”U POČETKU stvori Bog nebo i zemlju“ (1. Mojsijeva 1:1). Zatim je u šest uzastopnih ”dana“, ili vremenskih perioda, stvaranja pripremio Zemlju kako bi mogla biti dom za čovjeka kojeg je naumio postaviti da se brine za Zemlju i sve što je na njoj (1. Mojsijeva 1. poglavlje).
Na koncu je Bog načinio čovjeka iz zemaljskog praha i smjestio ga u Raj (1. Mojsijeva 2:7,

. Božja je volja bila da prvi čovjek Adam živi u Raju sa svojom ženom Evom (Havvom).
Uvjeti unutar Raja su se razlikovali od onih koji su vladali izvan njega. Muškarca i ženu okruživalo je dopadljivo grmlje i drveće koje je davalo ukusne plodove. Bog je obdario čovjeka sposobnošću da zapaža sve oko sebe i da uživa u tome. Zato ga je Bog smjestio u edenski vrt, gdje se mogao radovati u sreći te uživati mir i zadovoljstvo (1. Mojsijeva 2:15).
Zna li ko gdje se nalazio taj Raj?
Bog nije materijalnog čovjeka načinio iz zemaljskog praha da bi ga smjestio na nebo. Nije zasadio drveće na nebu. Niti je učinio da rijeke teku gore po zraku.
Raj je bio na Zemlji. Bog je sve to pripremio na Zemlji s jednim ciljem. Ljepota prirode na Zemlji trebala je biti na užitak čovjeku i na hvalu Stvoritelju.
Ta ha (20) – Taha
76. edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada za one koji se budu od grijeha o~istili.
(1. Mojsijeva 2:10) 10 A iz Edena je tekla rijeka natapajući vrt, i odatle se dijelila u četiri toka(...)Čovjek je stvoren da bude različit od životinja, koje se ponašaju prema instinktu. On je dobio dar slobodne volje — mogućnost slobode izbora. Bog mu je ujedno dao sposobnost da razmišlja, procjenjuje stvari, donosi odluke i raspoznaje dobro od lošeg. Na taj je način Bog učinio čovjeka nadmoćnijim od svih drugih stvorenja na Zemlji. Čovjek je stvoren sa svojstvima ljubavi, mudrosti, pravde i moći. Mogao je razmišljati o svemu što je Bog doveo u postojanje i razumjeti značenje toga. Čovjek je ujedno imao sposobnost da obožava svog Stvoritelja.
Sve što je Bog načinio bilo je savršeno (5. Mojsijeva 32:4). Nigdje nije bila učinjena pogreška. Stoga su i Adam i Eva bili stvoreni sa zdravim umom i tijelom te su bili potpuni kao savršeni ljudi. Mogli su u potpunosti izvršiti ono što je Bog naumio za njih. O kakvom se naumu radilo?
As-Sagda (32) - Padanje ni~ice
6. To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi.
7. koji sve savr{eno stvara, koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e –
9. zatim mu savr{eno udove obli~i i `ivot mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!
At-Tin (95) – Smokva
4. Mi ~ovjeka stvaramo u skladu najljep{em Bog je Adamu i Evi rekao: ”Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom.“ Prema tome, Božji je naum za čovjeka bio da se Zemlja napuni savršenim ljudima koji će proširiti granice svog Raja po čitavoj Zemlji (1. Mojsijeva 1:28-30).
Je li Bog stvorio Adama i Evu tako da su trebali umrijeti? Nije.
On ih je smjestio u Raj ne zato da bi taj Raj postao njihovo groblje, nego zato da oni u njemu
žive zauvijek.
Međutim, to nije bilo bezuvjetno, već je ovisilo o njihovoj ljubavi prema Bogu te o
poslušnosti i lojalnosti njemu.
Zato je Bog Adamu dao sljedeću zapovijed:
”Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš“ (1. Mojsijeva 2:16, 17).(Rimljanima 6:23) Bog je kao Stvoritelj ujedno i vrhovni Zakonodavac — najviši Vodič za čovjeka — i onaj koji odlučuje što je dobro ili loše. Stoga on ima pravo od svojih stvorenja zahtijevati poslušnost. Kad su Adam i Eva prekršili Božju zapovijed i uzeli plod s ”drveta od znanja dobra i zla“, oni su time porekli Božju suverenost.
Adam i Eva imali su obavezu slijediti Božje vodstvo i priznavati njegovu suverenost ukoliko su željeli ostati u Raju, imati Božju naklonost i živjeti sretnim životom oslobođenim bijede i patnje. Ali,nešto što ih je navelo na to da odbace Božje vodstvo
Umiješalo se jedno duhovno biće iz redova Božjih nebeskih stvorenja. Budući da se uzoholilo te je gramzivo željelo da ljudi umjesto Boga obožavaju njega, pobunilo se protiv Boga te je postalo poznato kao Sotona Ðavo (Šejtan Iblis). (Usporedi Ezehijela 28:12-19.)