Biti djecu je opasno
Mozak se razvija tako sto ga koristimo.On razvija svoju strukturu u prve cetiri godine zivota. U zavisnosti od okruzenja i iskustva tog okruzenja koje se nudi djetetu, mozak ce da se razvije i iskoristi na najbolji nacin ili kao vecina da postane potcjnjen autoritetu. Nikad slobodan u sopstvenoj volji i izrazavanju sebe. Mozak djeteta koje je uglavnom iskusilo ljubav, pravilnu njegu i ispunjenje osnovnih poteba, se razvija razlicito od djeteta koje je surovo tretirano.
Djeca koja su tucena uce samo to, nasilje i agresiju i nista drugo. Nijedno dijete nije rodjeno sa nasiljem. Nasilje nije genetsko.
Djeci nije dozvoljeno da se brane ili odbrane od nasilja tako da bi prezivjeli tu surovost (silovanje privatnih granica kroz psihicko, fizicko i emotivno nasilje) moraju da potisnu sve emocije koje uz to idu ljutnja, bijes itd. Takvo ponizavanje vrijedja i rusi svako dostojanstvo i samopostivanje i ubija svaku urodjenu empatiju koje dijete ima. To se kasnije onda odrazava na njihovu djecu i tako se sve ponovo vrti u krug. Liseni empatije, dostojanstva i samopostovanja neki ce tu svoju srdzbu da usmjere na sebe.To se dobro vidi u bolesti danasnjice kao sto su depresija, narkomanija, smetnje u ishrani, ankcioznosti, od davnina akoholizam i dr. Ili ce tu istu srdzbu upotrijebiti protiv drugih odraslih kao sto danas to jos vise dolazi do izrazaja delikvencija, ratovi, terorizam, izolovanje slabijih grupa, potiskivanje i kaznjavanje slabijih.
Tuci djecu i surovo se odnositi prema njima nema nikakvog edukativnog aspekta. Jedino sto djeca uce od toga su agresija i teror koji ce oni kasnije upotrebiti jer to je sto se i njima desilo i to je normalno. Roditelji time unose sve negativne aspekte ucenja i samim tim programiraju svoju djecu da postanu onakvi kakvi oni ne zele da postanu. Ali “djelo vrijedi hiljadu rijeci”, tako da djeca vise uce od onoga sta se njima desava ili uradi nego sta im se kaze rijecima.
Druga strana agresije i terora nad djecom jeste ta da oni gaje emocije koje ih prave zrtvama za citav zivot. Kao sto su: ja nisam nikad odvoljan/a, nikad dovoljno dobra, pokoravanje u svakom smislu, izvrnuta samoslika fizicka i psihicka, neimanje samopostovanja i ljubavi prema sebi, usamljenost i nerazumijevanje od strane drugih, tiha patnja, poricanje svojih osjecaja i emocija itd.
Neki od ovih imaju direktno uticaja na fizicko stanje. Da se dobro uci kroz kaznu ( djeca ce samo zeljeti da koriste kaznu kad odrastu), nasilje je manifestacija ljubavi kad govore da je kazna za tvoje dobro ( njegovanje perverzije i iskrivljena slika i znacenje ljubavi), patnja mora da se ignorise i da ne smije nista da se osjeca (opasano za imuni sistem), programiranje za prihvacanje nelogicnih argumenata ( ovo je za tvoje dobro, zbunjujuci tako logican tok ljubavi i njege), ponizavanje kroz argument (ko ne slusa njemu batine) uci samo ponizavanju i pokoravanju bilo kome ko ima autoritet kao roditelji (diktatori, agresivan partner/ka itd.).
Kroz surovost roditelji (iz neznanja) unistavaju osjetljivost i saosjecanje za druge i za sebe cime ogranicavaju kapacitet i mogucnost pronicljivosti, poricanje osjecaja i emocija ima veliki uticaj na tijelo a to se manifestuje kroz razne fizicke bolesti u kasnijem zivotu. Jer sve se to pohranjuje u celije i mozak tako da se negdje mora manifestovati.
Djeci je potrebno mnogo vise od hrane, garderobe i krova nad glavom. Djeca imaju potrebu za brizljivom tjelesnom i emocionalnom sigurnoscu i paznjom. Respekt za nas identitet, podrsku ,stimulans i toplinu u kojoj se možemo razvijati u emocionalno zdrave i funkcionalne odrasle osobe.
Sve naše potrebe koje nisu ispunjene su razlog naše patnje.
Okrutnost i nasilje sa jedne i nemogucnost ucenja emocija ili uskracenje istih je formula za propast. I svi koji su morali proci kroz to i jos prolaze u svojim dragocjenim zivotima moraju sada u odraslom dobu da placaju za to. I lazu sebe da je sve to ok I ima gore da bi mogli da prezive taj terror koji im je nanesen.
Briga za emocionalne potrebe nase djece znaci vise od toga da im dajemo “srecno djetinjstvo”. Omoguciti da mozak funkcionise zdravo, racionalno, sa zdravom dozom pronicljivosti, radoznalosti i razumijevanja odgajamo danasnju djecu kakve odrasle osobe zelimo da postanu.
"Da zivimo to je najrijedja stvar na svijetu. Vecina ljudi postoje i to je sve." - Oscar Wilde
Pozdrav
Chef
|
