banjalukaforum.com
https://banjalukaforum.com/

Slike u umu
https://banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=37&t=24081		 Stranica 1 od 2
Autoru:  FLASH [ 04 Nov 2006, 23:40 ]
Tema posta:  Slike u umu
Ne znam da li ste se ikad zapitali zasto, ali evo da pokrenem tu temu.
Naime, kada zatvorim oci dok sam budan, i drzim ih vise sekundi zatvorene pocinju da mi se javljaju "slike", uglavnom proporcionalnih, simetricnih oblika. Najcesce vise tijela u obliku osmougla, grupisanih zajedno, kako "lebde" u zraku i padaju ka dole, a moje oci moraju pratiti (krecu se, iako su kapci zatvoreni), da ih ne izgube iz vida. Cesto kao da se njisu od lijeva ka desno ili obrnuto, kao pod uticajem vjetra. Umjesto osmouglova, znaju se javljati i krugovi isto grupsiani i rasporedjeni u polja, medju kojima postoji prazan prostor i koje "trce" po vazduhu. Kako rekoh, oci ih prate dok padaju, ali kad vise ne mogu, pomjeraju se gore ili na sredinu, cime slike samo "prelete" na gore, popnu se.
Znalo se desavati i kad su otvorene oci, a ja ih najcesce "pratim" po zidu. :) Dok sam bio mladji cesce sam ih vidjao, i mogao ih "dozivati", ali sad kad sam pokusao - nista. Vjerovatno bas zato sto sam razmisljao o njima.
Inace, ovi se oblici mogu "resetovati" treptanjem.
Da li se to vama desava? Opisite sta vidite.
Sta mislite o ovome? :)

http://en.wikipedia.org/wiki/Entoptic_phenomenon
Autoru:  Ipanema_ [ 05 Nov 2006, 00:36 ]
Tema posta: 
Dešavalo mi se često, mada u posljednje vrijeme ne obraćam pažnju da li se dešava ili ne. Evo tek sad sam se zapitala. :)
Drugi put ću opisati detaljnije šta vidim. :)
Autoru:  FLASH [ 05 Nov 2006, 01:09 ]
Tema posta: 
Ova tema se moze daleko vise prosiriti, a ja sam samo dao uvod (ovaj fenomen) i ono od cega bismo mogli poceti, tako da je prosirivanje o npr. nacinu stvaranja slika, ideja, dobijanja informacija (ne mislim sad na opisivanje uloge neurona :) ), percepcije stvarnosti, razumijevanja vibracija itd. u nasem umu skroz dobrodoslo, a ne samo zadrzavanje na pocetnoj ideji. :)
Autoru:  Dak [ 05 Nov 2006, 10:47 ]
Tema posta: 
Ja kad zatvorim oči vidim tri mala Meksikanca sa sombrerima :D

I ja to vidim non-stop, ali su forme maglicaste pa mi ne smeta dok gledam. Ja ih vidim otvorenih ociju, mislio sam da se radi o nekoj feli u ocima. Sto ti rece, kad ih pratis padaju, a cim podignes pogled popnu se i one, znaci da se nalaze u ocima i putuju sa zjenicom oka svoga :D.

PS: Eto, rijesili smo i problem sa 666 ;-)

Pozdrav!
Autoru:  Ipanema_ [ 06 Nov 2006, 21:37 ]
Tema posta: 
e pokusala sam da docaram :lol:

Slika

otprilike tako nesto veceras bi..naravno sa drecavim bojama koje photoshop ne posjeduje :lol:
Autoru:  blue [ 07 Nov 2006, 09:38 ]
Tema posta: 
Nikad ne vidim ništa određeno. Samo neke boje kako se prelivaju.
Inače, mozak mi je podešen na 'audio', pamtim zvukove, a slike slabo, sa veoma malo detalja.
Autoru:  Dak [ 07 Nov 2006, 10:17 ]
Tema posta: 
bubble girl je napisao:
e pokusala sam da docaram :lol:

Slika

otprilike tako nesto veceras bi..naravno sa drecavim bojama koje photoshop ne posjeduje :lol:


:oops: :oops: :oops:

I ja isto vidim nesto slicno! Reci mi, jesi li gledala film "Bliski susreti trece vrste" od Steven Spielberga??? :D:D:D
Autoru:  Mrs Lola [ 07 Nov 2006, 14:35 ]
Tema posta: 
Kad zazmurim vidim crnu sliku,a odjednom dolaze neki krugovi,kocke.........nako neobicnih boja!
Autoru:  DELETED [ 07 Nov 2006, 16:32 ]
Tema posta: 
DELETED
Autoru:  Ipanema_ [ 07 Nov 2006, 16:39 ]
Tema posta: 
LSD?
Autoru:  Pero_Bombas [ 07 Nov 2006, 21:07 ]
Tema posta: 
Ja nista ne vidim... :oops:
Autoru:  VeLiKi [ 07 Nov 2006, 22:31 ]
Tema posta: 
bubble girl je napisao:
LSD?


:notworthy:
Autoru:  Revan [ 08 Nov 2006, 14:24 ]
Tema posta: 
Ni ja ne vidim. :roll:
Autoru:  Dak [ 08 Nov 2006, 14:57 ]
Tema posta: 
Revan je napisao:
Ni ja ne vidim. :roll:


Za to su potrebne godine napornog rada i odricanja. :D:D:D :-)
Autoru:  Bik [ 08 Nov 2006, 15:44 ]
Tema posta: 
Ja isto nekad vidim oblike, ali kao i kod blua, vise cujem nego sto vidim. Non stop muzika u glavi kad sam u tisini. Ne ono sto sam cuo prije nego mozak pravi svoju muziku. Ima gotivnih stvari, poslije ih sebi sviram, ono sto se moze na gitari odsvirat :D i nemos vjerovat kako opustajuce djeluju, bas se izgotivim. Sviram na svojoj frekfenciji, tako ja to gledam. Zvukovi koji mi dodju su uvijek prijatni, savrseni za taj momenat, mozak pravi svoju custom muziku. Al uglavnom zaboravim pola od onog sto cujem.

Nego, imam ja jednu zavrzlamu za vas. Kad sam bio manji jednom sam zaspao ono poslijie rucka u dnevnom boravku i odjednom skocio i poceo da se derem "Nemoj ne, necu, ne...." Sta sam sanjao? NISTA! Prazno, crno. Evo sta je bilo: To mi se i dan danas desava ali vise ne pizdim zbog toga. kad zatvorim oci, vidim mrak. Normalno. Ali ja u tom jebenom mraku ponekad vidim prostor! Osjetim prostor. OGROMAN prostor od koga se uplasim. Ono, veliko kao svemir pa jos toliko i na kvadrat. E kao suprotnost tom ogromnom prostoru postoji i tacka, nenormalno mala, i moram stalno da zumiram u tacku da bi je vidio, ali nikad nije dovoljno. Uporedjivanje te tacke sa onom beskrajnoscu me izludjuje. To zumiranje. Kao propadanje brzinom svjetlosti, iako nisam nikada putovao brzinom svjetlosti :D Nikada ne mogu da sagledam koliko je tacka mala i koliko je prostor veliki. A sto vise zumiram tacku to se vise udaljavam od poimanja prostora i obrnuto. A kao da moram da shvatim sve to, ne mogu da prestanem. Al taj prostor je na pocetku ogranicen! Bas ima zidove i to sve. Ustvari, kontam da prostor uopste i nije veliki nego je tacka toliko mala da onaj prostor izgleda beskrajno ogromno. Pa da! U tome je fazon... ako je nesto beskrajno maleno sve ostalo mu dodje beskrajno veliko. I to tako ukrug. Zavisi od cega pocnem da sanjam, ali uglavnom je od prostora. Pa onda zumiranje... uf... moram da shvatim koliko je tacka malena, ili koliko je prostor veliki. I tu se sve ispreplice, malo jedno pa malo drugo, beskrajno malo, beskrajno veliko. bum tras, tamo vamo, zumiraj odvadjaj i puknem, ne mogu vise moram da se probudim. Kao da ce prostor progutati tacku ako ne uspijem da ih shvatim oboje. Ako ima kojekakih mudraca psihologa ovde, molim vas recite mi da necu umrijeti mlad :D

E, sta je jos zanimljivo. Citavu ovu pricu vezem uz sliku debelog okruglog covjeka u onom crnom fraku i sa crnim cilindrom i brkovima. Valjda sa njim sve pocinje, on oce da ubije tacku... ne znam vise.
Autoru:  blue [ 08 Nov 2006, 16:09 ]
Tema posta: 
Citiraj:
Osjetim prostor. OGROMAN prostor od koga se uplasim. Ono, veliko kao svemir pa jos toliko i na kvadrat.


:D

Hoće to od ručka. Imam običaj poslije jela mirovati, ponekad mi se prispava. I desi se tako ponekad da se baš trznem jer počnem da 'padam' u taj veliki prostor. :D Sve je to u redu, treba naći nešto zanimljivo za čitati, ili gledati, da imaju oči za šta da se 'pridrže'.
Autoru:  DusanSilni [ 08 Nov 2006, 17:29 ]
Tema posta: 
Citiraj:
LSD?



HAHHhahah


Metadon,Trodon,Morfij???
Autoru:  Leona [ 08 Nov 2006, 20:00 ]
Tema posta: 
Bik je napisao:
Nego, imam ja jednu zavrzlamu za vas. Kad sam bio manji jednom sam zaspao ono poslijie rucka u dnevnom boravku i odjednom skocio i poceo da se derem "Nemoj ne, necu, ne...." Sta sam sanjao? NISTA! Prazno, crno. Evo sta je bilo: To mi se i dan danas desava ali vise ne pizdim zbog toga. kad zatvorim oci, vidim mrak. Normalno. Ali ja u tom jebenom mraku ponekad vidim prostor! Osjetim prostor. OGROMAN prostor od koga se uplasim. Ono, veliko kao svemir pa jos toliko i na kvadrat. E kao suprotnost tom ogromnom prostoru postoji i tacka, nenormalno mala, i moram stalno da zumiram u tacku da bi je vidio, ali nikad nije dovoljno. Uporedjivanje te tacke sa onom beskrajnoscu me izludjuje. To zumiranje. Kao propadanje brzinom svjetlosti, iako nisam nikada putovao brzinom svjetlosti :D Nikada ne mogu da sagledam koliko je tacka mala i koliko je prostor veliki. A sto vise zumiram tacku to se vise udaljavam od poimanja prostora i obrnuto. A kao da moram da shvatim sve to, ne mogu da prestanem. Al taj prostor je na pocetku ogranicen! Bas ima zidove i to sve. Ustvari, kontam da prostor uopste i nije veliki nego je tacka toliko mala da onaj prostor izgleda beskrajno ogromno. Pa da! U tome je fazon... ako je nesto beskrajno maleno sve ostalo mu dodje beskrajno veliko. I to tako ukrug. Zavisi od cega pocnem da sanjam, ali uglavnom je od prostora. Pa onda zumiranje... uf... moram da shvatim koliko je tacka malena, ili koliko je prostor veliki. I tu se sve ispreplice, malo jedno pa malo drugo, beskrajno malo, beskrajno veliko. bum tras, tamo vamo, zumiraj odvadjaj i puknem, ne mogu vise moram da se probudim. Kao da ce prostor progutati tacku ako ne uspijem da ih shvatim oboje. Ako ima kojekakih mudraca psihologa ovde, molim vas recite mi da necu umrijeti mlad :D

Ja mislim da ti imas strah od zumiranja. :D :)

Ja kad zatvorim oci ja nista ne vidim. Samo mrak. Dobro, ponekad vidim samo neke cudne zvijezdice... :)
Doduse, nisam obracala toliko paznju na to da sad konkretno mogu reci vidim nesto ili ne vidim. Ako vidim nesto onda vam javim. :)

Uglavnom, nekad imam strah kad zatvorim oci. Nekad pred spavanje, kad legnem, pa onda vise puta otvorim oci jer imam osjecaj da neko stoji vise mene i da me posmatra. 8-[ Ali dobro, to vec spada u parapsihologiju... :oops: :)
Autoru:  delegado cero [ 08 Nov 2006, 21:53 ]
Tema posta: 
bubble girl je napisao:
LSD?


jok, spid bejbi, spid.
Autoru:  FLASH [ 08 Nov 2006, 22:43 ]
Tema posta: 
Leona je napisao:
Nekad pred spavanje, kad legnem, pa onda vise puta otvorim oci jer imam osjecaj da neko stoji vise mene i da me posmatra.

Ja sam imao tih faza, kada ti dodje strah od svega. Uglavnom, to bi se desavalo samo kada bih za kratko vrijeme procitao/proucio mnogo toga neistrazenog, novog, cudnog, teskog, loseg i onda bi mi izgledalo da to "sve" hoce na mene da se sruci. :)

Inace, za ove sto su malo pobrkali pojmove. Nisam mislio na nesto sto zamisljamo da vidimo, vec ono sto je tu, ispred ociju. Kao ovo [oOoOoOoOo] svuda naokolo, treperi. U zadnje vrijeme nisam to primjecivao.
Citiraj:
Under suitable conditions light falling on the eye may render visible certain objects within the eye itself. These perceptions are called entoptical.

Slika

@Bik, poznati su mi slicni osjecaji, mada nemam problema sa zumiranjem.
Inace, mislim da su ovo sve odredjeni psiholoski odbrambeni mehanizmi, kako bi se prebladao "strah" od odredjenih fenomena, ali se nama to javlja u "metaforickom" obliku, pa sve postaje komplikovanije za nas da bismo razumjeli sami sebe i svoju svijet/podsvijest. Sami sebe stavljamo pod kljuc, kojeg potom bacamo i bezuspjesno pokusavamo da ga nadjemo. :)
Stranica 1 od 2 Sva vremena su u UTC [ DST ]
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
http://www.phpbb.com/