banjalukaforum.com

Idealizovanje, koliko moze biti pogubno za osobu?Da li postoji odredjena grupacija ljudi, sa odredjenim nesigurnostima i strahovima, koji idelizacijom zele da stvore bolji svet za sebe.Spadaju li tu i ambiciozni ljudi, ili ljudi sa nedostatkom samopouzdanja??

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Veoma je vazno samorazumijevanje i razaranje idealizovane slike o sebi. Neuroticni ljudi imaju razvijenu tu osobinu koja se lako prepoznaje, ali ona je prisutna i kod uobicajenih licnosti koje mi nekada nazivamo normalnima. Znaci kod svih šatro normalnih ljudi ona je prisutna, kod ambicioznih, kod slikara, kod ljubavnika, kod sportista, i tako dalje. Mnogi to cine upravo idealizovnjem, koliko im je to pametno pokazuje se kad pocnu pricati sa nekim ko nije u tom tripu.

ја сам против сваког ко говори о несавршенству, јер пазите тога се не смијемо одречи иако јено несавршени, али нама је као допуна савршенству самим Христом дато опроштење и милост, тако да помоћу милости можемо бити савршени упркос гријеховима
ако не савршено барем тражити добро, обзиром да је све лоше

slazem se sa zadnjim postom!
ideali su nam neophodni...

pa recimo i svaki graditelj bilo sta da gradi on mora prvo da zamisli ideal koji zeli svojom gradjnom da dostigne.na stranu to sto nijedan covjek nije savrsen gradilac i sto nijedna ljudska tvorevina nije savrsena.
ako zelimo bilo sta da promjenimo oko sebe ili u sebi neophodni su nam ideali i idoli.

posebno je pitanje koliko smo vjesti u odabiru pravih ideala jer povodimo se za pogresnim idealima i laznim idolima. to nas vuce u propast, u ambis u nesuglasice u protivrjecnosti itd...

Idealizovanje je dobro u nekim situacijama jer cesto pomaze covjeku da lakse nadje rjesenje za probleme, dok u drugim situacijama zna biti pogubno, recimo kad za nekog mislite da je idealan a na kraju se ispostavi da nije i onda neminovno dolazi do razocarenja.
Jedan hipnotizer se tako obogatio sto je ljude lijecio od depresije i svakakvih losih stanja i bolesti govoreci im da idealizuju situaciju i da zamisle da je sve idealno. Hipnozom im je davao sugestije koje su bile namijenjene da se urezu u podsvjesni nivo mozga, ali je trazio da osobe svjesno zamisljaju da je sve dobro.
Kog zanima moze da vidi ovdje o njemu: http://www.paulmckenna.com/file/32/prof ... ining.html

Kupio sam par njegovih knjiga koje dodju sa CD-ima i relativno su dobre. Uzivo naplacuje puno. Mislim da njegov metod nije los i u kombinaciji sa drugim metodama moze u vecini slucajeva dati izvrsne rezultate.

Vime, to nije nista novo. Onaj Dzozef Marfi, u svojoj knjizi "Moc Podsvijesti" pominje nekakvog francuskog ljekara iz proslosti, prije Freuda i Junga i prije pojma hipnoze uopste, koji se iskljucivo sluzio metodama hetero- i autosugestije i postizao gotovo stopostotan ucinak. Dan danas to stoji u arhivima negdje u francuskoj kao zvanicni podatak. I postoji jos bezbroj slucajeva iz jos ranije istorije, o novijoj da i ne govorim...
Ali to nije ta idealizacija o kojoj se ovde govori. Kada covjek nesvjesno idealizuje, tad nastaje problem. Kada je idealizacija svjesna, tipa: "Stvari su lose, zelim da budu dobre, i bice dobre, sve ce biti u savrsenom skladu" efekti su vrlovrlo stvarni i pozitivni. Problem kod onog nesvjesnog idealizovanja je taj sto covjek ne vidi problem, vec situaciju takvu kakava je sebi predstavlja drugacije, bez poksaja mijenjanja i popravljanja, bez uvidjanja problema.
Kada su stvari lose, nema smisla govoriti da su dobre. Tek kada se problem prepozna moze se raditi na ispravljanju. "Sad je lose, bice bolje." Cak i ovako bezvezna recenica daje rezultate. Eto ja sam zivi dokaz za to i niko me ne moze u suprotno ubijediti. Ali to jednostavno previse prosto zvuci da bi ljudi u to povjerovali. Tek kad ti doktor da aspirin i kaze "ovo ti je najnovija tableta protiv raka pluca, 100% lijeci" tad ces ozdraviti. Da ti je odmah rekao da je aspirin ne bi uspjelo. Svako zna takve primjere. Moja baba je svaki mjesec htjela u bolnicu jer je bila "bolesna" i oni je svaki mjesec kacili na najobicniju infuziju za koju su joj prethodno rekli da je poseban lijek za tu njenu bolest. I babi uvijek bolje...
Tako da je idealizacija (tj. prije vizuelizacija) dobra, kada se svjesno radi. Nema rezultata kada covjek sumnja u ucinak, i ne vjeruje u ono sto govori. blabla
Da se o moci autosugestije i podsvijesti nadaleko i nasiroko raspravljati, ali to nije ova tema.
Bio bih rad da neko i tu temu zapocne Ja necu, ionako sam dosadan...

_________________
Đuro je divan.

Mentalni procesi su arbitrarni, to vec znamo. Znaci jednom istom objektu razliciti ljudi daju razlicita znacenja. Tako ce nesto sto je idealno za jednu osobu, drugoj biti daleko od idealnog itd itd. Znaci, sve je relativno.

Kad nekoj osobi dajemo karakteristike ideala, savrsenstva, koje ta osoba objektivno i realno ne zasluzuje.... mislim da to govori vise o nasim osobinama, nego o osobinama te druge osobe. Naime, neki covjek trazi ideal ili san, jer njegovom srcu treba san pa onda on projicira( na bilo sta! samo da zadovolji potrebu za snom, idealom, ljubavlju.. stagod)

Licno, nemam nista protiv ideala. Dapace, mislim da su jako dobro gorivo i motiv za raznorazne inicijative i akcije u zivotu. E sad, samo je dobro kad to covjeka drzi dugo, jer ako se probudi pa vidi da je ideal bio zalud, e to moze biti inhibirajuce.

Nadalje, ta moc ljubavi da podeblja dobre osobine u objektu ljubavi za jedno 100 %, a lose skroz izbrise, je zaista divna. Eto, toliku magicnu moc ima ljubav i mislim da je to divno.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Sve vec jeste u skladu, samo sto to mi ukoliko smo zasljepljeni problemima ne vidimo. Ali to ne znaci da je bilo sta na ovoj Planeti savrseno samo po sebi. Niti znaci da zivot jeste ili moze biti savrsen.

Svi stalno donosimo odluke, koje daju odredjene rezultate ili posljedice. Ukoliko prihvatimo svoju ulogu i odgovornost za ono sto cinimo, barem za korak cemo se pribliziti tom prirodnom skladu.




EMO.



To je tzv. placebo-efekat. Mozda se njena osnovna bolest nije promijenila, ali se promijenio njen utisak ( odnosno efekat iste ) na nju.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Jedan paradoks ljudskog uma je u tome što može da zamisli idealno, iako to nigdje oko njega ne postoji. Idealno je možda samo drastično uprošćena slika realnog.

Čovjek svakako ne može da u potpunosti shvati realnost s kojom dolazi u dodir. Naše shvatanje je uvijek neko uprošćavanje, uvijek odustajemo od pokušaja potpunog shvatanja. Na taj način, sve što znamo je idealizacija.

Problem možda nastaje kada neko uporno ne odustaje od svoje idealizacije kada je već očito da je neprimjerena. Neprimjerena jer je previše različita od realnosti na koju se odnosi.

Ako je neko pitanje već bitno čovjeku, najbolje što može da uradi je da pokuša što bolje da se upozna s tom problematikom. Da bude spreman mijenjati svoje ideje, jednostavnije za složenije, više pogrešne za manje pogrešne.

Ne znam koliko može da bude poguban sukob tvrdoglave idealizacije s realnošću. Sam po sebi je uzaludan i besmislen.

Toliko si puta upotrijebio rijec realno u zadnjem postu da bi covjek jadan pomislio da tako nesto i postoji, i da si ti taj koji moze da kaze sta je to realno Ne slazem se uopste sa tim postom u cjelini, al nemam vremena sad ni mrvice pa necu srat.

@ruzo, zovi onaj efekat kako hoces, ali to je cist primjer heterosugestije potpomognut velikim ubjedjenjem u djelotvornost "lijeka". Upravo ni bolest ni izljecenje nisu ni postojale, nego je sve bilo u (pod)svijesti moje pokojne mi babe. al nije to ova tema.

_________________
Đuro je divan.

To si ti rekao, a ne ja.



4 puta, tačno, od ukupno 146 riječi tj. 2.7% teksta, ne znam koja je pristojna granica za upotrebu te riječi, prije nego što se nekom počne 'priviđati realnost'.

Realno (nlat. reale) nešto stvarno, ono što postoji.

To je definicija pomenute riječi. (Vujaklija) Ona postoji, ima svoje značenje. Eto nečega realnog.

2.6 %

@blue, sto ti sad to treba? Da se nisi uvrijedio nesto?

"Nesto stvarno, ono sto postoji" - ma sta mi naprica...

I za kraj vecerasnjeg druzenja... po hiljaditi put na ovom forumu, (radi reda i obicaja) samo za vas... STEPHEN HAWKIIIIIING!!!!!

"It's no good appealing to reality because we don't have a model independent concept of reality"
S.H. My Position, 1992.

_________________
Đuro je divan.

Paradoks ili nesreca ?



Ja bih rekla uljepsana na n-tu.



Da, odustajemo od potpunog shvatanja, odnosno ne trudimo se potpuno shvatiti bili sta sto nam nije izuzetno vazno. A i tada su nam mogucnosti ogranicene, jer smo nesavrseni u svojoj prirodi, izuzev u nasoj vec pomenutoj sposobnosti mastanja ( idealizovanja ) Ipak ne smatram da je sve sto poznajemo idealizacija, to je obicno nas utisak o stvarima i ljudima.



Optimisti ovaj svijet cine ugodnijim.



Sta je realnost ? Ugao posmatranja ili objektivna datost ? Da bi bilo koje ljudsko bice bilo sasvim objektivno, moralo bi se postaviti izvan vlastite fizicko-umne ogranicenosti, sto je 'Mission impossible'. Mi konstantno s drugim ljudima provjeravamo vlastiti dozivljaj stvarnosti, da bismo potvrdili nasu ustolicenost u istoj.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

@Vader

Ne valja ti taj digitron, provjerio sam.

@Bik

Ispravljanje krivog navoda, da si me uvrijedio ne bih ti ni odgovorio.
U toj rečenici koju si citirao Hoking ne kaže da realnost ne postoji, već da mi nemamo neki zajednički koncept realnosti.

@Rose

Mislim da se slažemo... uglavnom.

Ma nisam ja tebe ispravljao, nego je to (2.6%) odgovor-zezanje na tvoje pitanje: "2.7% teksta, ne znam koja je pristojna granica za upotrebu te riječi, prije nego što se nekom počne 'priviđati realnost'"

Ma dobro, nije sad bitno je li 0.1 posto vise ili manje. Ono sto je bitno je da nije dobro preveliko idealizovanje osim u slucaju lijecenja ili "posebnih okolnosti", ali dobra je mala doza idealizacije jer ako se sve gleda realisticno cestto postoji strah da se nesto ne uspije i zbog toga opasnost i da se ne pokusa. Sjecam se mnogih stvari kad nesto izgleda nemoguce, ali u umu to idealizujemo i cvrsto vjerujemo da je moguce, u velikom postotku dolazi do ostvarenja, naravno pri tom ne mislim na nemoguce misije, kao na primjer da covjek napravi skok velicine 2 kilometra, nego odredjene stvari koje je neko vec prije nas ostvario, neko sa slicnim sposobnostima i pribliznim okolnostima, znaci da je moguce, treba samo da promijenimo, odnosno idealizujemo sliku u umu o datoj stvari.

Ja sam samo malo alergican na "realno".

_________________
Đuro je divan.

Reci nam nesto novo.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

nesto novo

_________________
Đuro je divan.