Depresija u porastu..
Vrijeme u kojem živimo obilježeno stresovima i traumatizmima. Ljudi koji su depresivni nezadovoljni sobom i okolinom. Depresija ne zaobilazi nikoga, ali je karakteristična za ”zrele” godine, kad se od čovjeka više traži, kad je potrebno ponijeti veći teret. Ova bolest često dovodi do samoubistva
Svakodnevne obaveze, obezbjeđivanje egzistencije, ”hladni život” lišen emocionalnosti, robovanja tehnici i novcu, ugrožavaju čovjekove slobode i prirodni ritam života. Stresne situacije je ponekad teško ”normalno” preživjeti, i stvara se pogodno tle za nastanak različitih psihičkih poremećaja, od kojih se, posljednjih godina, najčešće dijagnostikuju depresije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, jedna petina ukupne populacije u svijetu boluje od depresije. Prema istim podacima, vjeruje se da malo koga može zaobići depresija, bilo kao epizoda neurotičnog tipa, ili psihotični oblik, koji traje duže. - Depresije se često srijeću u svakodnevnom životu i manifestuju se nenormalnim patološkim raspoloženjem, koje može biti različite ”dubine”, trajanja i, naravno, različitih uzroka, ističe prof. dr Mirko Peković, neuropsihijatar i direktor Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Crne Gore. U osnovi , postoje neurotične, odnosno situacije depresije, koje su posljedica neke krize ili traumatskog, stresnog događaja. Kada su uzroci poznati i locirani, one imaju bolju terapijsku prognozu i ponekad prolaze čak i bez intervencija, spontano. Druga vrsta depresije su psihotične, ili procesne, koje imaju ozbiljnije uzroke. One su uglavnom nepoznate etiologije, nastaju iz nekih unutrašnjih endogenih razloga i imaju goru prognozu, a često su uslovljene nasljednim faktorima, objašnjava dr Peković. Neurotične depresije, dodaje on, na neki način su neizbježnost svakog čovjeka, pogotovo u današnje vrijeme teškog življenja. One nastaju kao posljedica preživljavanja ranih gubitaka (traumatizma) u razvojnom periodu, uglavnom kod labilnih ličnosti. Neke forme depresije se danas shvataju kao model življenja nekih osoba. Zato se i terapija svodi na odvikavanje i usmjeravanje na zdrave, realne stilove života. Dr Peković upozorava da su depresije u porastu, i da je sve veći broj oboljelih, jer je vrijeme u kojem živimo obilježeno stresovima i traumatizmima. Kod nas je prisutna nezaposlenost, problem tranzicije, izbjeglice... To su dodatne okolnosti koje utiču na porast depresije, tvrdi naš sagovornik. Depresiju je laički teško prepoznati, ali je zato psihijatri dijagnostikuju bez problema. - Ova bolest se manifestuje nizom problema u funkcionisanju, ličnom i porodičnom, zamorom, malaksalošću, dekoncentracijom, rđavim raspoloženjem, nesanicom i drugim brojnim smetnjama, a moguće su i glavobolje, vrtoglavice, bolovi u predjelu srca, gušenje, slab apetit, sklonost prema konfliktima. Ljudi koji su depresivni nezadovoljni su sobom i okolinom. Ovakve depresije se relativno uspješno liječe. Spektar terapijskih mogućnosti je širok, počev od raznih psihoterapijskih tretmana do brojnih pouzdanih ljekova. U liječenju, naročito neurotičnih depresija, kombinuje se psihoterapija i medikametozno liječenje, kaže dr Peković i ističe da su bolesnici liječeni od ove bolesti skloniji ponovnim depresijama, tako moraju shvatiti od koje bolesti boluju i redovno dolaziti na ljekarske kontrole.
Krizni periodi
Depresije ne zaobilaze nikoga, ali su ipak karakteristične za ”zrele” godine. Tada se od čovjeka više traži i potrebno je ponijeti veći teret. Mnogi ljudi su slabije, krhkije mentalne strukture i nijesu spremni za to. U životu prolazimo kroz razne periode koji mogu biti krizni-mladost, klimakterijum, brak, odlazak u vojsku, razvod, penzija. Sve ovo može da provocira čovjeka da ponekada posustane. Takvo stanje dovodi do depresije. I neke biološke okolnosti, naročito kod žena, mogu biti provokativne za depresivno ponašanje. Takav slučaj je ponekad kod prve menstruacije, trudnoće ili u postporođajnom periodu. - Većina ljudi je sklona da izjavi da su depresivni kada „sve krene nizbrdo”, kad im je muka od novog radnog dana ili se posvađaju s partnerom, ili, pak, kad dođe kraj ljubavi, izgube dragu osobu, padnu na ispitu, dijete im je neposlušno ili jednostavno kad je hladan kišni dan... A istovremeno ih drugi ljudi vide kao osobe koje su uspješne na poslu, imaju divnog i pažljivog supruga/suprugu, slatku i poslušnu djecu i pred njima se sva vrata otvaraju, kaže socijalna radnica Dijana Popović-Gavranović. Neki bolni događaji izazivaju tugu, zabrinutost, strepnju, uznemirenost, melanholiju, samosažaljenje, pesimizam, plač i to se sve čini neizdrživo. Ali, to je normalna reakcija na taj nesrećni slučaj. Svako različito reaguje na određene teške situacije. Ma koliko da je bol snažan, zdrava osoba uspijeva da se „trgne” i suoči sa svim tim. Žrtva depresije ne nalazi smisao ni u čemu, ne reaguje na podsticaje okoline, ne nalazi utjehu u odnosu sa drugim ljudima i ne može se uključiti u realne tokove života. Na pitanje šta pomaže osobama koje ponekad kažu za sebe da su „bez veze”, „depresivne” i slično, ona kaže da je to za svakog različito. Kada su u takvom stanju, ljudi treba da rade ono što im pričinjava zadovoljstvo, smatra Popović-Gavranović. Raspoloženje može da popravi telefonski poziv, izlazak udvoje ili u većem društvu, odlazak u pozorište ili bioskop, zatim sportske aktivnosti, šetnja, putovanje, kupovina, čokolada,... samo ne zatvaranje u četiri zida i njegovanje tuge. Saznanje da je sopstvenom snagom tuga pobijeđena podiže samopouzdanje i ojačava osobu za sljedeći put. Tuga i bol se ne mogu poništiti prisiljavanjem na smijeh, kad nam do smijeha nije. Dijeljenje tih osjećaja sa bliskom osobom potvrđuje našu sposobnost da budemo otvoreni i zatražimo pomoć. Nekad je dovoljno da se problem saopšti i on počne gubiti na intenzitetu i rješava se, naglašava Dijana Popović-Gavranović. Ona ističe da nekim osobama odgovara da je neko drugi odgovoran za njihove probleme. Odrastanje i sazrijevanje, prema njenim riječima, znači i sticanje sposobnosti da se suočimo sa različitim problemima i da se njima sami bavimo, slušajući svoje emocije i dajući im prostora da se pokažu i vremena da se razriješe. - Kada je osoba paralisana tugom, strahom, kad ne uspijeva da vrati volju za životom, ne spava, ne jede, ne kontaktira sa drugima, potrebno je zatražiti pomoć profesionalca, koji će joj pomoći da riješi svoje probleme, onako kako odgovara kapacitetima te osobe
|