna i druga djela budu dobra.” A čovjek reče: ”A moji veliki i mali grijesi!? On mu reče: “Da i pored tvojih grijeha, jer Allah s.v.t. je najveći.” Allahov Poslanik s.a.v.s. nije prestao izgovarati - Allah je najveći, sve dok čovjek nije iščezao od naših pogleda. Bilježe Taberani i Bezzar. Uistinu je Allah s.v.t. najveći, Allah s.v.t. je najveći, jer On naša loša djela zamjenjuje dobrim ukoliko je naša tevba iskrena i ukoliko poslije nje počnemo činiti dobro. Poslije ove spoznaje, šta čekamo? Šta se ispriječilo između nas i iskrene tevbe od svih ranijih grijeha i pogreški?

c) Tevba - pokajanje jednog čovjeka se ne prima ukoliko se ne ispune tri sljedeća preduvjeta:

1. Automatski prestanak griješenja.

2. Osjećaj grižnje savjesti i kajanja za ono što je činio.

3. Čvrsta odlučnost da se više nikada neće vratiti činjenju tog grijeha. To je ako su u pitanju samo grijesi spram Uzvišenog Allaha, a ako se radi o pravima ljudi tada se pridodaje i četvrti uvjet:

4. Vraćanje uzetog i uzurpiranog njegovu vlasniku i traženje halala od njega. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: ”Ko je svome bratu nanio nepravdu, moralnu ili materijalnu, bolje je neka od njega traži halal danas (odmah) nego da od njega to traži na Dan Sudnji kada neće biti od pomoći ni dinari ni dirhemi (nikakvo dunjalučko bogatstvo). Ukoliko bude kod njega dobrih djela oduzeti će mu se onoliko koliko je srazmjerno veličini nepravde koju mu je nanio, a ukoliko ne bude kod njega dobrih djela od druge osobe će se oduzeti i umanjiti od loših djela i pridodati njemu.” Bilježi Buhari.

d) Uzvišeni Allah je svim muslimanima naredio činjenje tevbe riječima: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” Nur 31. Neosporna je činjenica da je čovjek sklon griješenju i da je dijapazon griješenja veoma velik, tako da nekada ne izvrši u potpunom obliku propisane ibadete ili počini neki od grijeha i pogreški. Stoga smo dužni da stalno i konstantno činimo tevbu bez obzira da li naši grijesi bili mali ili veliki, jer se mali grijesi, ukoliko se uporno čine, javno rade i ne stidi se zbog njih, mogu pretvoriti u velike grijehe. Ponekad mali grijesi mogu biti opasniji za čovjeka od velikih ukoliko ih ima puno i stalno se čine, i na to je upozorio Allahov Poslanik s.a.v.s. riječima: ”Nikada ne potcjenjujte i ne omalovažavajte male grijehe, jer primjer onih koji to čine je kao primjer ljudi koji su zanoćili u dolini pa je svaki od njih donio po jednu granu, te su zapalili vatru i skuhali hranu. Kada osoba potcjenjuje i omalovažava grijehe ti grijesi ga uistinu odvedu u propast.” Bilježi Ahmed. Ranija ulema je divno rekla: “Nema malog grijeha ako se on konstantno čini (postaje veliki), i nema velikog grijeha, ako se za njege traži oprost (jer bude oprošten).” “Ne gledaj na sitnost grijeha, nego gledaj u Onog prema kome si pogriješio.“ Zbog svega ovoga ne dolikuje jednom muslimanu da ustraje u činjenju grijeha posebno u ovom odabranom i mubarek mjesecu u kome se umnogostručava kazna za počinjenje grijehe. O ti koji ostavljaš namaze, kako će biti primljen tvoj post, a ostavljaš drugi rukn Islama? O ti koji uzimaš kamatu i na nepošten način stičeš svoj imetak, kako ćeš postiti od dozvoljenih stvari, a iftariti se haramom? O ti, koji si neposlušan svojim roditeljima, kako ćeš svoju dušu oplemeniti postom a Džibril a.s. je uputio dovu Allahu s.v.t. protiv tebe, i na tu dovu Poslanik s.a.v.s. je aminao? O ti, koji ne izvršavaš mnoge obaveze i koji činiš mnoge opasne zabrane - harame, kako možeš željeti da ti post bude primljen i ispravan, a ti si u takvom stanju? Zar se ne stidiš Svevišnjeg Gospodara? Zar nisi čuo za hadis Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Ko ne napusti nedoličan i lažan govor i postupke po njima, radi Allaha s.v.t., nije potrebno ni da ostavlja svoju hranu i piće.” Bilježi Buhari. Požurimo, draga braćo, da učinimo iskrenu i potpunu tevbu Allahu s.v.t., jer, hvala Njemu, vrata tevbe su otvorena i Uzvišeni Allah s.v.t. voli da Njegovi robovi čine tevbu.

5. Od bitnih stvari prilikom dočeka ovog mjeseca je i: sticanje znanja i razumijevanja fikhskih propisa vezanih za post, te način Poslanikove s.a.v.s. prakse za vrijeme Ramazana. Neophodno je da musliman nauči šartove posta, vadžibe, sunnete i stvari koje kvare post, šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno postaču da čini, propise vezane za osobe koje su oslobođene posta, propise vezane za sadekatul - fitr i sve druge propise vezane za Ramazan. U Islamu pravilo glasi: “Prvo dobro izuči neku stvar prije nego je počneš prakticirati.” Uzvišeni Allah veli: ”Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe!.” Muhammed 19. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Kome Allah s.v.t. želi dobro, učini da on razumije (propise) vjere.” Muttefekun alejhi.

6. Također je neophodno da pripremimo praktični program i raspored dnevnih aktivnosti u toku ovog mubarek mjeseca kako bismo najadekvatnije iskoristili njegovo skupocjeno vrijeme. Prijedlog ovog praktičnog programa detaljno ćemo obraditi u nekoliko narednih stranica. Međutim, ukoliko sagledamo trenutno stanje islamskog svijeta, na našu veliku žalost, primjetit ćemo da većina muslimana ne veličaju i ne provode ovaj mjesec onako kako to od nas traži Uzvišeni Allah, niti ga dočekuju u skladu sa propisima naše uzvišene vjere. Većina njih, nažalost, za njega se pripremaju najraznovrsnijim grijesima i porocima kao što su: razne priredbe i zabave gdje se pleše i šizi, pjesmama i muzičkim večerima, nemoralnim televizijskim programom, zajedničkim sijelima na kojima se miješaju muškarci i žene, rasipanje i pretjerivanje u jelu i piću… Oni koji se budu povodili za ovim pogrešnim postupcima za vrijeme ovog mjeseca, oni se neće okoristiti od ramazana i mimoiće ih mnogobrojna dobra, a možda time propuštaju priliku koja im se više nikada neće pružiti. La havle ve la kuvvete illa billahi (nema snage niti moći osim sa Allahom s.v.t.). Ramazan je velika šansa koja se možda neće moći nadoknaditi. Pravi i iskreni vjernik je svjestan da je Ramazan jedinstvena sezona u kojoj se stiču veliki i mnogobrojni sevapi i da je to mjesec koji se možda više nikada neće povratiti, prilika koja mu se možda više nikada neće pružiti. Jer, musliman je svjestan da smrt, kao nepobitna istina u koju svako vjeruje, svakog momenta ga može zadesiti i na svakom mjestu. Ovo uvjerenje je čvrsto usađeno duboko u srcima posebno kod istinskih vjernika. Uzvišeni Allah kaže: ”Svako biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden - taj je postigao što je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” Ali Imran 185. Uzvišeni je također rekao: ”A čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavješten.” Lukman 34. Svako od nas mora da bude svjestan da ga smrt može zadesiti prije nego li dočeka sljedeći Ramazan. Pa zašto onda propuštamo ovu jedinstvenu priliku koja nam se možda neće pružiti više nikada? A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko isposti Ramazan sa čvrstim ubjeđenjem (imanom) i očekujući nagradu samo od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji grijesi.” Muttefekun alejhi. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Rekao mi je Džibril a.s.: Neka Allah s.v.t. ponizi svakog čovjeka koji doživi i provede Ramazan, a ne oproste mu se grijesi! Rekao sam: Amin!” Bilježe Ahmed, Tirmizi, Hakim, Ibn Huzejme.

Draga braćo i sestre! Uistinu je Ramazan lijepa prilika da zaslužimo Allahov s.v.t. oprost od grijeha i spas od vatre džehennemske, zato je moramo maksimalno i na najljepši način iskoristiti. Ovo je lijepa prilika i velika šansa za tevbu - pokajanje i za obraćanje Uzvišenom Allahu, pa nemojte da je propustimo! Ramazan je duhovna škola i godišnja stanica za opskrbu gorivom imana. Šta je sa onim ljudima koji su poput nas od istog mesa i krvi, koji govore istim jezikom, a koji krše i gaze svetosti ovog mubarek mjeseca ne posteći ga, da nas Allah s.v.t. sačuva od toga, i veliki broj njih to i ne krije. Ako se nekome od takvih ukaže na to, on kaže da je bolestan, ili da ne može postiti ili navodi neka druga lažna opravdanja. Upozorenje na opasnost jedenja u toku Ramazana bez opravdanog razloga. Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici! Propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili - bili bogobojazni, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - onda neka posti isti broj drugih dana.” Bekare 183-184). Islamska ulema kaže: “Ovaj ajet u osnovi ukazuje na strogu obaveznost posta i jedino njegovo obavljanje izbjegava osoba koja je nesretna i kojoj je uskraćen svaki hajr. U riječima Uzvišenog Allaha: ”kao što je bio propisan onima prije vas” je olakšanje vjernicima da je ova institucija posta bila naređena, od strane Uzvišenog Allaha, ranijim narodima i da su je prakticirali raniji poslanici, vjerovjesnici i dobri ljudi. To čini da musliman, kada sazna da je to bila tradicija najodabranijih i najplemenitijih ljudi, vjerovjesnika i dobrih ljudi, on sa zadovoljstvom slijedi tu tradiciju i nije mu teško i naporno. U riječima: ”da biste bili bogobojazni” ukazuje se na mudrost i prioretni cilj posta, a to je takvaluk. Zatim Uzvišeni Allah veli: ”neznatan broj dana” broj ovih dana je zaista neznatan i mali u odnosu na dane u godini, samo jedan mjesec i u tome zaista nema teškoće i preopterećenosti za vjernike nego, naprotiv, u ovom mjesecu vjernici povećavaju svoju uputu i istinski iman. Kako smo već spomenuli post je jedan od (osnovnih) pet ruknova Islama na kojima se zasniva naša vjera i ona nije potpuna ukoliko nije obuhvaćeno svih pet principa. Islamski ummet se složio na njegovoj strogoj obaveznosti i svako ko svjesno zaniječe njegovu obaveznost smatra se kafirom – nevjernikom, osim ako ne zna propise ili je odskora primio Islam. A onaj ko ne posti, a priznaje njegovu obaveznost, oni su time počinili jedan od velikih i najopasnijih grijeha. Allahov Poslanik s.a.v.s. je u veoma oštrom tonu upozorio na opasnost ne postenja riječima: ”Ko ne posti jedan dan Ramazana bez opravdanog razloga ili bolesti, neće moći nadoknaditi taj jedan dan kad bi cio svoj život postio.” Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Alllahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Tri su suštinska temelja Islama, ko napusti jedan od njih on time postaje kafir i njegova krv postaje dozvoljenom. To su šehadet - potvrđivanje da nema boga osim Allaha, namaz i post Ramazana.” Bilježe Ebu Ja’la i Ed–Dejlemi, a hafiz Ez-Zehebi za ovaj hadis kaže da je sahih). Hafiz Ez-Zehebi kaže: ”Kod mu’mina je opće prihvaćeno pravilo da onaj ko ne posti Ramazan, bez šerijatski opravdanog razloga, da je on gori od osobe koja čini zinaluk i notornog alkoholičara, čak se sumnja u njegov Islam.” U Sahihu Ibn Huzejme i Ibn Hibbana te u Mustedreku Hakima bilježi se hadis u kome navodi da je Uzvišeni Allah pokazao Poslaniku s.a.v.s. patnje nepostača, patnje od kojih se koža naježi i kosa nakostriješi. Allahov Poslanik s.a.v.s. ih je vidio u velikom azabu, izložene velikim patnjama, dozivajući u pomoć poput zavijanja vukova, ali im pomoći nema. Na kraju nogu su zavezani i obješeni poput zaklane i oguljene ovce, krv im u velikim količinama curi iz njihovih usta - o Allahu s.v.t., sačuvaj nas od patnji džehennemskih! Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”I uspeo sam se na vrh jednog brda kad čuh veoma jake krikove. Upitah: “Kakvi su ovo glasovi?” Rekoše mi: - To su krikovi stanovnika vatre. Zatim su me doveli do njih i ja se nađoh među ljudima koji su bili obješeni debelim užadima za gležnjeve njihovih nogu a iz njihovih usta curi krv. Upitah: “Ko su ovi? Rekoše mi: -To su oni koji su se iftarili prije nego li je bilo vrijeme iftara...” Ako je ovakva kazna predviđena za one koji se iftare prije vremena, kakva će tek biti za one koji ne poste cio mjesec, ili poste samo nekoliko dana i koji po svom odnosu spram posta liče maloj djeci? Mi, navodeći ove tekstove koji upozoravaju na žestoku kaznu na budućem svijetu, pozivamo one koji se nehatno odnose prema postu da se vrate svome Gospodaru i da tako ostvare cilj zbog kojeg su i stvoreni na ovoj Zemlji, a to je ibadet. Veli Uzvišeni Allah: ”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” Zarijat 56-58. Moramo shvatiti da oni ovim svojim ne postom štete jedino sebi i da je Uzvišeni Allah neovisan od nas i našeg ibadeta. Oni time pokazuju svoju slabost i nemoć pred svojim strastima i da one upravljaju njima. Vjernicima je jasno da su oni, koliko god imali veliko tijelo, obična djeca. Čak i oni shvataju da njima upravljaju strasti i da su poput životinja, kako kaže Uzvišeni Allah: ”Oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.” A’raf 179). Oni griješe prema svome Gospodaru: jer se suprostavljaju Njegovim naredbama i omalovažavaju dužnosti prema Njemu, pa se pitamo u kakvom stanju će se susresti sa Njim na Sudnjem danu! Oni griješe prema sebi: jer je post odgojni sistem koji u čovjeku izgrađuje najplemenitije osobine, a eliminiše negativna svojstva i nagone. Zato ih prolazi veliko dobro koje Ramazan sa sobom nosi. Oni griješe prema svome ummetu: jer bivaju poraženi pred svojim strastima, a kako će se tek suprostaviti vanjskim neprijateljima fizički i gdje im je sabur i ustrajnost koja je potrebna za džihad? Oni griješe prema sebi, jer su im na taj način uskraćene: nagrada, sevapi, fadileti i koristi posta. U svakom pogledu oni su gubitnici i ne znamo kako će primati čestitke za vrijeme Bajrama, a kako će se tek sresti sa Allahom s.v.t. na Dan obračuna?! Ljudi bi trebali, na dane Bajrama, da im izražavaju saučešće, jer su oni sebe unesrećili na svakom planu i jer su u njima zamrli svi osjećaji živog imana. Veli Uzvišeni Allah: “Zar je onaj koji je bio mrtav, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” En’am 122. Mufesiri kažu: Primjer kojeg je Allah s.v.t. ovdje naveo odnosi se na vjernika-mu’mina koji je bio mrtav tj. u potpunoj zabludi, pa ga je Allah s.v.t. oživio tj. oživio njegovo srce imanom i podario mu uputu i dao mu svjetlo Kur’ana pomoću kojeg se među ljudima kreće i pomoću kojeg razdvaja isitinu od zablude. Pa jesu li oni isti kao oni koji lutaju ponorima zablude i laži i jedini izlaz vodi patnji džehennemskoj, osim ukoliko ih Allah s.v.t. ne uputi? Na one koji gaze i omalovažavaju svetosti ovog mubarek mjeseca, odnosi se ovaj primjer, jer oni uporno i iz inata vole da ostanu u tminama.

Molimo Allaha s.v.t. Njegovim lijepim imenima da u našim srcima oživi iman, da nas uputi na pravi put, učvrsti u ovoj našoj vjeri, da podari što bržu iskrenu tevbu u ovom mubarek mjesecu svim muslimanima koji su se ogriješili o svetosti ramazanske i čine zulum sami sebi. Ovom prilikom im donosimo radosne vijesti da, ukoliko se istinski pokaju i uđu u okrilje imana, Islama i pokornosti, da im se briše ono što je bilo ranije.Takvim poručujemo: “Zaista život ima jednu novinu u okviru imana i pokornosti Allahu s.v.t.! Zaista je ovaj mjesec posebna prilika za potpuni oprost grijeha! Kako je sretan onaj ko se prepusti svome Gospodaru, a kako je nesretan onaj ko Mu je nepokoran i ko slijedi svoje strasti! Kako god postač ima dvije radosti - manju prilikom iftara i veću prilikom susreta Uzvišenog Gospodara – tako postač ima brojne žalosti i na ovom i na onom svijetu! La havle ve la kuvvete illa billahi (nema snage niti moći osim sa Allahom).

Braćo u vjeri, pošto post Ramazana ima ovako veliki značaj u Islamu i zauzima visok stepen, neophodno je da svaki musliman nauči i upozna najosnovnije propise koji su vezani za ovaj mjesec, kako bi njegov post bio čist od manjkavosti i pogrešaka.
_________________





U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.

(Al-Baqara:185-186)

أَيَّاماً مَّعْدُودَاتٍ فَمَن كَانَ مِنكُم مَّرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ فِدْيَةٌ طَعَامُ مِسْكِينٍ فَمَن تَطَوَّعَ خَيْراً فَهُوَ خَيْرٌ لَّهُ وَأَن تَصُومُواْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ
Es ist der Monat Ramadan, in welchem der Koran als Rechtleitung für die Menschen und als Beweis dieser Rechtleitung und als (normativer) Maßstab herabgesandt wurde. Wer von euch in diesem Monat zugegen ist, soll während seines Verlaufs fasten. Wer jedoch krank ist oder auf einer Reise, der (faste) eine (gleiche) Anzahl anderer Tage. Allah wünscht, es euch leicht — und nicht schwerzumachen und daß ihr die Zahl (der Tage) erfüllt und Allah dafür preist, daß Er euch geleitet hat. Und vielleicht seid ihr dankbar.


شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ فَمَن شَهِدَ مِنكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ وَمَن كَانَ مَرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ يُرِيدُ اللّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلاَ يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُواْ الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُواْ اللّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
Und wenn dich Meine Diener nach Mir fragen, siehe, Ich bin nahe. Ich will dem Ruf des Rufenden antworten, sobald er Mich ruft. Doch auch sie sollen Meinen Ruf hören und an Mich glauben; vielleicht schlagen sie den rechten Weg ein.
_________________



Četrdeset hadisa o ramazanu i postu (Autor: mr. Šefik Kurdić)

(Poglavlje iz knjige: RAMAZAN I TERAVIH NAMAZ U SVJETLU HANEFIJSKOG MEZHEBA, Izdavač: Islamska pedagoška akademija Zenica, 2002. god.)

Veliki je broj hadisa koji tretiraju mjesec ramazan i post u njemu. U ovom tekstu će biti prezentirani samo oni hadisi koji dosežu stepen sahiha ili hasana. Dakle, neće biti spomenuti hadisi koji su, prema kriterijima hadiskih stručnjaka, ocijenjeni kao daif/slabi. To će uveliko doprinijeti našim čitaocima da bez imalo sumnje mogu citati i primjenjivati te hadise u svojoj svakodnevnici.

1. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Ko posti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi (Misli se na male grijehe. Za velike grijehe potrebna je tevba - pokajanje), koje je prethodno počinio!” (Bilježe Buhari i Muslim)

2. Ebu Hurejre, r.a, također, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: “Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatvore džehennemska vrata a šejtani se povežu!” (Bilježe Buhari i Muslim)
Tumačeći ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade više dobra, što automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti onemogućava se pristup šejtanu i, na taj naćin, oni izgledaju povezani!

3. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Allah će sedamdeset godina udaljiti Vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!” (Bilježe Buhari i Muslim. Sličnu verziju bilježe i Tirmizi, Taberani i Ebu Hazm el-Hanbeli)

4. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

5. Ebu Hurejre, r.a, također, od Poslanika, s.a.v.s, prenosi: “Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: ja postim!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

6. On, takođef, kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska.” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

7. On prenosi od Poslanika, s.a.v.s, i sljedeći hadis: “Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarem!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

8. On, također, prenosi i ovaj hadis: “Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!” (Bilježi Muslim. Slična verzija postoji i kod Buharije)

9. Sehl b. Sa'd, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: “U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući! Upitaće se: Gdje su postači?l Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući.” (Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai)

10. Talha b. Ubejdullah, r.a, prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: “Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec ramazan, osim ako ti još nešto hoćeš dobrovoljno!” (Bilježi Buhari)

11. Huzejfe b. El-Jeman, r.a, prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaže: “Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekjata!” (Bilježi Buhari)

12. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite ša'ban tridesetim danom!” (Bilježi Buhari)

13. Abdullah b. Omer, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s: “Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko već posti neki post, neka ga onda i dovrši!” (Bilježi Buhari)
Ovdje se misli, kako tvrde islamski učenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako dočekuje taj mjesec. Time se želi odvojiti nafila od farz-posta! (Vidi o tome: Fethu-l-bari, 4/153)

14. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Nemojte postiti kada nastupi druga polovina ša'bana!” (Bilježe Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih, Ebu Davud, sa autentičnim senedom i Ibn Hibban koji ga smatra vjerodostojnim)
Neki učenjaci smatraju da je to Poslanikova, s.a.v.s, preporuka kako bi vjernik bio jači i spremnije dočekao ramazan! (Vidi: Fethu-l-bari, 4/153)

15. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a, prenosi od Poslanika, s.a.v.s: “U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!” (Bilježe Ahmed, Ibn Adijj i El-Begavi u djelu Šerhu-Sunne. Hadis je autentičan)

16. Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!” (Bilježi Buhari)

17. Sevban, r.a, prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s, da je rekao: “Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post čitavegodine!” (Bilježe Nesai, Ahmed i Ibn Hibban. Slična predaja se nalazi i kod Ibn Madže, Ibn Huzejme, Darimija, Tahavija i Ibn Asakira. Hadis je ocijenjen kao sahih)

18. Ebu Ejjub, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, sličan hadis: “Ko isposti ramazan zatim to poprati sa šest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio!” (Bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže)

19. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslaniik, s.a.v.s, rekao: “Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće!” (Bilježe Buhari, Tirmizi i Ebu Davud)

20. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi!” (Bilježi Muslim)

21. Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, bio je najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur an. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!” (Bilježe Buhari i Muslim)

22. Enes b. Malik, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet!” (Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai)

23. Od Amra b. El-Asa, na, prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s, rekao: “Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur!” (Bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)

24. Od Sehl b. Sa'da, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom!” (Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Malik u Muvettau)

25. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Allah Uzvišeni je rekao: Moji najdraži robovi su oni koji naviše žure s iftarom!” (Bilježi Tirmizi i kaže: Hadis je hasen i Ibn Hibban i ocjenjuje ga kao sahih)

26. Od Selmana b. Amira Ed-Dabbija, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se onda iftari vodom, jer je ona čista!” (Bilježe Ebu Davud i Tirmizi i kažu: Hadis je hasen-sahih i Ibn Madže, čiji je sened sahih)

27. Enes b. Malik, r.a. kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi našao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!” (Bilježe Ebu Davud i Tirmizi čiji je sened ocijenjen kao dobar/hasen)

28. Od Ebu Hurejre, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio!” (Biježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ebu Davud)

29. Aiša, r.a, kaže: “Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zaticala je zora, a on je od odnosa sa svojim ženama bio džunub, pa bi se tada okupao i postio!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud i Malik)

30. Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanje!” (Bilježi Tirmizi i kaže: Hadis je hasen-sahih; Ibn Madže, Ahmed, čiji je sened autentičan i Ibn Hibban, koji ga smatra autentičnim)

31. Enes b. Malik, na, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, došao kod Sa'da b. Ubade, r.a, koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jeo i nakon toga, proučio dovu: “Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!” (Bilježi Ebu Davud s autentičnim lancem prenosilaca. Također, bilježi i Ibn Hibban od Abdullaha b. Zubejra, r.a, i smatra ga autentičnim)

32. Od Aiše, r.a, prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s, rekao: “Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina.” (Bilježi Buhari)

33. Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, je došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, majka mi je umrla a ostala je dužna mjesec dana posta. Hoću li ja to za nju nadoknaditi?! Da - rekao je on - jer najpreče je da se izvrši dug prema Allahu!” (Bilježi Buhari)

34. Od njega se, također, prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i spomenula mu da je njena sestra ostala dužna postiti mjesec dana, budući da je, ploveći morem, umrla i nije to izvršila. Poslanik, s.a.v.s, joj je rekao: “Posti za svoju sestru!” (Bilježe Ahmed i Tajalisi u Musnedu. Hadis je ocijenjen kao sahih. Postoje slične verzije i kod Buharije i to muallek-predaja, zatim kod Muslima, Nesaije i Tirmizije)

35. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!” (Bilježe Buhari i Muslim, misli se na male grijehe)

36. Od Aiše, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporučio: “Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!” (Bilježe Buhari i Muslim)

37. Aiša, r.a, kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila?! On je odgovorio: Uči: ALLAHUMME INNEKE AFUVVUN, TUHIBBUL- AFVE, FA'FU ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!” (Bilježi Tirmizi i oejenjuje ga kao hasen-sahih)

38. Od Aiše, r.a, prenosi se da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, provodio bi noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji!” (Bilježe Buhari i Muslim)

39. Abdullah b. Omer, r.a, rekao je: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, boravio je u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana!” (Bilježe Buhari i Muslim)

40. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: Allahov Poslaniče, uputi me na djelo s kojim ću, ako ga budem uradio, ući ću u Džennet! On mu odgovori: Da obožavaš Allaha, ne pripisujući mu druga, da obavljaš namaz, da daješ zekjat i da postiš ramazan. Beduin tada reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj zivot, ja na ovo ništa dodati neću. Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u jednog od stanovnika Dženneta, onda neka pogleda u ovoga!” (Bilježe Buhari i Muslim)
_________________

_________________
http://www.bs-most.nl