Bas razmisljam zadnjih dana o ovome, a zelim da podijelim s vama jednu pricu:
imam poznanicu od 26 godina, cura zdrava, prava, nista joj ne fali. Doduse, malo je buca, ali ima fine crte lica, fin osmijeh, lijepu dugu kosu. Pri kraju je jednog teskog fakulteta, inace je jako vrijedna i odana buducem pozivu. Inace je komunikativna, drustvena, poznavalac mnogih tema iz oblasti filma, knjizevnosti i muzike. Sve u svemu, primjer jedne obrazovane gradske licnosti.
ALI...
Problem je u njezinoj majci koja sve drzi pod kontrolom. Bukvalno joj ne dozvoljava nista. Mozete zamisliti takvog nekog ko nikad nije sjeo u kafic, mozda iz straha da je neko ne vidi, cak ni danju u praznim bastama. O nocnim izlascima da ne pricam. Jedino u obzir dolazi kino s prijateljicom koja je ista kao i ona. Mama je bukvalno zivka gdje god da ode i uvaljuje joj da obalvlja sve njene duznosti, koje ova bez pogovora uradi.
Zalosno je to da se djevojka od 26 godina nikada u zivotu nije nasminkala, ofarbala kosu, pocupala obrve, obukla odjecu modernu za djevojke neke svjetlije boje od crne ili tamno plave. Nikad nije obukla suknju, cak i do poda. Nosi iskljucivo musku odjecu koja je dosta siroka i demode, patike uvijek crne. Mislim da se cak ni ne depilira, a ima izrazene malje na licu.
Mama joj je natovarila milion drugih obaveza, tako da ona jadna nesvjesna ni ne konta da moze drugacije zivjeti.
Primjer je taj da kad joj je mama bila odsutna par dana, pravo je dosla sebi i napravila par promjena u stanu. Cim se vratila, opet je sve doslo na staro. Sigurna sam da joj namece osjecaj manje vrijednosti i da je konstantno sopa kako tako trebaju fine cure da se ponasaju i da je to jedino ispravno.
Meni je zao, ali ne mogu skontati kako ona sama ne konta koliko je to
pogresno. I zasto se ne odupre jednom za sva vremena? Cura je skroz ok ko drugarica, nije papak i uvijek ce rado pomoci.
Kako joj pomoci?
Imate li vi nekoga koga poznajete da je u slicnoj situaciji i napisite svoje iskustvo.
|
