Neko jednom nekad rece da samo bogovi i zivotinje mogu da zive sami.
Zasto ljudi imaju potrebu da budu u grupi? Pa, ja mislim, da sve potice od ljubavi... Kako? E ovako. Svaki normalan covjek voli sebe. Ljubav prema samom sebi mu daje volju za zivotom. Ljubav prema sebi sticemo priznanjima od drugih ljudi. Pohvalama, paznjom, i ostalim sto nas cini svjesnim da smo osobe vrijedne ljubavi i zivljenja. To uglavnom dobijemo od roditelja u ranom djetinjstvu, i ta roditeljska ljubav odredjuje to koliko cemo se vrijednoma osjecati i koliko cemo sebe voljeti.
Svaka grupa je skup ljudi okupljenih oko neke ideje, koja je clanovima grupe ocigledno vrijedna nekakvog zalaganja. Zalaganjem za tu ideju clanovi grupe sticu i postovanje drugh, i samopostovanje (ljubav prema sebi). Primjer: zuta grupa je ubijedjena da crvena grupa mora nestati. to je ideja. Rad na eliminisanju crvenih predstavlja zalaganje. Kada zuti eliminise crvenog, osjeca se zadovoljno jer je uradio dobru stvar, napravio je jos jedan korak ka ostvarenju ideje. Njegov zivot ima smisla.
Kada neko cini stravicna djela zbog neke ideje, on ne vidi ta djela kao stravicna, nego kao jedina ispravna, jer ispunjavaju tu ideju. Jos ako je ideja nekakva svetinja...
Ljudi su kao licnosti slabiji kada su u masi. Sto je vise clanova grupe, to ideja izgleda ispravnijom, i ljudi se sve vise za nju zalazu. I tako taj magicni krug, iz koga se sve teze izlazi. I dosta zavisi od vodja grupe. Masi treba neki lik predvodnika. (Ljudi se valjda lakse osjecaju, imaju manji osjecaj odgovornosti, ako imaju ispred sebe nekoga ko o svemu odlucuje i preuzima svu odgovornost. I zbog toga sto on preuzima dio njihove odgovornosti, oni su mu zahvalni i vole ga i duguju poslusnost.) Znaci grupa ce slusati predvodnike.
Zato i prihvatamo supjlu pricu, jer slabije razmisljamo svojom glavom. "Ima tamo neki predvodnik, on ce to sve..." Oce racku... I taj predvodnik je covjek kao i clanovi grupe. Ima neke svoje interese koji se cesto ne poklapaju u potpunosti sa interesima grupe. Suplja prica prolazi valjda i zato sto je u trenutku kad je slusamo necujemo kao "suplju" nego je cujemo kao "rijeci vodje". A vodja naravno nikada ne prica gluposti. Tek kada konacno prepoznamo vodje kao idiote, tada u glavi prestaju da nam budu vodje i njihova prica nema vise nikakvog znacaja.
Podsvijest je cudo!
Znaci, razmisljati sto vise svojom glavom, konstantno preispitivati svoje stavove i misljenja, preispitivati sve autoritete, i djelovati promisljeno u skladu sa novim saznanjima
Istomisljenost je po meni moguca, do nekih granica. Svaka ideja se moze razvijati do najsitnijih detalja. Um svakog covjeka je jedinstven kao i otisak prsta, pa se i detalji shavataju drugacije. Ali to su vec finese. Glavni i najvazniji dijelovi neke ideje mogu predstavljati zajednicko misljenje vise ljudi, a detalji i nisu toliko bitni. Kao religija. Ima puno religija na svijetu (neki kazu da svaki covjek ima posebnu religiju), ali se sve slazu oko postojanja "onog necega", ljubavi, vjecnosti dushe i sta ja znam sta jos.
Eto tako nekako ja to shvatam...
