nego ljudi, razmišljate li nekad koliko su misli rezultat "programiranja" u djetinjstvu? sve se može tako posmatrati - od načina na koji kačimo veš preko toga jel preferiramo farmerke ili druge vrste hlača do toga jel mrzimo homoseksualce il se užasavamo poligamije..svaki stav ima korjen u djetinjstvu, iako toga najčešće nismo svjesni..međutim, ako se potrudimo, možemo uočiti lanac misli koji je doveo do formiranja stava i uslove iz okoline koji su doveli do toga..sve je to naučeno..evo jedan brutalan primjer: osoba koja je seksualno zlostavljanja u djetinjstvu najčešće kad odraste i sama postane takva da je uzbuđuje baš sex sa djetetom..u pitanju je mehanizam odbrane, u isto vrijeme osoba želi da ispolji svoju seksualnost ali i da ne prsne skroz zbog onoga kroz šta je prošla jer je u pitanju teška trauma. elem, kad skontamo kako se formiraju misli i stavovi možemo da počnemo proces "deprogramiranja", da odbacimo ono što nam je nametnuto a ne sviđa nam se, i da se ponašamo prirodnije i ljudskije..možemo npr. da ne patimo zbog fucking uraslih dlačica i slobodno nosimo šorc kad je vruće, da ne budemo opsjednuti skupim autima i telefonima, da ne prihvatamo odluke političara kao ovce za šišanje..ukratko, potencijal za razvoj postaje ogroman i ljudi postaju srećniji sa samim sobom i u odnosima sa okolinom..fora je znači prepoznati koliko je ogroman dio ličnosti struktuiran kroz društvene "vrijednosti" dok nismo bili formirani, dok je um bio maltene kao plastelin kojeg je svako pritiskao kako hoće...ko uspije, osjećaće se kao Neo dok čita kod
i biće u stanju učiniti toliko toga za sebe! ovaj proces je naravno nerazdvojiv od emocija, i one se isto tako formiraju, npr. osjećamo se nesigurnim jer su nas roditelji držali pod staklenim zvonom pa nismo naučili tolerisati frustracije i okolinui sl. lakše je u tom slučaju raditi na sebi kad se ne poistovjećujemo sa tim proizvodima lošeg vaspitanja i kažemo sebi: ok, ja mogu i bolje, naučiću to i sve će biti ok..ma nije to nikakva nova filozofija, kroz to se prolazi u toku odrastanja, samo je žalosno koliko ljudi ama baš nikad ne preispituje sebe na ovaj način i nastavlja doživljavati bol i nanositi ga drugima, bez želje da postanu bolji ljudi
da zaključim: čitajte knjige iz psihologije i antropologije i sve će vam biti jasno
možda ne odmah, ali uz malo truda sigurno će vam poći za rukom
za kraj, prigodna pjesmica (nema veze što sam je kačila nedavno, cool je
)
tvoje srce je ko digitron,
tako sračunato, hladno,
daj programiraj i mene,
otkrij sistem, otkrij šeme
koju karticu da ubacim,
na koliko ti radiš,
kakva ti je memorija,
gdje se pališ a gdje gasiš
programiraj me,
programiraj mene ti
kakve su ti vibracije,
koliko radnji poznaješ
osjećaš li ritam, muziku,
ili samo neku logiku
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=rUoGNfy3Wvg[/youtube]