boa je napisao:
google lazarević je napisao:
i budale su ljudi moze im se i treba pomoci.
stvarno im se moze pomoci?
da li bi se konkretno moglo pomoci tom liku?
da li bi zivjeli sretno do kraja zivota i smijali se tome?
ili bi se njemu pomoglo, ozenili bi se imali divnu djecu i onda bi on poceo da njoj govori da je kurva i da su djeca kopilad i da nisu njegova?
pitanja nisu cinicna, da me pogresno ne razumijes...zaista me interesuje da li se ljudima moze pomoci ili je problem negdje mnogo, mnogo dublje u nama i samo mjenja oblik?
nesto kao naziv teme/ unutrasnji demoni....
naravo da se moze pomoci. svi ti poremecaju postoje u blazem obliku kod normalnih ljudi (idealno normalna licnost ne postoji). svi mozemo, ako razmislimo dobro o tome, pronaci promjene u sebi. evo jedan banalan primjer: sjetite se kad ste bili mladji i zeljeli neki odredjen tip mobilnog telefona..trazili ste podatke na netu, uporedjivali s drugim telefonima, odusevljavali se dizajnom i opcijama i nedeljama i mjesecima skupljali pare za njega, cak se i u snovima javljao
tolika je bila zelja i opsjednutost! a sad, poslije par godina, sve to izgleda smijesno, obicna mladalacka zaludjenost. nesto sto je okupiralo misli nedeljama sad je postalo beznacajno, i vise i ne zelite neki novi telefon jer je bolji i ljepsi. promjena se dogodila neprimjetno.
sta je sa neuroticarima? oni imaju jace izrazen kompleks, jedan dio njih, da tako kazem, vodi svoju autonomnu politiku
oni su svjesni svog problema (to je razlika u odnosu na sizofreniju i psihozu) a ne mogu nista, racio jednostavno ne pomaze. sta cinti? prva opcija, po meni, je naci knjige koje se bave time, citati stalno i razmisljati o tome, te pricati o problemu s bliskim osobama. to je cesto dovoljno da se problem rijesi za par mjeseci. pozeljno je naci zreliju osobu koja je prosla kroz nesto slicno i pricati sa njom. ako ni to ne pomogne, potraziti dobrog psihoterapeuta. oni su posebno obuceni da rjesavaju takve probleme, isto kao sto i doktori znaju da lijece tjelesne bolesti. tako cesto cujem prigovore da psihoterapeuti ne mogu pomoci, i sto je najgore, od osoba koje ne znaju kako izgleda taj proces, vec imaju iskonstruisanu neku cudnu sliku u svojoj glavi. takodje, prigovaraju da proces nekad dugo traje. pa normalno da dugo traje ako je u pitanju neki tezak problem s kojim osoba pokusava da izadje na kraj sama godinama. po meni, veoma je humano posvetiti mjesece, pa cak i godine, pomaganju jednoj osobi jer rezultati su vrijedni toga. osoba rjesava svoj problem, i ne samo taj, vec radi i na drugim aspektima svoje licnosti, te postaje bolja osoba i sebi i svojoj okolini. ima li vece nagrade nego kad takav neko prevazidje problem i osnuje svoju porodicu i bude dobar roditelj i muz?
problem danasnjeg drustva je sto svi hoce neke instant terapije, par sarenih pilula i gotovo..pa ne ide to tako, ne moze se tako puno uciniti. potrebno je mnogo vremena, intropsekcije i analiziranja da bi se doslo do odgovora, do katarze u kojoj problem nestaje.
sto se tice doticnog lika, u pitanju je klasicni slucaj projekcije svoje "prljavstine" na voljenu osobu. sasvim je moguce da, poslije par mjeseci terapije, rijesi to sam sa sobom i postane, sto bi rekli, normalna osoba, sposobna za vezu i brak.
jos jednom da naglasim, ovde na Balkanu se jako potcjenjuje i moc promjene i terapije, predrasude vladaju..ljudi nisu svjesni uopste da nisu staticne licnosti, da se zapravo mijenjaju i da je na to moguce itekako uticati. zalosno
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
), a na zeni je, ako je pametna, da dobro procjeni i da izabere...
