Evo zapocinjemo znaci zanimljivu, nadam se, temu.
Ja sam bio zrtva depresije nebrojeno mnogo puta, ako upste postoji takva merna jedinica, ali nema veze.
Uglavnom, sve zapocinje tako sto se probudim malo potisten, i onda nastane lagani uplov, a takodje i upliv u negativna razmisljanja, ili cak bezopasnije u neraspolozenje.Uvek je prepoznam, ali ono sto mene najvise zabrinjava sto sam pre stalno, sad ipak vec manje, hteo da dozivim to s(t)(r)anje. oops
E dalje; najvise me uhvati u sumrak, ne po noci vec bas u sumrak, tad se osecam najgore, mislim da vremenske okolnosti imaju mnogo, mnogo uticaja na psihu, na kraju krajeva to je i dokazano.
E sad ono najzanimljivije, kako se boriti protiv depresije.Ja se uglavnom ne branim, vec se prepustim, zasto, ne znam, mozda neka unutrasnja destruktivnost, ili sta vec?.A ako se branim, onda se to sastoji od izlaska, tj. brzog pronalazenja bilo koje zrtve, bio skoro i potpuni neznanac/ka, i emotivnog praznjenja, mislim da se iskaljivati na stvarima bas stvara kontra-efekat, postaje se nemocan, cak jos gore, besan.
Mislim da je pozeljno, ako se radi o kracem ali izuzetnom napadu depresije potpuno se saziviti sa njom, pustati depresivne (ne ljubavne, prim. prev.) pesme, zatvoriti se u sobu, cak ako je neko sklon patetisanju, iskoristiti i to, naravno bez suicidnih namera i misli, a ako i dodje do takvih misli treba ih intenzivno prozivljavati kroz osobe koje bi to samoubistvo pogodilo.
Vec sledjeci dan moze sve izgledati drugacije, narocito ako je atmosfera u kuci mirna, meni licno brzina ujutro u kuci ne odgovara jer se osecam usporen i nedorastao ostalim.Takodje postoji jedan odlican lek koji sam otkrio, bar meni mnoooogo zna pomoci, ne bas stalno, ali ipak deluje, sto je najsmesnije izgleda tako glupo.Naime, navece pre odlaska u krevet istusirati se u mraku, tj. mracnom kupatilu, pa da vidite kakav je odlican osecaj kad nakon vrele vode i pare i mraka, osusite se i legnete u poznati krevet, kako je to odlican osecaj.A dok se tusirate, zatvorite oci.Oseca se kao da ste opet u majcinoj utrobi, neigurni i sami.Kasnije sve izgleda lakse.
Eto ja sam za sad izneo neka svoja misljenja, naravno sve na osnovu mog iskustva, i ovo je kao sto ste mogli primetiti iskljucivo depresija koja se sama razvija, bez poticaja od bilo kojeg uzroka, do psihe same, ne racunajuci vremenske (ne)prilike.E zato sam spomenuo vrste depresija, verujem da postoje nijanse, kako po intenzitetu, tako i povodu.Brze ali inenzivne, tihe (blage) ali duge, iscrpljujuce duge, izvane same, ili ramisljanjem, ili bolescu, ili od strane druge osobe, ili promene, ili mnooogo drugih stvari.
I jos jedna stvar pre kraja OVOG posta, mislim da su antidepresivi smrt.