banjalukaforum.com

Nesto gledam, nema slicne teme, pa otvaram novu. Pitanje identiteta. Da li je i koliko vazno?
Koliko mislimo da nam je vazno? Sta je identitet, uopste? Sta kad nam ga izmaknu, i da li to iko uopste moze i da uradi? Zasto reagujemo tako zastitnicki, u slucaju da se to ipak uradi? Zbog cega dolazi do "krize identiteta"? (nije me to navelo na temu, samo da se ogradim )

Citiracu jednu knjigu:

Od ranih godina smo uceni mnogim stvarima, od kojih su mnoge (okolina, nas rad, motivacija) uticale na nas i time vodjeni, polako smo klesali svoj identitet. Mogli bismo reci, unutrasnji i spoljasnji - ono po cemu sami sebe prepoznajemo i ono po cemu nas drugi prepoznaju.
Medjutim, sta se desava kad tu nasu sliku poremete spoljasnje okolnosti, sta dalje nastupa? Da li neko moze da nam pokvari to nase djelo? Da li je isto djelovanje i na "unutrasnji" i "spoljasnji"?


Da li identitet moze biti oduzet? Znamo da moze biti narusen, i u tom slucaju, koliki to ima uticaj na samog covjeka?
Normalan tok zivota staje dok se ne povrati ta jedna karika nase licnosti. Zasto?
O "krizi identiteta":

Cijelu knjigu imate ovdje.

Eto, mislim da je dosta za uvod u samu temu, sada da cujem vasa misljenja.
Identitet - sta, gdje, kako i zasto?

P.S. Mislio sam se nadovezati na temu (ne)autenticnost, ali mi se ipak ucinilo boljom idejom da ovo bude zasebna tema.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Zanimljivo. "U sridu" što bi rekli sinjski alkari.
Mislim da je identitet duša, a najveća kriza identiteta smrt. Zašto?
Tijelo se definitivno mijenja rastom, vremenom sve ćelije našeg tijela se zamijene, stare odumiru, dolaze nove - mi nismo ovo tijelo, tijelo se mijenja, u nama, iskonskom nama, postoji neka konstanta, osjećamo njenu prisutnost ali, ne možemo definistai

Dalje, uticaj okoline u oblikovanju ličnosti... kad sve običaje, jezik, zemaljske pripadnosti ovom ili onom, navike i način života ogolimo do kosti, šta dobivamo? Nemamo pojma, samo možemo pretpostaviti, jer je to faktički nemoguće učiniti, ali znamo da je to veliki dio našeg lažnog identiteta koji nema veze sa našim iskonskim ja.

Osjećaj kontrole koji nam jača samopouzdanje..."Live and let die" "Carpe diem" "Just do it"... toliko relativan i labilan da tog postajemo svjesni tek kad "lupimo glavom od zemlju". Zato sam rekao da je smrt najveća kriza, jer za nju nemamo alternativu koja bi se mogla primjeniti kroz naše ljudske , zemaljske moći.

Tu se već odvajamo od empirijskog i opipljivog, prelazimo u metafiziku, duhovnost...to je put na koji ne žele svi ili nisu spremni da pođu..."Religija, opijum za mase" itd.
Ali šta je sva ljudska filozofija ako nije prožeta onom "neobjašnjivom konstantom"?
Špekulacija. Može se izroditi u remek-djela ljudske dokolice, fantastične kauzalne odnose od kojih zastaje dah, ali ne zna im se ni početak ni, ni kraj, ne pružaju utjehu, ne daju konačno rješenje...a život prolazi...dolazi smrt...tlo pod nogama se trese...

Mi smo duhovne duše. Mi ne poznajemo svoje pravo ja, iako je ono uvijek tu, kao što oko ne vidi sebe. Prekriveni smo čudima materijalne prirode i ubijeđeni smo da smo baš ono što jesmo. Ako stavimo gel na kosu i pogledamo se u ogledalu, naštimamo frizuru i to nam se svidi, bićemo ubijeđeni da smo baš to mi. Ali nismo, to je naše tijelo, naša glava sa gelom u kosi.

Kažu neki da je duša djelić svjetlosti, 10.000 puta manji od vrha igle i da se tu krije naša prava priroda. Kažu da je moćna, vječna i neuništiva, jer je djelić apsolutnog, iskonskog izvora svjetlosti.
Ne znam, nisam vidio.

"Vjerujem, jer je nemoguće" Sv. Avgustin

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Flash, Virdžinija Vulf se bavila istraživanjem identiteta. Eto baš jedna moja drugarica je radila magistarski na tu temu

"Virdžinija Vulf i pitanje identiteta", ja sam išla da je slušam. Bilo je to davno, ali evo sjećam se nekih stvari sa tog njenog ekspozea, pošto je izuzetno zanimljiva tema:

Evo neke vrste identiteta: nacionalni, duhovni, seksualni, materijalni, religiozni, intelektualni itd..

Ko god je čitao VUlf, odmah će shvatiti njen osvrt na ovo pitanje. Ukratko, identitet je jedna neuhvatljivi fenomen. Ima milion boja i niti, sve se prepliće, uvija, okreće.. U stalnoj smo potrazi za njim, ali konačne destinacije nema. Kao lirska poezija..
ISto tako, u našem sjećanju, bojimo prošle događaje uvijek drugačije. Jedan isti događaj iz prošlosti nam može biti jednom "siv", a drugi put plav, treći put crven ( tj. osjećaj koji prema njemu imamo u našem sjećanju). Tonovi i boje se smjenjuju, kao na slikama i u simfonijama.

To je Virdžinijin aspekt. Međutim, ja sam primjetila da ima ljudi koji su po svojoj mentalnoj konfiguraciji monolitni, i koji misle da je "karakterno" ne mijenjati svoje pozicije, osjećaje, perspektive, mišljenja, želje, itd.. Mislim da je to vezano i za sredinu, npr. provincijski duh rađa ovakve monolitne duše, itd..

Zaista široka tema.. Sad bi se moglo naširoko o patološkim poremećajima identiteta, koji su u principu sve male i velike mentalne bolesti.., itd itd

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Identitet koji se zasniva na ideji vanjskih karakteristika neke osobe, nije stvaran. Jedan veliki udarac i skoro da nestane. Trudim se da se ne identifikujem sa spoljasnjim oznakama onoga ko sam "ja", vec sa vlastitim jastvom ( ljudskoscu ).




Mislim da imamo unutrasnje oko koje vidi samo sebe. Vjerovatno su duhovni ljudi u doticaju s vlastitom dusom na laksi nacin nego drugi.

Samo se dobrota isplati, besmisleno je vrijeme trositi na bilo sta drugo.



Prelijepo receno i istinito. Nisam ni ja vidjela, ali znam.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

razmisljajuci o ovome sto ste napisali zalutao sam u samom sebi pokusavjuci dokuciti i djelic vlastitog identiteta.toliko sam toga htjeo odjednom reci da mi je nit stalno bijezala.zato cu nepovezano i iracionalno iznjeti neka svoja ramisljanja jer sam ja u stvari sa stanovista "raznih vrsta identiteta" upravo takav( volio bih da nisam pa cak i ovaj sam pokusaj da napisem nesto suvislo sam ja).xix je navela vulf v. sa tim da bih ja na svaku vrstu identiteta dodao i integritet identiteta jer ako mi ugrozis samo jedan identiet(npr.nacionalni,materijalni.. )ugrozena je konstanta ostalih identiteta datog trenutka i postajemo neki drugi sa savim novim i nepredvidivim reakcijama .da li ta promijenjivost koja opisuje identitet kao skup nebrojenih crta covjeka(nastalih pod uticajem okoline i procesom sazrijevanja.tj.starenja)potvrdjuje @dzabalebana kad kaze da je iskonsko ja nedokucivo ,a da smo mi onakvi kakvim nas drugi dozivljavju i shvataju i kreiraju.mozda ali me interesuje da li neke stvari koje dodju pri rodjenju ,s dusom,ostaju zauvjek dio identiteta i zasto svi ljudi nemaju ni taj minimum prepoznatljivosti humanog i umnog bica jednak (prave prirode) ili krizne situacije mogu nanovo kreirati "dusu" ,tj.da li taj djelic svjetlosti pri rodjenju bude prazan?
mislim da to iskonsko u nama sto "osjecamo a ne znamo sta je" nikako ne mogu povezti sa karakternom,monolitnom nepromijenjvoscu koji xix navodi jer je to jednostavno zbog samog starenja promijenjiva dimenzija.a opet kad zavirim sa okom unutra ,kako rose kaze,nadjem i neke nepromijenjive osobine koje ni jedna krizna situacija ne moze promijeniti a koje su i inace sastavni dio mog identiteta tj.onako kako me drugi dozivljavaju.da li je to doslo u paketu sa mojom dusom ili je kreirano?mislim da je iskljucivo identitet i njegov nastanak stvar kreiranja spolja a da duhovni dio daje notu samom identitetu tj.osobi tokom zivota.to vjecito ucenje i pretvaranje osobina i smjestanje u dusu je magija zivota
smrt jeste kriza i kraj identiteta a u kojoj mjeri je odlazak duse povezan sa promijenama
nekih drugih identiteta je relativno.lako ju je shvatiti ako je negdje daleko ali ako je u pitanju neko blizak ucinices sve , ali to ne bih nazvao rusenjem ili nestankom vlastitog identiteta
dakle ,ponekad mislim da sve mogu a u stvari sam niko i nista, ali ima i ta relacija izmedju svega sto ste lijepo napisali sto me cini manje ili vise sretnim u bilo kojem od mojih identiteta vidjenih ocima drugih ljudi i narusavanje integriteta nekih od njih ne dozivljavam jednako nego imam svoje prioritete a to su ljubav,moral i dobrota(rose) koje uporno u dusi pokusavam zalediti i pretvoriti u nepromijenjive konstante.nadam se da cu do kraja zivota makar dio uspijeti ...

Neka bolesna žena nalazila se na samrti. Iznenada dobije osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom.

"Ko si ti?" upita Glas.

"Ja sam gradonačelnikova žena.", odgovori.

"Nisam te pitao čija si žena, nego ko si ti?"

"Ja sam majka četvero djece."

"Nisam te pitao čija si majka, nego ko si ti?"

"Ja sam Hrišćanka."

"Nisam te pitao koje si vjere, nego ko si ti?"

"Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromahu i potrebitom."

"Nisam te pitao što si činila, nego ko si ti?"

I tako...budući da Glas nije bio zadovoljan njenim odgovorima žena je bila vraćena na zemlju. Kad se oporavila od svoje bolesti, odluči pronaći ko je doista ona.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

mi svi imamo identitet, ne možemo sebi reći e ja nemam identitet,on nema identitet jer svi smo mi ličnost za sebe i za druge... identitet definišu kao samosvjest... olport ga je definisao kao mjerilo našeg postojanja... a erikson je dao faze razvoja:
prva godina - sigurnost (povjerenje prema okolini i osjećaj sigurnosti-zavisa o majci),
druga i treća godina - autonomija (razvoj samopouzdanja i subjektivnog osjećaja «slobodne volje» i prihvatanja pravila),
četvrta do sedma - inicjativa (raste odgovornost za okolinu i sebe, planiranje prema odabranim ciljevima, preuzimanje uloga, razmišljanje, maštanje, pamćenje, jezične sposobnosti, socijalne veze izvan kuće, stiče se spolna uloga),
šesta do jedanaesta - odgovornost (uči se kontrolirati mašta, školske vještine, marljivost, upornost, sposobnost samodiscipline i zaključivanja, svladavanje tehnološke strane svijeta, razvija se vrlina kompetencije (nadležnost, mjerodavnost za područje u kom neko posjeduje znanja i iskustva), mogućnost djelovanja na druge ljude),
od 12 do 21 (adolescencija) - IDENTITET (Potrebno je riješiti krizu identiteta, postati jedinsteno, posebno ljudsko biće, naći svoje mjesto i ulogu u društvu, izabrati zanimanje, spojiti prošlost s budućnošću, uskladiti svoje sposobnosti, interese i sklonosti s nemilosrdnim zahtjevima okoline. Povoljno rješenje je samostalna, jedinstvena i samobitna ličnost. Druga je kriza ideala koja je uslovljava formiranje ličnog identiteta, nakon usporedjivanja filozofskih, religijskih, ideoloških ili znanstvenih koncepata o sebi i drugima sa realitetom koji je nesavršen i razočaravajući. Potrebno je prihvatiti i spolni identitet, zatim statusni, etnički ili rasni, ideologiju kulture kojoj se pripada.)
od 22-24 - intimnost (Period mlade odraslosti, završavanje profesionalne osposobljenosti, temelji nezavisnog života i porodice.
Povoljno rješenje je intimnost = voljnost združivanja vlastitog identiteta s identitetom bračnog druga, bez straha da će pojedinac izgubiti dio sebe; i LJUBAV, kao trajna predanost uz sposobnost za kompromise, te erotski i romantični odnos.
od 25 - 65 - (re)produktivnost - period zrelosti (Prihvatiti odgovornost da se poboljša određena kultura, stvaralaštvo i produktivnost, podučavanje drugih, podijeliti znanje i iskustvo, u odgoju djece i uopšte. Razvija se vrlina brižnosti.)
66- smrti - INTEGRITET - Javlja se potreba prisjećanja i procjene uspješnosti i vrijednosti cijelog životnog puta da se vidi red i smisao u svom dosadašnjem životu. Čovjek se povlači iz aktivnog života, javljaju se brojne krize (smanjenje prihoda, smrt bračnog druga..bolest..)

_________________

http://www.banjalukacafe.com

Identitet odslikava naš položaj u svijetu. Dio je naše ukupne slike svijeta, možda centralni njen dio.

Ljudi ponekad izvršavaju samoubistvo u momentima kada se njihova slika svijeta, i njih samih (dakle identiteta) drastično promijeni. Veoma je teško, ako ne i nemoguće, živjeti bez koliko-toliko koherentne slike svijeta.

Tako da je identitet bitan, je li.

Kada ta žena kaže da je hrišćanka, i majka četvoro djece, to jeste njen identitet. Njena veza sa svijetom u kojem živi. Ako je maknete iz te okoline, (među marsovce, npr. ) njen identitet nestaje i mora da formira novi. Dakle, identitet je nešto što se formira, pod uticajem okoline i našim vlastitim uticajem. Kroz taj naš vlastiti uticaj se pokazuje to naše biće u jednoj od mnogih svojih mogućih manifestacija.

Identitet nije 'suština bića', nešto što tačno odslikava jastvo, to jest nečije biće. On je samo donekle njegova posljedica.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

identitet nije stativan on se mjenja kao i sve u prirodi zato i ucimo i sticemo iskustvo, identitet se moze gledati samo kao kontinuitet neke osobe i njenih reakcija na objektivne i subjektivne vanjsek podrazaje. uostalom nas identitet zavisi od matijalnih stvari, biologije, hemijskih procesa u mozgu, elektricnih procesa u mozgu, genetske predospozicije, kulture, uslova zivota. Identitet nije jednom zauvjek zacrtan zato imamo slobodnu volju, neko na primjer moze biti sklon alkoholizmu ali moze svojevoljno odluciti da nikada ne popije ni kap alkohola po tome se mi razlikujemo od zivotinja, jer mozemo da razvijamo apstraktnu misao i blokiramo neke navike. sada o swvemu se moze diskutovati

_________________
ginekolog, doktor za sve i dozivotni romanticar i opozicija vecini svuda od politike preko religije do novca i zabave

Identitet nije ni muško ni žensko, ni naš, ni njihov, porodica, država, brak, posao, dokolica...to su sve samo izabrane i dodijeljene uloge...
Ako je identitet čovjeka ono što on misli za sebe da jeste, onda i ludak ima pravo na to.
Uglavnom smo na nivou JMBG, tu priča prestaje... to nije naš pravi identitet...to je posljedica "društvenog ugovora"
Ako govorimo o našem pravom ja, onda to jeste "suština bića" ali je ne poznajemo.
Prekriveno je umom, inteligencijom i lažnim egom...lažni ego je npr. da si vatreni navijač, nacionalista ili vjerski fanatik i da je to tvoja misija na zemlji, a u stvari si mali, uplašeni miš koji se priklonio opciji koja mu se čini najsigurnija i sakrio se, čak i misliti o sebi kao o studentu, policajcu, pecarošu, sakupljaču markica...sve je to površina...

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Ovde se ne može zaobići Antoni de Melo, iz knjige "Buđenje":




Predlažem vam drugu vežbu. Tražim od vas da na parčetu papira napišete najkraći opis sebe - na primer poslovan čovek, sveštenik, ljudsko biće, Jevrej, bilo šta.
Vidim da neki pišu reči kao: plodan, hodočasnik u potrazi za nečim, merodavan, živ, nestrpljiv, usredsređen, elastičan, ljubavnik, član ljudskog roda itd. Nadam se da je to plod posmatranja sebe kao da ste posmatrali neku drugu osobu.

Ali, obratite pažnju - to je "ja" koje posmatra "sebe". Ovo je zanimljiv fenomen koji nikada nije prestao da izaziva čuđenje kod filozofa, mistika, naučnika, psihologa -"ja" može da posmatra "sebe". Čini se da životinje to apsolutno ne mogu. Čini se da je potrebna određena količina inteligencije za tako nešto.
Ono što ću vam sada izneti nije neka metafizika, nije filozofija. To je jednostavno posmatranje, zdrav razum. Veliki istočni mistici obraćaju se u stvarnosti onom "ja", a ne "sebi". U suštini, neki mistici nam govore kako mi pre svega polazimo od stvari, od svesti o stvarima oko sebe; zatim se pomeramo ka svesti o mislima (koje predstavljaju "sebe", naše uslovljeno "ja") i na kraju dolazimo do svesti o onom koji misli. Stvari, misli, mislilac.
Ono što tražimo je mislilac. Može li mislilac spoznati samog sebe? Mogu li ja znati šta je to "ja"? Neki od ovih mistika odgovaraju: "Može li nož poseći samog sebe? Može li zub ugristi samog sebe? Može li oko videti samo sebe? Može li "ja" upoznati samo sebe? Ali mene u ovom trenutku interesuje nešto mnogo praktičnije, a to je sagledavanje onoga što "ja" nije.

Slušajte ovo što vam kažem: da li sam ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze; ja nisam moje misli. Da li sam moje telo? Kažu da se u svakom trenutku milioni ćelija našeg tela menjaju i obnavljaju, tako da nakon sedam godina u telu ne ostane ni jedna živa ćelija od onih koje smo imali pre toga. Ćelije dolaze i odlaze, rađaju se i umiru, ali "ja" ostaje. Da li sam ja, dakle, moje telo? Očigledno ne!

"Ja" je nešto drukčije, nešto više u odnosu na telo. Možda se može reći da je telo deo toga "ja", ali deo koji se menja, stalno se kreće i menja. Koristimo istu reč da ga definišemo, ali se ono stalno menja. Isto kao što kažemo za Nijagarin vodopad da je Nijagarin vodopad, i pored toga što se vodene mase neprestano menjaju. Koristimo isti naziv za stvarnost koja je u stalnoj evoluciji.

A moje ime? Da li je "ja" možda moje ime? Očigledno da nije, jer mogu da promenim svoje ime, bez menjanja tog "ja". A moja karijera? A moja ubeđenja? Kažu da sam budista ili hrišćanin, da li je to možda suštinski deo moga "ja"? Kada prelazim iz jedne u drugu veru, da li se to "ja" promenilo? Da li imam jedno drugo "ja" ili se to isto "ja" promenilo? Drugim rečima, da li su moje ime i moja vera suštinski delovi moga "ja"? Etikete su stvarno važne svima nama. Ja sam republikanac, kažemo, ali da li smo zaista to? Ne može se reći da se menja naše "ja", ako promenimo partiju. Veliki deo svog života trćimo u reagovanju na etikete, svoje i etikete drugih ljudi. Poistovećujemo te etikete sa svojim "ja".

Kada je čovek potpuno sputan etiketama, kakvu vrednost imaju te etikete za naše "ja"? Možemo li reći da "ja" ne predstavlja ni jedna od tih etiketa koje mu pridajemo? Etikete pripadaju našem egu, našem uslovljenom "ja", onome koje se stalno menja. Da li se pravo "ja" menja? Da li se posmatrač menja?
Pretpostavimo da strahujete, ili želite nešto, ili ste zabrinuti. Kada se "ja" ne poistovećuje sa novcem, ili imenom, ili nacionalnošću, sa drugim ljudima, prijateljima, bilo čime, onda vaše "ja" nikada nije ugroženo. Ono može biti veoma aktivno, ali nije ugroženo.

Setite se nečega što vam je izazvalo ili izaziva bol, zabrinutost ili strah. Pre svega, uspevate li da razlučite želju ispod te patnje? Shvatate li da postoji nešto što žarko želite i da vam to izaziva patnju? Šta je to želja? To je samo želja, ali ona postaje poistovećivanje. Na neki način, sami ste sebi rekli: "Ono što je dobro za moje 'ja', tako reći opstanak 'ja', povezani su sa tom željom." Patnja potiče isključivo iz poistovećivanja sa nečim, bilo da je to u nama ili izvan nas.


Činjenica je da svaku etiketu koja vam padne na pamet (izuzimam možda onu "ljudsko biće") možete da prilepite na "sebe" - vaše "ja" nije ništa od svega toga. Kada dakle izađete iz samog sebe i posmatrate to "sebe", svoj ego, ne poistovećujete sa više sa njim. Patnja postoji unutar "sebe" i, kada poistovetite svoje pravo "ja" i to "sebe", počinje patnja.

Baš je tako, Vader.

Samo je paradoks kod nas ljudskih bića, da iako to prihvatimo i znamo...zapravo ne samo to, mnoge prihvatljive stvari koje odobrava i naša ljudska logika, a opet nastavljamo po starom, struja nas nosi...
Da li je to površinsko prihvatanje ili pasivno neprihvatanje? Manje-više. Kako ćemo nazvati, to je sad 2. par rukava, ali je činjenica.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Mislim da je ova knjiga koju Vader citira u duhu istočnjačke filozofije i budizma. Njene ideje su teško primjenjive na zapadno društvo.

Dođeš i kažeš nekom biznis čovjeku koji živi recimo u Nju Jorku, 300 km/h, " ti nisi tvoje misli, meditiraj, materijalizam je pogan"

haha, da da

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Ne bih se složio. Knjiga je meni dosta dobro "sjela" a nisam nešto u fazonu istočnjačke filozofije. Rekao bih da je knjiga baš za zapadnjake, da vide ono što inače ne znaju, ili bar o čemu nikad ne razmišljaju. Neko kome se knjiga mnogo svidjela je rekao da je ona idealna za intelektualce, da vide ono što ne uče na fakultetima i što inače ne znaju kroz život. Neka poglavlja su možda malo teža ali knjiga je inače dosta laka za čitanje, nije velika, poglavlja su kratka, ima humora, ide dosta fino, ima ovde tema o njoj i dao sam link za knjigu.

ma znam sve to. prepoznajem budizam u glavnim žilama ovog teksta. opet kažem, ne fita dobro u kontekst potrošačkog Zapada ( ne na duže staze, to je sigurno).

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

slobodu

poenta je da on to sam shvati a ne da mu govoris .. on je i postao takav jer su mu tako rekli da tako treba

poenta je da on to sam shvati a ne da mu govoris .. on je i postao takav jer su mu tako rekli da tako treba[/quote]

netačno. on je takav, jer je takav društveni kontekst.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté