Filozof je napisao:
Zanima me kako je Kain mogao nekog upoznati ako su njegovi roditelji bili prvi ljudi na Zemlji...? Otkud sad ta zena koju je on upoznao?
Možda Adam i Eva nisu bili jedini ljudi na Zemlji, ali su zbog nečega (Adam) bili posebniji od drugih, pa su istaknuti.
Takođe je Kain kukao kad je saznao da će biti prognan:
Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti ko me udesi. A Elohim mu reče: zato ko ubije Kajina, sedam će se puta to pokajati. I načini Elohim znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi. (1. Mojsijeva 4, 14-15)
Moglo bi se pitati: koga se to Kain bojao? Ko je mogao da ga "udesi"?
Filozof je napisao:
Zasto se mi, Hriscani, onda ne obrezujemo kao i muslimani?
A ti sebe računaš u hrišćane?

(mala šala, ništa zlonamjerno

)
Odgovor je vrlo jednostavan, ako pažljivo pročitaš Novi Zavjet, ali i proroke starog zavjeta, biće ti jasno. Obrezanje je bio samo simboličan čin zavjeta sa Bogom koji je važio samo određeno vrijeme. Ali ljudi kao ljudi su prihvatili formu a odbacili suštinu a to je zavjet sa Bogom, ponašanje u skladu sa Božijom voljom. Pa su se kvarili i kvarili a istovremeno i obrezivali pa su mislili da im je obrezanje pokriće i da Bog ne vidi njihovo srce, čak su se izrugivali onima koji nisu obrezani jer su mislili da su bolji od njih, iako su u srcu mogli biti mnogo lošiji ali na to nisu obraćali pažnju.
Zato im je Bog već preko proroka u Starom Zavjetu govorio:
Obrežite se Bogu, i skinite okrajak sa srca svoga, Judejci i Jerusalimljani, da ne iziđe jarost Moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša. (prorok Jeremija 4, 4)
Eto, idu dani, veli Bog, kad ću pohoditi sve, obrezane i neobrezane, Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strigu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izraelov neobrezana srca. (prorok Jeremija 9, 25-26)
A u Novom Zavjetu je to sve još jasnije naglašeno: bitno je kakav je ko kao čovjek, kakvo je nečije srce, a nisu bitne spoljašnje forme kao obrezanje i krštenje. Jer sve ovo što je rečeno za obrezanje se potpuno preslikava i na krštenje. Isto tako se danas svakakvi ljudi krste iz kojekakvih statusnih i društvenih potreba (kao dokaz "velikosrbstva", zarad mogućnosti vjenčanja u crkvi jer tako rodbina hoće, a opet radi ugleda, i iz drugih "duhovnih" namjera), a da ih to krštenje ni najmanje ne promijeni kao ljude, ne izazove unutrašnju promjenu, kao što je bio slučaj kada su apostoli krstili Duhom Svetim, a sveštenstvo pošto nema moći za takvo krštenje izvodi krštenje polijevanjem vodom iako je rečeno da je krštenje vodom važilo samo do Jovana Krstitelja a od pojave Isusa Hrista na snazi je krštenje Duhom Svetim. Ali mora crkva nekako da veže narod za sebe umjesto za Boga

i umjesto da uči ljude unutrašnjoj Bogu ugodnoj promjeni ona ih uči uči farbanju jaja i sličnim ispraznostima o kojima nema ni pomena u Svetom Pismu.
A ovo je jako zanimljivo, iz Novog Zavjeta, Pavlova poslanica Rimljanima, o oholim Jevrejima koji su mislili da su bolji od drugih samo zato što su obrezani (kao što pravoslavci misle da su bolji od drugih jer su pravoslavci i jer su kršteni):
Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, i poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si naučen od zakona; i misliš da si vođ slijepima, vidjelo onima koji su u mraku, nakazatelj bezumnima, učitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. Učeći dakle drugoga sebe ne učiš; propovjedajući da se ne krade, kradeš; govoreći: ne čini preljube, činiš preljubu: gadeći se na idole, kradeš svetinju; koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga. Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiće tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koji je spolja na tijelu; nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga. (poslanica Jevrejima 2, 17-29)
Koliko li je samo mnogo rečeno u ovome!
A koliko se ni današnja crkva ne drži ovoga što je tu rečeno
Možete ovo pročitati ponovo a napraviti samo par izmjena:
Jevrejin = hrišćanin (pravoslavac)
obrezanje = krštenje
Ne sjeda li sve na svoje mjesto kao "kec na desetku"?
...Krštenje pomaže ako Zakon držiš; ako li si prestupnik Zakona, krštenje je tvoje nekrštenje postalo...
...Jer ono nije hrišćanin koji je spolja hrišćanin, niti je ono krštenje koji je spolja na tijelu; nego je ono hrišćanin koji je iznutra, i krštenje srca duhom a ne slovima, to je krštenje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga...
Koliko bi bilo bolje kad bi se ljudi za ovim povodili, kad bi se crkva za ovim povodila i tome učila ljude tj. kad bi samo ponavljala ljudima ono što su apostoli učili. Koliko bi bilo manje hrišćansko-pravoslavne oholosti i gordosti da su samo kršteni pravoslavci na nekom tobože pravom putu, i koliko bi bilo manje izrugivanja i omalovažavanja onih koji nisu kršteni pravoslavci. Ali dok njima dođe u glavu (prije svega u dušu i srce) da su Hrist i apostoli učili da je bitno čisto i dobro srce a ne vanjske isprazne forme i rituali dotle će oni širiti laži, prevare, neduhovnost, ohlost, gordost, a sve pod slikom nekakve "duhovnosti" i "jedine prave vjere".