banjalukaforum.com

Hvala ti na savjetu Vale, ma cisto sam kontala da bi mi neka knjizica malo pomogla posto inace kad citam knjige one ostavljaju veliki utisak na mene...ali to sig opet ne moze pomoci kao razgovor sa nekim prof.psihologom. Sl kao i ti i ja sam prilicno taj sav haos cuvala za sebe, ali svakako je lakse kad s nekim popricas o tome. puno srece tebi i svima u ljecenju, a sad cu da pog ovaj sajt sto si preporucila

Hvala na odgovoru Valentina! Pitam za to sto sam ja krenula psihijatru, a ne psihologu, ali idem kod njega na pshioterapiju! I propisao mi je tabele! Mada su me tablete isprepadale kada sam procitala nezeljene efekte, pa cu ih poceti piti tek kada sljedeci put odem kod njega i popricam o tome! I mene je bas to iznenadilo jer skoro uopste nije pricao o mojim strahovima, crnim mislima i tome sto mi dolazi, nego me pitao neke stvari iz zivota, da bi mi na kraju objasnio sta je dovelo do toga i na cemu trebam raditi! Sretno i vama sa lijecenjem!

E hvala vam svima na lijepim željama za ozdravljenje
I ja se nadam da ćete si naći dobrog psihoterapeuta jer izgleda nije kod nas lako naći nekoga. Koliko sam shvatila nije bitno da li je psiholog ili psihijatar, već da je pored toga osposobljen za neku vrstu psihoterapije. Ovo gdje ja idem je analitička terapija, individualna ili grupna, zavisi od tvog problema šta ti preporuči, i ja sam slučajno čula od svoje zubarke za ovaj centar jer ona ide tamo i zadovoljna je. Što se mene tiče, ja mislim da bilo kojem čovjeku na planeti ne bi bilo zgoreg da malo popriča s nekim, olakša sebi neke dileme, ne treba čekati kao ja npr. dok ne dođe do toga da ne smiješ izaći iz kuće od straha Sad vidim da sam prije tri godine krenula na ovu psihoterapiju ko zna dokle bi sad dogurala. Ali šta je tu je, čovjek uči na svojim greškama, a i brate čudi me da doktori ne preporuče psihoterapiju kad znaju da ti to treba. Jer ipak koliko sam shvatila lijek liječi posljedicu a psihoterapija uzroke. Na kraju moraš ići na forume ili kod zubara da bi čuo gdje trebaš ići! Ludnica.
Pozdrav svima i sretno takođe!

A dobro, jeste tako! Ali ipak mislim kada dodjes u taj stadijum, kao sto si sama rekla, trebaju ti tablete da ti olaksaju i onda psihoterapija da sama sebi pomognes! Ipak nije bilo dzaba to sto si ranije pila tablete! Znaci uredu je sto ja idem psihijatru na psihoterapiju! Daj mi reci jos samo koliko kosta posjeta tu gdje ti ides?

i ja mislim da je najbolja kombinacija: ljekovi + psihoterapija i da jedno bez drugog ne pomaže (bar u mom slučaju). Ovdje gdje ja idem je 25 KM jedna seansa od 50 min, a idem jednom sedmično, znači dođe me 100 KM mjesečno, što mislim da uopšte nije puno za ono što dobijam. Koliko ti plaćaš kod tog psihijatra?

Kod njega je prvi put 70km, a svaki naredni 50km za 45min.! Nije mi nesto ni skup, jer npr.gdje god sam trazila bilo je od 70-150km!
Tu je bas jeftino, jel ides na individualnu terapiju?

da, individualnu

Tara,
ja pijem zoloft i leksilijum i treba neko vrijeme da se organizam navikne na lijekove možda 2 mjeseca, ali bolje je sebi olakšati i početi što prije,jer onda ideš na kontrole, pa ako treba nešto korigovati koriguješ i sve tako dok ne pogodiš dozu koja ti odgovara. nemoj odmah misliti da će ti se desiti sve to što piše. I ja sam odgađala, znam kroz šta prolaziš, pa misliš hoćeš li se navući na lijekove, ali suština je da će ti oni pomoći, a odgađanje neće. sad ja zvučim kao neki iskusni lik, ali jednostavno sam prošla kroz to sve kad se meni krenulo dešavati i kad sam trebala početi se liječiti, i zato ti pokušavam malo pomoći makar savjetom, da ne odugovlačiš kao ja.

Depresija u porastu..

Vrijeme u kojem živimo obilježeno stresovima i traumatizmima. Ljudi koji su depresivni nezadovoljni sobom i okolinom. Depresija ne zaobilazi nikoga, ali je karakteristična za ”zrele” godine, kad se od čovjeka više traži, kad je potrebno ponijeti veći teret. Ova bolest često dovodi do samoubistva

Svakodnevne obaveze, obezbjeđivanje egzistencije, ”hladni život” lišen emocionalnosti, robovanja tehnici i novcu, ugrožavaju čovjekove slobode i prirodni ritam života. Stresne situacije je ponekad teško ”normalno” preživjeti, i stvara se pogodno tle za nastanak različitih psihičkih poremećaja, od kojih se, posljednjih godina, najčešće dijagnostikuju depresije.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, jedna petina ukupne populacije u svijetu boluje od depresije. Prema istim podacima, vjeruje se da malo koga može zaobići depresija, bilo kao epizoda neurotičnog tipa, ili psihotični oblik, koji traje duže.
- Depresije se često srijeću u svakodnevnom životu i manifestuju se nenormalnim patološkim raspoloženjem, koje može biti različite ”dubine”, trajanja i, naravno, različitih uzroka, ističe prof. dr Mirko Peković, neuropsihijatar i direktor Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Crne Gore. U osnovi , postoje neurotične, odnosno situacije depresije, koje su posljedica neke krize ili traumatskog, stresnog događaja. Kada su uzroci poznati i locirani, one imaju bolju terapijsku prognozu i ponekad prolaze čak i bez intervencija, spontano. Druga vrsta depresije su psihotične, ili procesne, koje imaju ozbiljnije uzroke. One su uglavnom nepoznate etiologije, nastaju iz nekih unutrašnjih endogenih razloga i imaju goru prognozu, a često su uslovljene nasljednim faktorima, objašnjava dr Peković. Neurotične depresije, dodaje on, na neki način su neizbježnost svakog čovjeka, pogotovo u današnje vrijeme teškog življenja. One nastaju kao posljedica preživljavanja ranih gubitaka (traumatizma) u razvojnom periodu, uglavnom kod labilnih ličnosti. Neke forme depresije se danas shvataju kao model življenja nekih osoba. Zato se i terapija svodi na odvikavanje i usmjeravanje na zdrave, realne stilove života.
Dr Peković upozorava da su depresije u porastu, i da je sve veći broj oboljelih, jer je vrijeme u kojem živimo obilježeno stresovima i traumatizmima. Kod nas je prisutna nezaposlenost, problem tranzicije, izbjeglice... To su dodatne okolnosti koje utiču na porast depresije, tvrdi naš sagovornik.
Depresiju je laički teško prepoznati, ali je zato psihijatri dijagnostikuju bez problema.
- Ova bolest se manifestuje nizom problema u funkcionisanju, ličnom i porodičnom, zamorom, malaksalošću, dekoncentracijom, rđavim raspoloženjem, nesanicom i drugim brojnim smetnjama, a moguće su i glavobolje, vrtoglavice, bolovi u predjelu srca, gušenje, slab apetit, sklonost prema konfliktima. Ljudi koji su depresivni nezadovoljni su sobom i okolinom. Ovakve depresije se relativno uspješno liječe. Spektar terapijskih mogućnosti je širok, počev od raznih psihoterapijskih tretmana do brojnih pouzdanih ljekova. U liječenju, naročito neurotičnih depresija, kombinuje se psihoterapija i medikametozno liječenje, kaže dr Peković i ističe da su bolesnici liječeni od ove bolesti skloniji ponovnim depresijama, tako moraju shvatiti od koje bolesti boluju i redovno dolaziti na ljekarske kontrole.

Krizni periodi

Depresije ne zaobilaze nikoga, ali su ipak karakteristične za ”zrele” godine. Tada se od čovjeka više traži i potrebno je ponijeti veći teret. Mnogi ljudi su slabije, krhkije mentalne strukture i nijesu spremni za to. U životu prolazimo kroz razne periode koji mogu biti krizni-mladost, klimakterijum, brak, odlazak u vojsku, razvod, penzija. Sve ovo može da provocira čovjeka da ponekada posustane. Takvo stanje dovodi do depresije.
I neke biološke okolnosti, naročito kod žena, mogu biti provokativne za depresivno ponašanje. Takav slučaj je ponekad kod prve menstruacije, trudnoće ili u postporođajnom periodu.
- Većina ljudi je sklona da izjavi da su depresivni kada „sve krene nizbrdo”, kad im je muka od novog radnog dana ili se posvađaju s partnerom, ili, pak, kad dođe kraj ljubavi, izgube dragu osobu, padnu na ispitu, dijete im je neposlušno ili jednostavno kad je hladan kišni dan... A istovremeno ih drugi ljudi vide kao osobe koje su uspješne na poslu, imaju divnog i pažljivog supruga/suprugu, slatku i poslušnu djecu i pred njima se sva vrata otvaraju, kaže socijalna radnica Dijana Popović-Gavranović. Neki bolni događaji izazivaju tugu, zabrinutost, strepnju, uznemirenost, melanholiju, samosažaljenje, pesimizam, plač i to se sve čini neizdrživo. Ali, to je normalna reakcija na taj nesrećni slučaj. Svako različito reaguje na određene teške situacije. Ma koliko da je bol snažan, zdrava osoba uspijeva da se „trgne” i suoči sa svim tim. Žrtva depresije ne nalazi smisao ni u čemu, ne reaguje na podsticaje okoline, ne nalazi utjehu u odnosu sa drugim ljudima i ne može se uključiti u realne tokove života.
Na pitanje šta pomaže osobama koje ponekad kažu za sebe da su „bez veze”, „depresivne” i slično, ona kaže da je to za svakog različito. Kada su u takvom stanju, ljudi treba da rade ono što im pričinjava zadovoljstvo, smatra Popović-Gavranović. Raspoloženje može da popravi telefonski poziv, izlazak udvoje ili u većem društvu, odlazak u pozorište ili bioskop, zatim sportske aktivnosti, šetnja, putovanje, kupovina, čokolada,... samo ne zatvaranje u četiri zida i njegovanje tuge. Saznanje da je sopstvenom snagom tuga pobijeđena podiže samopouzdanje i ojačava osobu za sljedeći put. Tuga i bol se ne mogu poništiti prisiljavanjem na smijeh, kad nam do smijeha nije. Dijeljenje tih osjećaja sa bliskom osobom potvrđuje našu sposobnost da budemo otvoreni i zatražimo pomoć. Nekad je dovoljno da se problem saopšti i on počne gubiti na intenzitetu i rješava se, naglašava Dijana Popović-Gavranović. Ona ističe da nekim osobama odgovara da je neko drugi odgovoran za njihove probleme. Odrastanje i sazrijevanje, prema njenim riječima, znači i sticanje sposobnosti da se suočimo sa različitim problemima i da se njima sami bavimo, slušajući svoje emocije i dajući im prostora da se pokažu i vremena da se razriješe.
- Kada je osoba paralisana tugom, strahom, kad ne uspijeva da vrati volju za životom, ne spava, ne jede, ne kontaktira sa drugima, potrebno je zatražiti pomoć profesionalca, koji će joj pomoći da riješi svoje probleme, onako kako odgovara kapacitetima te osobe

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

da, interesantan članak, oduševila me ova socijalna radnica kao da priča moju priču..valjda mi depresivci ličimo jedni na druge, a mislimo da smo jedinstveni slučajevi

Od depresije najviše pate usamljeni ljudi, oni koji žive sami, koji su neorganizovani, koji nemaju što drugo raditi, koji ne traže raznovrsnost u životu, koji imaju naviku spavati po danu a noću sjediti pokraj kompa, i upravo to, sjedenje pred PC-jem i surfanje internetom. Depra nastala takvim nemarnim načinom života najteže pogađa u određena godišnja doba (uglavnom jesen-zima) i posebno za vrijeme praznika ako ih sam slaviš, sve to vodi do posvemašnjeg očajanja i nesigurnosti.
Zato - posveta najbližima, druženje, socijalizacija, rekreacija, ispunjen dan, limitiranje u lošim navikama, dnevni raspored i uvođenje reda... i kriza prolazi sama od sebe, možda je i zaboraviš.

I da, još da nadovežem i činjenicu kako depresiju, pogotovo kod intelektualaca, zna stvoriti i preopterećenje informacijama u glavi, razmišljanja i zajedno sa time briga uopšte.
Ne izostavimo da raznorazne knjige, filmovi, časopisi i mediji znaju iskvariti pogled na svijet.
Čuvajmo zdrav razum.

_________________
''Srbin Srbinu Srbin est!'' - nepoznati
''MALOGRAĐANIN je oruđe sveopšteg razaranja'' - Konstantin Leontijev
Prezir dolazi kada sve shvatiš!

Zna li ko sta o psihologu Miroslavu Čoliću?

Da mu nije neki rod onaj pjevac...?

Navodno jeste, nisam siguran.
Izgubio sam s njim kontakt prije par godina pa ako neko nesto zna moze da mi javi na mvmc38@yahoo.com.

Poštovani,

u daljem tekstu nudim Vam neke informacije vezano za rad udruženja građana "Viktorija" čije područje rada obuhvata populaciju zavisnika o narkotičkim sredstvima sa teritorije grada Banje Luke, ali i drugih gradova Bosne i Hercegovine i šire. Program je nekonfesionalan i obuhvata pripadnike svih nacija.
Program rada podijeljen je na dva polja: preventivni program i terapijski program.
Terapijski program obuhvata rad sa zavisnicima i njihovim porodicama, i obuhvata sljedeće aktivnosti:
• SOS telefon - ovo je način kojim se ostvaruje prvi kontakt sa ciljanom populacijom. Prednost ovakvog načina komunikacije sa potencijalnim korisnicima je anonimnost poziva putem kojeg potencijalni korisnici mogu dobiti odgovore na pitanja i riješiti nedoumice po pitanju problema zavisnosti, rizičnih ponašanja i infektivnih bolesti (HIV/AIDS, Hepatitis B i C itd.) Jednostavnim pozivom svaki građanin može da dobije neophodnu informaciju o bolestima zavisnosti i njenim posljedicama. SOS linija je aktivna od 9 do 19 časova , svakog radnog dana.Usluge Savjetovališta su besplatne.

• Individualni razgovori sa konzumentima droga (psihoterapijski rad i održavanje apstinencije); psihoterapijski pristup prije svega zavisi od snage ličnosti, vrste problema koji osoba pokušava da riješi kroz drogu, vrste droge i aktuelnog psihičkog stanja, pa se prema tome i početak rada sa zavisnicima odvija kroz individualni pristup. Početak rada je fokusiran na odvajanje zavisnika od droge, tj. uspostavljanje apstinencije i njegovo uključivanje u prve konstruktivne aktivnosti. Terapeut je osoba koja zavisniku pruža intelektualnu i emocionalnu podršku. Kada zavisnik prevaziđe nepovjerenje i kada se suoči sa odgovornostima dolazi do redukcije njegovih stavova prema svijetu i prema samom sebi. Vrijeme trajanja ovog tretmana zavisi od pojedinca.

• Individualni terapijski rad sa roditeljima i srodnicima zavisnika – putem ovog servisa terapeut dobija sve neophodne informacije o porodici, kao i ponašanju zavisnika unutar porodice. Takođe, od njih se očekuje saradnja u terapijskom procesu zavisnika. S obzirom da su i same porodice pogođene posljedicama narkomanije jednog njihovog člana nastoji im se pružiti neophodna podrška, potiče se izražavanje potisnutih osjećanja, prevladavanje osjećaja marginalizovanosti, itd. Takođe, rezbijaju se predrasude, pogrešna uvjerenja samih roditelja o problemu narkomanije i upoznavaju se sa svim mogućim rizicima zavisnosti.

• Savjetovanje i upućivanje na anonimn,povjerljivo savjetovanjei testiranje na HIV/AIDS i ostale krvno i polno prenosive bolesti- s obzirom da su injekcioni korisnici droga, jedna od rizičnih populacija po pitanju raznih infektivnih bolesti tokom rada sa zavisnicima, terapeuti ih motivišu i upućuju u određene relevantne ustanove na dobrovoljna testiranja na HIV, Hepatitis B i C, kao i seksualno prenosive infekcije. Kroz naše dosadašnje iskustvo, zavisnici pogotovo injekcioni veoma malo znaju o mogućim posljedicama i rizicima svog ponašanja. Savjetnik edukuje i daje neophodne informacije o rizicima injekcionog konzumiranja droga, korištenja zajedničkog pribora, nezaštićenog seksualnog odnosa i sl. i priprema korisnika na moguće rezultate. I kod pozitivnog i negativnog ishoda testiranja, zavisnik se edukuje o rizicima i načinima prenošenja kako bi zaštitili sebe i druge.

• Grupni rad (grupe roditelja, grupe mladih, grupe samopomoći); članovi porodice učestvuju u sedmičnim grupama koje vode za to edukovani terapeuti. Cilj grupe nije pronaći krivca u porodici nego rasvijetliti pogreške u komunikaciji o ponašanju unutar porodica. Naše grupe nisu brojčano velike jer na taj način omogućavaju produktivan rad i to odnosom lice u lice tj. oči u oči, a sastavljene su od članova koji međusobno razmjenjuju osjećaje, strahove i temeljne neprijatnosti koje su vezane za zajednička iskustva kao i međusobnu podršku. Principi terapijske grupe baziraju se na izmjeni iskustava utemeljenih na stvarnim zbivanjima, a ne samo proživljenim emocijama; na priči o prošlosti i osjećajima ovdje i sada. Pružaju informativno-edukativnu pomoć, utoliko što dozvoljavaju članovima da spoznaju korisne činjenice koje se odnose na njihovu situaciju, a iznad svega ukazuju im na praktične aspekte upravljanja vlastitom situacijom.

• Priprema za Terapijsku zajednicu - Tokom perioda apstinencije nepovoljna socijalna klima, strah koji zavisnik osjeća, stanje potištenosti i nezadovoljstva, profesionalna neefikasnost, nesigurnost u socijalnim relacijama stvaraju velike teškoće zavisniku da se prilagodi promjenljivim uslovima spoljne sredine. Zbog toga pati i osjeća se izolovano. Ovo su često razlozi recidiva što otežava apstinenciju u porodično-socijalnim uslovima. Zbog navedenih razloga, zavisnik se nastoji motivisati za različite terapijske tretmane prvenstveno terapijsku zajednicu. Zavisniku se pomaže da uvidi trenutno stanje i da potraži zadovoljavjuće rješenje problema. Takođe, dok čeka na mjesto za terapijski tertman u Terapijskoj zajednici, on se uključuje u relevantne bolničke institucije u program detoksikacije i upućuje na niz ljekarskih nalaza i pretraga. Za to vrijeme u Savjetovalištu se obavljaju individualni razgovori putem kojih se jačaju njegovi motivi za tretmanom i pruža mu se psihosocijalna podrška.

• Terapijska zajednica – u okviru NVO "Viktorija" funkcioniše muška terapijska zajednica (Bastasi) čiji je kapacitet 30 mjesta. U planu je priprema za otvaranje i ženske terapijske zajednice (Kadina Voda) Program koji se sprovodi u ovim zajednicama temelji se na psihosocijalnom programu "Čovjek" koji je nastao početkom 70-tih godina u Italiji. Ovaj program rehabilitacije namijenjen je zavisnicima o teškim drogama (heroin, kokain) i traje dvije godine uz šest mjeseci resocijalizacije. U socijalnoj izolaciji, zavisnici putem okupacione i psihosocijalne terapije mijenjaju sklop ličnosti, životnu filozofiju i usvaju društveno prihvatljive norme ponašanja. Tokom tretmana dolazi do niza pozitivnih promjena u pogledu moralnih vrijednosti i ponašanja, socijalnog, emotivnog, intelektualnog, duhovnog rasta zavisnika o psihoaktivnim supstancama.

Ukoliko su Vam potrebne dalje informacije ili pomoć vezano za problem zavisnosti o psihoativnim supstancama, možete nam se obratiti na broj telefona +387 (0)51 467 462.

_________________
...I can taste more than feel,
This burning inside is so real...

Lik je pojava. Samo stajling da promjeni.

_________________
"Moralan je onaj koji reaguje već i na iskušenje koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se." S.Frojd

Pozdrav svima!

Nisam iz BL al mi treba dobar psiholog iz BL pa ako neko moze da mi napise svoje iskustvo s nekim od njih.. Morala bih ici privatno jer preko BL klinike ne mogu, nije mi validna knjizica jer nisam sa BL opstine.. Cula sam da je Nadezda Savjak extra medjutim ne mogu ju dobiti nikako, a treba mi da idem, nije bas hitno ali i jeste poprilicno.. Prvi put sam inace na bilo kojem od foruma pa se nadam da ce ova moja poruka doprijeti do nekog ju, zvucim kao neka misica pozic

ma koji ce ti psihiholog.....stani ispred ogledala, manje se sminkaj a vise posmatraj sebe..valjda skontas ko si....

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

wooow kakav odgovor.. imala bih ti svasta za odgovoriti ali necu da se zamaram, odoh na ispit uglavnom, snasla sam se za psihologa, ne treba mi vasa pomoc.. Pozz

Samo par riječi vezano za psihologe, a i za psihijatre. Za sve koji ne znaju da bi osoba postala psihijatar treba da završi ukupno 22 godine škole i ispred svog imena kao i svi drugi doktori ima dr. Psiholozi sa druge strane imaju 16 godina škole i oni nisu doktori jer nisu završili medicinski fakultet već filozofski (koji je neuporedivo lakši). Psihijatri mogu prepisati terapiju, a psiholozi ne ( razumljivo). I zadnje, ali jako bitno, psihijatar u timu, recimo u CMZ u je uvijek šef psihologu. Daljnja edukacija, mislim iz psihoterapije, je ista za sve iako postoje neke vrste psihoterapije na koju mogu ići samo psihijatri.
Toliko o osnovama.